Bosna i Hercegovina i Islamska Republika Iran održavaju odnose koji sežu duboko u 1990-e, kada je Teheran postao značajan dobavljač oružja za Armiju RBiH usred UN embarga. Danas se te veze nastavljaju kroz kulturne centre, akademske projekte i političke kontakte, ali pod budnim okom Zapada. Dok postoji evociranje iranske humanitarne pomoći iz ratnih dana, ostaje pitanje koliko te istorijske niti oblikuju današnju realnost.

Najava vojne saradnje

Priča o iranskom angažmanu u BiH počinje 1994. godine, kada su pošiljke od nekoliko hiljada tona oružja krenule iz Teherana preko hrvatskih luka prema Sarajevu. Piter Galbrajt, tadašnji američki ambasador u Zagrebu, u svojim memoarima Due Diligence opisuje kako je tadašnja administracija američkog predsjednika Bila Klintona – umjesto da sama pošalje pomoć – dopustila Iranu da ispuni vakuum, šaljući signal hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu da na pitanja o pošiljkama „nema instrukcija“. Jedinice Revolucionarne garde pratile su teret, obučavajući borce i ostavljajući trag koji se i danas osjeća u retoričkim podsjetnicima bosanskih zvaničnika. 

Ove isporuke nisu bile samo logistička pomoć već su uspostavile mrežu povjerenja koja se koristi i sada. Zukan Helez, ministar odbrane BiH, primio je prošle godine iranskog vojnog atašea i otvoreno najavio:

„Činićemo sve da se ojača vojna saradnja“, pozivajući se upravo na ratnu solidarnost koju „nikad nećemo zaboraviti“.

„Ne isključuje se mogućnost prekida saradnje i uvođenje sankcija Helezu u slučaju saradnje sa Iranom“, interpretacija je američke reakcije koju je tada prenio Helez, naglasivši i poruku da je bilo kakva saradnja sa Iranom u okviru Oružanih snaga BiH nespojiva sa strateškim partnerstvom SAD-BiH i evroatlantskim putem. Brza američka reakcija – upozorenje i Helezovo izvinjenje zbog „pogrešne interpretacije“ – samo potvrđuje da ratna epizoda nije zaboravljena.

Diplomatska nit

Kao „partnera i prijatelja“, koji podržava teritorijalni integritet BiH, Iran je više puta isticala bivša ministarka spoljnih poslova, Bisera Turković. Na sastanku sa iranskim šefom diplomatije Hosseinom Amir-Abdollahianom 2022, usred burnih protesta u Teheranu, Turković je naglasila ekonomske mogućnosti i dijalog, iako su politički predstavnici bh. Srba i Hrvata bojkotovali događaj zbog pitanja ljudskih prava. 

Taj pristup odražava širi obrazac gdje se iranski kontakti predstavljaju kao pragmatični, bez dublje refleksije o kontekstu u kojem Teheran djeluje pod sankcijama.

Ovakvi susreti nisu samo bilateralni gestovi – oni se događaju u trenucima kada EUrazmatra označavanje Revolucionarne garde terorističkom organizacijom, a SAD pooštrava ograničenja. Pitanje je koliko takve interakcije jačaju percepciju BiH kao prostora gdje Iran može zaobilaziti izolaciju.

„Postoje veze preko nevladinih organizacija koje distribuišu pare preko ekstremnih organizacija. Imaju ogranke koje idu prema šiitskom islamu, kao i prema sekularnom. Dakle, na više frontova se radi ali sve je zasnovano na religijskoj osnovi. Moguće je da u zavisnosti od kretanja u Iranu, bude uticaja i u BiH“, kaže direktor Centra za međunarodne odnose Miloš Šolaja, koji smatra da će politička struja u BiH ipak biti suzdržana zbog mogućih američkih sankcija.

Meke strukture

Iran je kao što je poznato glavni finansijer Hamasa, terorističke organizacije koju većina zemalja EU klasifikuje kao takvu, pružajući stotine miliona dolara godišnje za oružje, obuku i operacije. Ova podrška, koja se mjeri u stotinama miliona dolara omogućava Hamasu da održava vojnu infrastrukturu uprkos sankcijama.

Inače, od napada Hamasa na Izrael u oktobru 2023. i sukoba u Gazi koji je uslijedio, u BiH je bilo organizirano više pro-palestinskih demonstracija, uglavnom u Sarajevu i područjima s bošnjačkom većinom, sa hiljadama učesnika—ali bez većih incidenata. Protesti su bili mirni, fokusirani na solidarnost sa Palestincima. 

Bošnjački član Predsjedništva BiH Denis Bećirović, bio je jedan od najglasnijih kritičara Izraela u kontekstu Gaze i šireg sukoba, nazivajući ga „genocidom“ i „sramotom svijeta“, ali osuđujući i Hamasov terorizam i pozivajući na primirje i pružanje humanitarne pomoći.

Bivši ambasador BiH u Iranu, profesor međunarodnih odnosa u Sarajevu Emir Hadžikadunić, kaže da su odnosi BiH i Irana uglavnom ograničeni. Prvo, jer investicija gotovo da nema, trgovinska razmjena je zanemarljiva, a u političkom smislu sve se svodi na nekoliko bilateralnih sastanaka. 

„Investicija nema, ali postoji Iranski kulturni centar, Persijsko – bosanski koledž, Mulla Sadra institut, koji je više filozofsko, vjersko, prosvjetno orijentisan kada je riječ o interpretaciji islama“, kaže Hadžikadunić, ističući da je bilo kakav strah u ovom kontekstu neopravdan. 

„Islamska zajednica je sunitska, oni su sasvim nešto drugo. I mislim da Iranci nisu nikada, kao recimo nakon rata kada smo imali uticaj iz krugova selefija, gdje su pokušavali da mijenjaju bosanskohercegovački islam, pravili bilo kakav uticaj. Jer nema ovdje plodnog tla za to. Ja ne vidim uporište za taj strah“, zaključuje Hadžikadunić.

"Odskočna daska"

Iranski kulturni centar i Institut „Ibn Sina“ u Sarajevu rade rame uz rame sa Univerzitetom, objavljujući časopis PIS sa islamskom filozofijom i naučnim radovima. Nezvanično, veze sežu do drugih organizacija, gdje se pod maskom kulturne razmjene širi šiitski narativ u sunitskom okruženju.

Ove mreže nisu statične. One evoluiraju od ratnih kanala pomoći do današnjih platformi uticaja, gdje se sentimentalna povezanost pretvara u dugoročne veze. 

Bosna i Hercegovina teži EU i NATO integracijama. Međutim, neki kontakti stvaraju napetost sa ključnim partnerima, smatra Šolaja. On također smatra da Helezov „ofsajd“ iz prošle godine nije izolovan gaf, već odražava duboko ukorijenjene niti koje su ratne godine isplele.

„BiH je odskočna daska za sve islamske struje, posebno za Iran“, kaže Miloš Šolaja, tvrdeći da iza svih organizacija stoji vrlo razvijena iranska obavještajna služba.

„Ona je prilično dobro organizovana i aktivna, tako da je BiH vrlo pogodan ambijent za dalje širenje prema Evropi. A ta služba se naslanja i na uporište koje dolazi sa raznim talasima izbjeglica, naročito šita koji se infiltriraju u migrantske tokove i postaju sve jači“, tvrdi Šolaja.

Za profesora Hadžikadunića stvari su nešto drugačije i treba ih, kaže, posmatrati u kontekstu isključivo kulturne saradnje bez bilo kakvog straha. No Šolaja smatra: "Iranski uticaj u BiH nije samo istorijska epizoda – od ratnih isporuka do današnjih kulturnih mreža – već test za stratešku orijentaciju zemlje".