Irskim pabovima prijeti bankrot
3. juni 2020
Ronan Linč i Hju Hurikejn su prije nego što smo počeli razgovor prvi imali pitanje: „Kako ide pabovima kod vas?"
Gotovo svako u Dablinu zna ko su ova dvojica – vlasnici najpoznatijih pabova „Labud" (The Swan) i „Veprova glava" (The Boar's Head). Ali ta dva paba, kao i preostalih 7.200 u Irskoj, zatvoreni su već dva i po mjeseca. Prema poslednjim planovima irske vlade, sa otvaranjem bi moglo da se računa tek u avgustu.
„Mi smo bili prva mjesta koja su prestala da rade sopstvenom voljom kad je ovo počelo i bićemo poslednji koji ćemo ponovo početi", kaže Hurikejn.
„A sad sam tu sam-samcat"
„Labud" je gostionica u srcu Dablina još od 1660. godine. Porodica Linč ga je preuzela još 1937. i Ronanu je još uvijek čudno kad uđe u svoj pub: „Obično je sve prepuno kad uđem. Uvijek gužva, od 11 prijepodne do kasno uveče. A sad ste tu sam-samcat. Suludo. Čudna vremena da se bude vlasnik paba.“
Ugostitelji imaju još jedan problem: šta da učine s pivom koje su uskladištili, ali nisu stigli da prodaju? I Hju i Ronan su zatvorili vrata vikend pred Svetog Patrika (17. mart), glavne irske proslave gdje se u pabovima popije reka piva. Deset sedmica kasnije silne bačve piva čekaju da ih pokupe pivnice.
Sudbina tog piva je tužna: najvećim dijelom će završiti kao napoj za životinje ili gnojivo. Jer tu su i smjernice EU koje nalažu da se reciklira što više otpada bilo koje vrste.
Kako nam objašnjava njemački stručnjak za pivo Mark Oliver Hunholc, pivo u zatvorenim bačvama može da stoji barem tri, možda i do devet mjeseci – u frižideru. Ali mnogi pabovi su ih isključili kako još ne bi plaćali i struju.
U Velikoj Britaniji je tako propalo oko 40 miliona litara piva, u SAD još daleko više. Samo pivara Ginis je ostala sa oko 250 hiljada bačvi svog inače veoma traženog piva.
Strah od „nove normalnosti"
Na sreću po gostioničare kao što su Hju i Ronan, mnogi kupuju točeno pivo komisiono tako da na kraju plate samo ono što prodaju. Dvojica vlasnika pabova su još više zabrinuti šta ih čeka kada ponovo otvore vrata za goste. Kažu nam da vlada još nije odredila pravila koja bi tada trebalo da važe, posebno kako će se održavati odstojanje.
Ronan trenutno predsjedava Udruženjem licenciranih gostioničara i kaže nam da pokušavaju da isposluju kod vlasti da gosti moraju biti udaljeni jedan metar jedan od drugog, a ne dva metra. „Jedan metar nam daje šansu da preživimo. Ali čak i tako, pravila će značiti da će pabovi biti imati tek 30 ili 40 odsto gostiju koje bi inače imali.“
Hju nam objašnjava da bi se i tako posao jedva isplatio posao. „Ako važi pravilo o odstojanju, moram da stojim na vratima, jednog čovjeka da stavim za šank, moju žena da služi goste, nekog za šank gornjem spratu i nekog u kuhinju. To znači da ću imati pet ljudi koji primaju platu, ali samo 35 gostiju koje smijem da primim u pab."
Gostioničari se slažu da bi takva pravila mogla da otjeraju pabove u bankrot, čak i one koji prežive pauzu od pet mjeseci. „Tu će biti još mnogo žrtava", kaže Hju. Posebno se boji za sudbinu pabova koji ne žive od lokalnih gostiju, nego zavise od turista. U nekim pabovima turisti čine i do 90 odsto gostiju.
„Pabovi u ovoj zemlji donose 2,4 milijarde evra u blagajnu Irske, i tu se radi o 50.000 radnih mjesta ili čak više", kaže Ronan. „Ali moramo da radimo na pravilima koja će ljudima dati osjećaj sigurnosti kad opet dođu u pab.“