Mustafa Saglem poznaje svoju susjedu duže nego što pamti. Stalno je bio u njenoj kući, mijenjajući joj pelene dok je još bila beba. Čak i kad je odrasla, održavali su kontakt. No, sada više s njom ne govori. "Nakon male svađe na parkiralištu, rekla mi je: "Mi muslimani nećemo poštovati nevjernike". Mustafa Saglem odrastao je u Bonnu i oženjen je Njemicom švedskog porijekla. Ali to nije dovoljno da bi se smatrao Nijemcem. Za mnoge je on musliman i stranac.

Rasprava o islamu trenutno puni naslovnice kao rijetko koja druga tema u Njemačkoj. Najnoviji primjer: prije sedam dana jedan čovjek je u centru Münstera usmjerio minibus u mnoštvo okupljenih ljudi. Dvoje je ubijeno, 20 ozlijeđeno. Vozač se na kraju ubio. Bez poznavanja pozadine, na društvenim mrežama odmah se rasplamsala rasprava potaknuta od strane desničarskih populista. Oni su konstatovali da to može biti samo islamistički napad. Beatrix von Storch, zastupnica Bundestaga iz partije Alternativa za Njemačku (AfD) u jednom tweetu špekulirala je da je za zločin odgovorna izbjeglica. Nakon što je postalo jasno da je počinitelj psihički bolesni Nijemac, istaknuta je teza da je on ludak koji je imitirao islamske teroriste.

Riječ je o diskursu koji je sada tipičan za Njemačku. Ali kako izgleda rasprava s 4,5 miliona muslimana koji žive u Njemačkoj? Šta oni misle u prvom trenutku, kada se desi nešto tako strašno, kao ovo što se dogodio u Münsteru.

Mnogi muslimani žale zbog paušalnih optužbi

Postoje tri tipične reakcije među muslimanima, kaže političar Haluk Yildiz. Prva je: „Nadam se da to nije bio musliman. Sada će se ponovo zakuhati - politički i medijski". Druga skupina muslimana je postala imuna na optužbe i ignorira ih. I na kraju treća grupa muslimana se povlači i kaže: "To me se ne tiče". 

Yildiz dobro poznaje sve tri skupine. Nijemac turskog porijekla je predsjednik male stranke pod nazivom Savez za inovaciju i pravdu, koja se zalaže za interese muslimana i njihovu socijalnu integraciju.

Yildizu posljednja grupa zadaje najviše glavobolje: "Ova grupa se odvojila ili se osjeća odvojeno od društva." Zbog generalne sumnje u muslimane, ti se ljudi jednostavno ne osjećaju više dobro u ovoj zemlji. Rezultat: "Oni stvaraju veliku distancu i potpuno se izoliraju."

Ako ne islamisti, onda barem Erdoganovi sljedbenici

Zna li se tačno kada je odnos između muslimana i hrišćana u Njemačkoj počeo da se kvari? Je li prekretnicu predstavljao teroristički napad u Berlinu  u decembru 2016. godine? Ili Nova godina u Kölnu 2015/16 sa seksualnim napadima na žene i djevojke? Za Haluka Yildiza stigmatizacija muslimana je počela mnogo ranije: „Do 11. septembra 2001. godine kada je došlo do napada na World Trade Center, ja sam bio lijepi Turčin iz susjedstva. Od 12. septembra 2001. godine ja više za njih nisam ni musliman, već islamista. "

Tu je i generalna sumnja protiv Turaka, koji žive u Njemačkoj: Mnogi su gorljive pristaše turskog predsjednika Erdogana, mada godinama uživaju u prednostima demokratskog njemačkog društva. No i pored toga oni i dalje podržavaju autokratu Erdogana, glasi kritika sa njemačke strane kako ističe Haluk Yildiz i navodi lični primjer: "Nekoliko dana nakon referenduma u Turskoj o promjenama Ustava bio sam kod njemačkog doktora, kojeg dugo poznajem. Uopšte me nije pozdravio. Samo me je upitao: Da ili Ne?, prisjeća se Yildiz. Najprije, kako kaže, nije shvatio da se pitanje njegovog doktora odnosi na promjenu Ustava u Turskoj u pogledu predsjedničkog sistema i proširenja Erdoganovih ovlasti. "Rekao sam mu da ne mogu glasati jer sam njemački državljanin i da bi me sljedeći put trebao najprije pozdraviti".

Dijelom poremećen odnos s medijima

Mustafa Ocak, predsjednik turske Islamske zajednice u Bonnu DiTiB, ne štedi riječi kada je u pitanju kritika unutar vlastitih redova: „Moramo razgovarati s medijima i približiti im se. Mi smo obavezni da im dostavimo informacije ..” Čini se da se mnogi povlače jer smatraju da se mediji prema njima nepravedno odnose. To je bilo tako i tokom rešerši za ovaj članak: Na zahtjev DW-a za intervju nije odgovorila druge džamije u Bonnu i Kölnu nisu uopšte reagovale.

Jedno od rješenja u cilju poboljšanja situacije bi, na primjer, mogao biti intenzivirani međureligijski dijalog, smatra Yildiz. Godinama se angažuje u jednoj inicijativi u Bonnu, koja muslimane i kršćane nastoji uključiti u međusobni dijalog. "U posljednje vrijeme samo 20 do 30 ljudi dolazi na naše sastanke, to jednostavno nije dovoljno." A tako je i na velikoj političkoj pozornici: "Premalo razumnih ljudi angažuje se na saradnji, premalo njih se javilo za riječ nakon napada u Münsteru i optužbi na račun muslimana", ističe Yildiz: "Solidarnost između hrišćana i muslimana, koja prevazilazi vjerske okvire, mora biti puno vidljivija. Neopravdane optužbe moraju se prezreti i njima se mora odlučnije suprotstaviti", zaključuje njemački političar turskog porijekla Haluk Yildiz.

 

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android