Tim Kurockin kaže da nije religiozan i da je to u ovoj situaciji možda „privilegij". Ne nosi kipu, židovsku kapu, niti nosi Davidovu zvijezdu. „Ja nisam vidljivi Židov."

Ovaj 21-godišnjak došao je iz svoje bavarske domovine u Berlin kratko prije 7. listopada 2023., dana terorističkog napada Hamasa na Izraelu kojem je ubijeno više od 1.200 Izraelaca i odvedeno u zarobljeništvo oko 250 njih.

U razgovoru za DW Kurockin objašnjava što podrazumijeva pod „privilegijem" i priča da ima prijatelje koji su religiozni i koji su „fizički napadnuti jer su prepoznati kao Židovi". On u Berlinu studira na Fakultetu za gospodarstvo i pravo. Angažiran je u nizu židovskih organizacija, primjerice u pokretu Hillel, koji želi umrežiti židovske studente diljem svijeta, te u Židovskoj studentskoj uniji Njemačke (JSUD).

Pojačana zaštita židovskih objekata

Kurockin se, prema vlastitim riječima, u Berlinu „kreće vrlo oprezno" i „ne govori mnogima" da je Židov. No kaže da ipak nije tako da „cijeli dan hoda Berlinom s osjećajem straha". On zaobilazi određene prosvjede na kojima se vrlo često prikazuju antisemitski transparenti i viču antisemitski slogani. Tko ondje poziva na intifadu, kaže on, poziva na ubojstvo Židovki i Židova.

Židovski život u Berlinu, vidljivo židovstvo, već desetljećima se uglavnom odvija pod policijskom zaštitom. Od jeseni 2023. slika u njemačkoj prijestolnici dodatno se pogoršala. Tako je Pariški trg ispred Brandenburških vrata u prosincu, prilikom proslave Blagdana svjetlosti Hanuke s gostima iz Bundestaga, nalikovao utvrdi. Još prije nekoliko godina prolaznici su ondje mogli iz blizine pratiti proslavu. Prošle godine: široke barijere, višestruke kontrole ulaza, policajci na krovovima zgrada.

Vidljivi znak bila je i nedavna zamjena sigurnosnih barijera ispred židovskih institucija u Berlinu. Umjesto privremenih zaštitnih ograda, koje su se lako mogle ukloniti i ne bi izdržale nalet automobila, ondje se već nekoliko tjedana mogu vidjeti masivni zaštitni stupići, gusto poredani jedan uz drugi.

Policijska zaštita postojala je i prije 7. listopada 2023., Hamasovog napada na Izrael. No zaštita je pojačana jer su se i prijetnje povećale s ratom u Pojasu Gaze koji je uslijedio nakon Hamasovog napada i u kojem je, prema navodima Ministarstva zdravstva u Gazi - koje UN i mnoge organizacije za ljudska prava smatraju pouzdanima - najmanje 70.000 Palestinaca poginulo uslijed izraelskih vojnih operacija.

„Učinite nešto protiv antisemitizma!"

Neki, poput Tima Kurockina, govore o svom životu u Berlinu, drugi ne. Postoje i mladi Židovi koji kažu da osobno nisu doživjeli mržnju.

Kurockin 27. siječnja, Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta, vidi kao „dan iskrene žalosti". No s nekim oblicima sjećanja na holokaust u Njemačkoj ne može se baš poistovjetiti. Vrlo često je to „uvijek ista objava na društvenim mrežama, gdje ljudi stoje s natpisom ‘Nikad više' ili objave crno-bijelu fotografiju Auschwitza", kaže.

„To nije dovoljno. Učinite onda i stvarno nešto protiv antisemitizma! U dijelovima Njemačke imamo situaciju da je krajnje desna stranka u anketama za Bundestag na drugom mjestu, djelomično i na prvom. Vidimo kako raste lijevi ekstremizam, antisemitizam povezan s Izraelom. Vidimo ovo stalno povećavanje antisemitizma. Politika ne čini dovoljno", smatra Kurockin.

On ističe da se tzv. zaštitni zid „desno-konzervativnih krugova" prema desnim ekstremistima „sve više urušava". A zabrinjava ga i jačanje stranke AfD, koju se dijelom smatra krajnje desnom.

Teško je reći koliko Židova živi u Berlinu. Službena Židovska zajednica Berlina ima oko 10.000 članova. Naravno, broj Židovki i Židova u gradu je znatno veći, a dodatno je porastao dolaskom ukrajinskih Židova koji su pobjegli od Putinove agresije na njihovu zemlju. Broj Izraelaca koji žive u Berlinu procjenjuje se na između 15.000 i 30.000. Nije poznato jesu li uglavnom sekularni ili religiozni.

„Vrlo brzo postaje uvredljivo"

Lilach Sofer ima 20 godina, studira u Potsdamu i živi u Berlinu. Je li doživjela mržnju ili prijetnje? Kaže da se na društvenim mrežama već neko vrijeme gotovo više ne izražava politički i ne odgovara kritički. „To je vrlo brzo postalo uvredljivo, neargumentirano", kaže za DW.

Mlada Židovka, kći izraelske majke i njemačkog oca, naglašava da se u Berlinu uglavnom može živjeti „sasvim normalno". Ne boji se ići na sveučilište. Kaže kako pazi da na ulici ne govori glasno hebrejski. Prilično mirno pripovijeda o prijateljima koji su zbog toga jednom doživjeli prijetnje nožem. Uz dosta truda uspjeli su deeskalirati situaciju.

I poput Tima Kurockina, Sofer spominje jedan detalj: „Prije sam povremeno nosila Davidovu zvijezdu na lančiću. Trenutačno ne. Sada treba biti lud, bez obzira gdje u Berlinu, da nosiš lančić s Davidovom zvijezdom."

„Stajati zajedno"

21-godišnji David Gorelik kaže da se njegov život nakon 7. listopada 2023. „jako, jako promijenio". Ovaj mladi Židov govori o svom angažmanu u projektu „Meet a Jew" Središnjeg vijeća Židova, čiji je cilj osobno povezivanje Židova i nežidova. „Sigurnosni aspekti na koje moramo paziti puno su stroži nego prije", kaže.

Ovaj rođeni Berlinčanin studira židovski socijalni rad. Dio studija pohađa u Erfurtu u Tiringiji, a dio na Fakultetu za židovske studije u Heidelbergu. Možda se za tu visoku školu odlučio i zato, kaže, „što sam ondje u mjehuru, u balonu, u kojem sam zaštićen". Tamo nije problem nositi kipu u predavaonici.

Nakon listopada 2023., s obzirom na više napada i u Njemačkoj, mnogi su razmišljali ima li židovski život u Njemačkoj još smisla, izvještava on i kaže: „Ima smisla. Tamom se može istjerati svjetlo. Za to se zalažemo. I želimo stajati zajedno."

Nada u više mogućnosti za dijalog

Gorelik naglašava da je upravo u posljednjih pet godina židovski život u Njemačkoj „enormno narastao" i da danas ima „zaista dobru infrastrukturu". Kao primjere navodi: svaka savezna pokrajinska u svom glavnom gradu sada ima sinagogu, u Bundeswehru je uspostavljena židovska vojna dušobrižnička služba, a u Berlinu je zajednica Chabad otvorila Židovski kampus, koji bi svjesno trebao biti otvoren za širu gradsku zajednicu.

Iako priznaje da je u nekim razgovorima oprezniji kada govori o Izraelu ili situaciji na Bliskom istoku, Gorelik navodi konkretan primjer kako želi pokazati prisutnost: nakon 7. listopada osobno je odlučio nositi svoje cicit (rese koje religiozni židovski muškarci nose na četiri kuta odjeće) „otvoreno, sasvim otvoreno. Jer nas antisemiti žele staviti pod pritisak da se skrivamo."

Gorelik se nada da će biti mnogo više mogućnosti za dijalog, kako bi ljudi koji ne znaju ništa o židovstvu mogli konkretno upoznati Židove, njihov svakodnevni život i njihove brige. On navodi jedan razlog zbog kojeg bi možda napustio Njemačku i otišao u Izrael: „Ne zbog antisemitizma, nego iz političkih razloga" –aime, ako savezni kancelar postao netko iz AfD-a.