Iran kreira „inteligentni softver“ koji će građanima omogućiti ograničen i kontrolisan pristup filtriranim stranicama društvenih mreža kao što su „Fejsbuk“ i „Tviter“, javljaju iranski mediji, citirajući šefa policije Ismaila Ahmadija Moghadama. Moghadam tvrdi da će pametna kontrola aktivnosti korisnika na društvenim mrežama pomoći u eliminisanju „nedostataka“ tih stranica, dok će u isto vrijeme omogućiti ljudima da imaju korist od njihovog upotrebljivog sadržaja.

Pristup i upotreba zapadnih društvenih mreža i internet-stranica u Iranu je već ograničena i filtrirana. Novi 'inteligentni računarski program' samo je jedna od velikog broja mjera koje imaju za cilj povećanje kontrole sadržaja korisnika, u zemlji koja već deceniju pokušava da stvori sopstveni brend 'net-spejsa', koji se često zove i 'halal-internet'.

Odgovor Ahmadija Moghadama uslijedio je pošto je na „Fejsbuku“ pokrenuta stranica posvećena vrhovnom vjerskom vođi te zemlje Ajatolahu Al Hamneiju, koja je privukla veliku pažnju u Iranu i inostranstvu.

Infrastrukturni kapaciteti

Iran je, u saradnji sa Kinom, pionirom u cenzuri interneta, tokom proteklih nekoliko godina razvio svoj sofisticiran sistem filtriranja i praćenja sadržaja. „Ali u sistemu postoji mnogo rupa i on nije čvrst kao kineski“, objašnjava Nima Rašedan, iranski stručnjak za tehnologiju koji živi u Švajcarskoj: „Mislim da šef policije ne zna tačno o čemu govori. Objavio je ideju kao novi plan, ne znajući tačno tehničke poteškoće projekta.“ Rašedan ne vjeruje da Iran ima adekvatnu infrastrukturu i znanje da napravi takav program. „Iran još nije bio u mogućnosti da uspješno iskopira kineski model,“ smatra Rašedan.

Peking je, umjesto da svojim građanima omogući pristup društvenim mrežama koje su stvorile kompanije na Zapadu, kreirao svoju verziju tih stranica, kakve su „Veibo“ (Weibo), kineski odgovor na „Tviter“ (Twitter), i „Juku“ (Youku), koji je kao „Jutjub“ (Youtube). Takva politika se pokazala uspješnom – te stranice su u Kini nevjerovatno popularne.

Iran je, takođe, pokušao da stvori svoju verziju „Fejsbuka“ i „Jutjuba“, ali većina korisnika interneta izabrala je da ostane na zapadnim platformama, koje su već postale popularne. Da bi ih ubjedila da se predomisle, vlada je prethodnih mjeseci ponudila pristup internetu velike brzine samo onima koji žele pristup stranicama iranskih društvenih mreža.

Ogroman zadatak

Vlada Irana ima potpunu kontrolu interneta i nadgleda sav prenos podataka u zemlji, u kojoj, od 75 miliona ljudi, prema procjenama vlade, internet koristi njih 25 miliona. Broj korisnika, međutim, iz dana u dan raste i to otežava njihovo praćenje. „Kontrola dubokog paketa, forma je paketa filtera za računarske mreže koja provjerava podatke, a mnogo teže funkcioniše kada broj korisnika i količina prenesenih podataka raste svakog dana“, objašnjava Rašedan.

Jedna od metoda koji je vlada isprobala bilo je i raspoređivanje SSL akcelerator uređaja, koji su pomagali u preciznijem dekodiranju podataka na internetu. Ali takvi napori su bili nedovoljni. Rašedan ukazuje da su vlasti morale da se vrate na jednostavnije mjere, kao što su blokiranje Fleš i MP3 fajlova na „Fejsbuku“, da bi imali kontrolu nad situacijom. Korisnicima, izgleda, to nije smetalo, jer „većina njih dijeli fotografije i tekstove umjesto videa“.

„Vlasti mogu da ograniče protok, zabrane prenos podataka i u potpunosti blokiraju neke internet-portale, kao što su virtuelne privatne mreže (VPNs) ili prekinu veze kodiranih podataka. Tako oni povremeno prekidaju pristup „Džimejlu“ (Gmail) objašnjava Rašedan.

Pritisak zbog politike o internetu

Rašedan kaže da su oni koji donose posljednje odluke o cenzuri interneta bili pod pritiskom različitih organizacija unutar zemlje, da povećaju brzinu interneta. „Većina provajdera u Iranu ima direktne veze sa vojnim institucijama, kao što je Revolucionarna garda. Milijarde dolara su usko vezane sa internet-projektima, tako da vojne institucije naglašavaju važnost povećanja internet-saobraćaja.“

Jedan dio zvaničnika, kao što je Ajatolah Hamnei, plaše se daljeg širenja interneta, a drugi su u dilemi da li treba „povećati brzinu i protok ili smanjiti cenzuru“.

Za to vrijeme, zemlje Srednjeg Istoka takmiče se u razvoju internet infrastruktura. Turska i arapske zemlje Persijskog zaliva trenutno su na vrhu, i same proizvode „start-ap“ i druge tehnologije. Tako da će, sudeći po Rašedanu, samo jedna zemlja u regionu imati gubitke zbog povećane cenzure i ograničenja protoka – a to će biti sam Iran.

Autori: Farnaz Seifi / Ana Bogavac

Odgovorni urednik: Azer Slanjankić