1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

"NATO želi dijalog s Rusijom"

Roman Gončarenko20. april 2016

Šef Minhenske konferencije o sigurnosti i bivši diplomata, Wolfgang Ischinger pozdravlja ponovnu uspostavu dijaloga unutar Vijeća NATO-Rusija. Upozorava da ipak ne treba očekivati previše.

Foto: Getty Images/AFP/P. Malukas

Deutsche Welle: Vijeće NATO-Rusija ponovo zasijeda ove srijede (20.4.) nakon skoro dvogodišnje pauze. NATO je prekinuo kontakte 2014. zbog aneksije Krima. Ruska novinska agencija Interfax prenosi navode iz ministarstva vanjskih poslova u Moskvi da je ovaj postupak bio pogrešan i da je došlo do pogoršanja situacije. NATO je to, navodno, uvidio i predložio nastavak dijaloga. Da li je Alijansa odista pogriješila prije dvije godine?

Wolfgang Ischinger: Posljednje što nam je potrebno u ovoj situaciji koja je najopasnija nakon završetka Hladnog rata je razmjena argumenata u svrhu propagande. Tačno je, u tome je rusko ministarstvo u pravu, da suspenzija rada Vijeća NATO-Rusija 2014. godine nije bio zvjezdani trenutak diplomatije. Lično sam učestvovao u izradi akata kojima je to Vijeće uspostavljeno tokom devedetih godina prošlog vijeka. Naša namjera je bila da uspostavimo gremij koji će djelovati upravo u kriznim situacijama.

Proteklih dana je dva puta došlo do takozvanih "close encounters", bliskih susreta ruskih vojnih aviona s jednim američkim avionom i jednim američkim razaračem. Pogrešno pritisnuto dugme u tom trenutku može da dovede do ogromnih posljedica i eskalacije

Zbog toga je važno da se baš sada sastaje Vijeće NATO-Rusija. Da sam ja neko ko odlučuje, mislim da bih prvo radio na tome da 24 sata dnevno, sedam dana u nedjelji postoji aranžman u svrhu kriznog menadžmenta. Ruski i oficiri sa Zapada moraju zajednički da se pobrinu da se izbjegnu mogući nesporazumi. To je neophodno i zbog toga izričito podržavam to što Vijeće NATO-Rusija ponovo počinje s radom.

Ischinger: Potreban nam je zajednički krizni štabFoto: picture-alliance/dpa/A. Gebert

Vjerujete, dakle, da bi Vijeće NATO-Rusija moglo spriječiti incidente poput ovog posljednjeg u Baltičkom moru.

Sigurno je da ovo Vijeće samo to ne bi moglo. Ali bi ono trebalo sebi staviti u zadatak da odluči koje osobe moraju biti u kontaktu i sjediti zajedno. Ono što nam je potrebno je zajednički Krizni štab.

Zbog čega se Rusija kratko uoči ponovne sjednice Vijeća upušta u ovakve incidente poput prelijetanja američkog ratnog broda u Baltičkom moru?

Kada gledate ove stvari, one iz ugla Zapada, izgledaju drugačije nego iz ugla Rusije. Možemo reći da je potpuno isto kao i gledanje na to što se desilo na Krimu ili na istoku Ukrajine. U ovom slučaju Rusija tvrdi da NATO, odnosno SAD i Zapad, pogoršavaju situaciju naoružavanjem na svojim istočnim granicama. Mi možemo reći kako stvari stoje potpuno suprotno, ali se moramo suočiti s tim da dvije strane imaju različita poimanja događaja. Kako u ovoj situaciji NATO-savezu može poći za rukom da vodi dvostruku strategiju? Da s jedne strane, zbog zbivanja u Ukrajini, našim partnerima na istoku Evrope pruži sigurnosne garancije, koje oni s pravom traže, a da, s druge strane, ruskoj strani vjerodostojno uputi signal da ona nema razloga da strahuje od Zapada.

Na dnevnom redu predstojećeg susreta su prvenstveno dvije teme: Ukrajina i Afganistan. O čemu se, prema Vašem mišljenju, mora razgovarati?

Od Vijeća NATO-Rusija, koje ni u prošlosti nažalost nije igralo neku ozbiljniju političku ulogu, ne možemo očekivati više nego što ono može da pruži. Ono je diplomatska veza, instrument za uspostavu kontakta. Ono neće na svojoj prvoj sjednici nakon duge pauze biti u prilici da donese bilo kakvu operativnu odluku u trenutku najteže krize u novijoj istoriji. Ukoliko smijem da izrazim bilo kakvu nadu kada je riječ o Ukrajini, onda se nadam da će NATO i Rusija da razmotre pitanje: Kako uspostaviti modalitete planiranih izbora na istoku Ukrajine da bi ti izbori bili pošteni i u skladu sa međunarodnim standardima? Prvenstveno separatisti na istoku često sprečavaju rad misije OSCE-a na terenu. Ako je to tako, zašto se onda sa Rusijom ne bi moglo razgovarati da OSCE tok događaja na istoku Ukrajine prati s ruske teritorije?

Kakav signal priželjkujete od ovog susreta u Brüsselu?

Želim da ne samo Zapad, nego i Rusija ponovno otvaranje ovog kanala za razgovor posmatraju kao potvrdu temeljnog principa strategije Zapada koji glasi: NATO je odlučan da zaštiti države članice ove alijanse i njihovu teritoriju, a spreman je za otvoren i sveobuhvatan dijalog s Rusijom u svrhu partnerskih odnosa. NATO ne želi da se u Evropi uspostavi nova granica između Istoka i Zapada, koja bi išla 1.000 kilometara istočnije od stare, one koja je presijecala Njemačku. Želimo prevazilaženje te granice. Zbog toga nam je potreban dijalog s Rusijom. Moramo ići korak po korak na putu koji će dovesti do redukcije otrovne propagande koja je usmjerena protiv druge strane, do redukcije simboličnih i prijetećih vojnih poteza. Zapad to ne može sam, Rusija mora sarađivati u tome. Možemo odaslati signal da smo spremni na uspostavu povjerenja i na dijalog, ujedno se nadati da će taj signal ponovnog početka razgovora u ovom Vijeću biti na taj način prihvaćen i u Rusiji.

Wolfgang Ischinger je njemački pravnik i diplomata, bivši državni sekretar u Ministarstvu vanjskih poslova Njemačke i bivši ambasador ove zemlje u Washingtonu i Londonu. Od 2008. rukovodi radom Minhenske konferencije o sigurnosti u svijetu.

Preskoči naredno područje Više o ovoj temi