Indija se dugo ponosila time što čini ono što je malom broju velikih sila uspjelo. Kupovala je naftu od Irana, izgradila obrambene veze s Izraelom, ojačala odnose sa SAD-om i proširila ekonomske veze s monarhijama Perzijskog zaljeva, inzistirajući pritom da se neće uvlačiti u regionalne tabore ili formalne saveze.

Međutim, rat s Iranom dovodi tu formulu do krajnjih granica. Čini se da indijski premijer Narendra Modi osjeća pritisak - u petak će krenuti na diplomatsku turneju u trajanju od sedam dana, tokom koje će posjetiti Ujedinjene Arapske Emirate i četiri europske zemlje.

Za New Delhi, iranski sukob je više od energetske krize koja se odvija u udaljenoj regiji. To je izravan izazov temeljnoj pretpostavci indijske vanjske politike na Bliskom istoku, naime da može održati vlastitu stratešku autonomiju dok istovremeno njeguje veze sa svakom velikom silom u regiji, bez obzira na njihova rivalstva.

Balansiranje New Delhija suočava se s 'daleko nemilosrdnijim' okruženjem

Amitabh Mattoo, dekan Škole međunarodnih studija na Sveučilištu Jawaharlal Nehru u Delhiju, kaže da je Indija desetljećima usavršavala čin balansiranja, koji je bio utemeljen na "tvrdoglavom realizmu".

"Ali sukob s Iranom učinio je geometriju daleko nemilosrdnijom. Strateška autonomija najbolje funkcionira u fluidnom multipolarnom poretku", rekao je Mattoo za DW.

"Postaje teže kada suparnički tabori odjednom zahtijevaju političku lojalnost, poštivanje sankcija i sigurnosno usklađivanje", dodao je on. 

Mattoo je, međutim, jasan o tome što se prvo slomi kada pritisak dosegne vrhunac.

„Ako dođe do kritične tačke, prvi instinkt Indije uvijek će biti zaštita ekonomske stabilnosti i energetske sigurnosti. Nijedna vlada u New Delhiju ne može si priuštiti dugotrajne naftne šokove, poremećaje u isporuci u Hormuzu ili domaće inflacijske spirale“, kaže on.

Ali on ne naziva takve poteze prekidom s Washingtonom ili Tel Avivom.

„SAD je neophodan za širu stratešku budućnost Indije: tehnologiju, obranu, indo-pacifičku ravnotežu i pristup globalnom kapitalu. Izrael ostaje ključni obrambeni i obavještajni partner. Zaljev je ključan za energiju, uplate iz inozemstva i stabilnost dijaspore. Iran je važan za geografiju i kontinentalni pristup", kaže Mattoo.

Ono što je kriza otkrila, prema njegovoj procjeni, nešto je veće od političke dileme.

„Indija više nije promatrač u zapadnoj Aziji. Njena ovisnost o regiji znači da svaka eskalacija tamo sada izravno testira indijske ambicije da bude velika sila. Strateška autonomija više nije slogan. To je stres-test, odnosno test izdržljivosti", kaže Mattoo.

Paradoks, kako ga on definira, ugrađen je u vlastiti uspjeh Indije.

„New Delhi želi stratešku autonomiju, ali što je dublja njegova globalna integracija, to je teže ostati geopolitički nesvrstan u trenucima velikih sukoba. Neutralnost u polariziranoj zapadnoj Aziji postaje manje pozicija, a više luksuz“, kaže Mattoo.

Ne smatraju svi da je ova doktrina pod pritiskom. T. S. Tirumurti, umirovljeni diplomat i prvi indijski predstavnik u Palestinskoj samoupravi, tvrdi da je rat u Iranu zapravo argument za New Delhi da zadrži sadašnji kurs.

„Do sada nam je naša politika višestruke orijentacije, uključujući i zapadnu Aziju, dobro služila i proširila mogućnosti za neovisno donošenje odluka i snalaženje u regionalnim linijama rascjepa. Tek kada odstupimo od višestruke orijentacije i pokušamo skrenuti na jednu ili drugu stranu, naš strateški prostor se sužava", rekao je Tirumurti za DW.

On također odbacuje ideju da se Indija suočava s binarnim izborom između energetske sigurnosti i strateških partnerstava.

„Zapravo smo se u nedavnoj prošlosti snalazili između takvih pitanja i uspjeli osigurati opskrbu energijom, kao i održati dobre odnose s Izraelom i SAD-om. Nedavna povijest potvrđuje mudrost indijskih odluka o energetskoj sigurnosti“, kaže on.

Pritisak raste kako se indijske rezerve nafte smanjuju

Sposobnost Indije da održi tu strategiju balansiranja ovisi o više toga od diplomatske vještine. To je također pitanje ekonomske otpornosti, a troškovi dugotrajnog regionalnog sukoba sve su teži za apsorbirati New Delhiju. 

Zemlje Perzijskog zaljeva opskrbljuju veliki dio indijske sirove nafte i prirodnog plina. Više od devet milijuna Indijaca živi i radi širom zaljevskih država, a njihovo slanje novca u domovinu duboko je povezano s indijskim domaćim gospodarstvom. 

Hormuški tjesnac ostaje najizrazitija tačka pritiska. Čak i sama mogućnost poremećaja stvara udarce kada je riječ o indijskim kalkulacijama o uvozu, troškovima osiguranja, inflaciji i financijskoj stabilnosti.

New Delhi je odgovorio diverzifikacijom dobavljača i raspoređivanjem indijske mornarice za zaštitu komercijalnog brodarstva, ali nijedan odgovor nije jeftin. Međutim, iako indijske strateške naftne rezerve mogu apsorbirati privremene šokove, one nisu pripremljene za dugotrajan sukob u Zaljevu.

Bivši veleposlanik u Iranu: Indija mora ostati neutralna

Gaddam Dharmendra, bivši veleposlanik u Iranu, kaže da Indija širi svoje "povijesno bliske veze" s članicama Vijeća za suradnju Zaljevskih zemalja, među kojima su Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Katar, Kuvajt, Oman i Bahrein.

"Stoga će New Delhi izbjeći da bude uvučen u zauzimanje strane duž novonastalih rascjepa", rekao je Dharmendra za DW.

„Kao neto uvoznik energije, strateški prioritet Indije bit će jačanje lanaca opskrbe ugljikovodicima. Poremećaji u Hormuzu i šteta na energetskoj infrastrukturi u Zaljevu stavili su tradicionalno oslanjanje Indije na regiju pod ozbiljan pritisak“, kaže on.

No, Dharmendra također vidi Indiju kako se prilagođava, a ne napušta svoju strategiju uravnoteženja.

„U ovom scenariju, SAD, koji je sada glavni izvoznik nafte i LNG-a, ima ulogu u indijskom miksu uvoza energije. Dakle, na ovo ne moramo gledati kao na igru ​​s nultom sumom, već kao na neto dobitak“, dodje on.

On također smatra da održavanje "stava neutralnosti nije uvijek lako, ali sada je nužno" zbog promjena u Zaljevu.

Pomjera li se Indija prema američko-izraelskoj osi u iranskom ratu?

Najneugodnije pitanje nije hoće li Indija formalno odabrati stranu, već da li kumulativna težina njezinih odluka već pravi taj izbor.

Shanthie Mariet D'Souza, osnivačica Mantraye, neovisnog istraživačkog foruma, kaže da je Indija povijesno koristila stratešku autonomiju kao fleksibilan koncept sposoban prilagoditi se kontradiktornim odnosima.

„Sam koncept nije bio pod pritiskom, ali sposobnost Indije da balansira svoje odnose sa grupom zemalja sa sukobljenim interesima svakako je pod velikim pritiskom, graničeći s nemogućim ako se rat dalje oduži“, rekao je D'Souza za DW.

Dok se New Delhi i dalje opire formalnom savezu, njegova najdublja strateška, tehnološka i ekonomska partnerstva su sve više sa SAD-om, Izraelom i ključnim zaljevskim državama, čak i dok nastoji očuvati radne veze s Iranom.

„New Delhi će se i dalje kladiti na to da će rat uskoro završiti posredovanjem, što će biti najbolji mogući scenarij. Trenutna višenacionalna turneja premijera Modija, koja počinje s UAE-om, vjerojatno odražava te diplomatske napore“, rekao je D'Souza.