DW: Njemačkom tržištu rada su hitno potrebi kvalifikovani stručnjaci. Odredbe njemačke vlade o Zapadnom Balkanu su od 2015. naovamo podstakle dolazak u Njemačku hiljada radnika sa Zapadnog Balkana. Da li su te odredbe bile uspjeh?

VIDO GAJS-TENE (Wido Geis-Thöne): Bile su veliki uspjeh. Do 2015. godine smo imali veliki broj potražilaca azila sa Zapadnog Balkana. Otada imamo jaku radnu migraciju - osobe koje ovdje nalaze posao i daju veliki doprinos postojanju stručne radne snage u Njemačkoj. Sveukupno gledano, malo je toga što bi se moglo proglasiti za negativno u svemu tome.

Jesu li to stvarno kvalifikovani stručnjaci? Čuju se kritike da se zanati u Njemačkoj uče u profesionalnim školama. Ima li pritužbi iz privrede?

Meni nije poznato da su se privrednici žalili da nije riječ o kvalifikovanim radnicima. A kada pogledamo statistike, vidimo da polovina pridošlih radi baš poslove za koje se traži odgovarajuće svjedočanstvo.

Kakvi radnici dolaze sa Zapadnog Balkana u Njemačku, većinom slabije kvalifikovani ili visoko kvalifikovani?

Rekao bih da je najveći dio njih negdje na sredini kada je riječ o kvalifikacijama. Imamo i visoko kvalifikovane ljude, doduše, njih je manje nego što ih dolazi iz nekih trećih zemalja, tu imamo nešto više slabo kvalifikovanih radnika nego u kontekstu drugih. Ali, najveći dio njih je zaista srednje kvalifikovan, a pod tim podrazumijevam osobe koje nemaju diplomu neke visoke škole, ali nisu ni slabo kvalifikovani, već su pohađali neku zanatku školu.

U kojim branšama ima najviše takvih radnika?

Radi se o širokom spektru, ali vidimo da vrlo mnogo osoba sa Zapadnog Balkana radi na građevinskim poslovima; nešto više ih ima u ugostiteljstvu, takođe dosta njih ima u oblasti uslužnih djelatnosti, a posebno u oblastima službi za čišćenje i u zdravstvu ih ima nešto više nego drugih radnika.

O kom broju radnika se radi, i šta njih razlikuje od drugih, recimo, od onih iz Istočne Evrope?

Znamo da ih je početkom 2019. bilo 100.000 na jednostavnim poslovima i dobrih 60.000 na poslovima za koje se traže kvalifikacije, sa izuzetkom Crne Gore – tamo nema statistika. Specifično je to da mnogi rade u tom srednjem sektoru, što inače vidimo u EU, a što ne može da se kaže za druge treće zemlje.

Kada je riječ o temi integracije ne tržištu rada – da li radnici sa Balkana imaju i stalne radne ugovore?

Ne mogu da Vam kažem ništa o tome u kojoj meri su to ugovori na ograničeno ili neograničeno vrijeme. Ali, polazimo od toga da su to tipični ugovori koji obezbjeđuju zaradu i daju određenu sigurnost, jer je to uslov za dobijanje boravišne dozvole. Ne treba smatrati da su svi na slabo plaćenim poslovima pod lošim uslovima, već da se radi o regularnim uslovima rada koji je dobro plaćen.

Znate li za probleme ili slučajeve da ugovori nisu produžavani?

Nemam podatke o tome, no moramo imati u vidu da kada ljudi sa Zapadnog Balkana gube posao koji su dobili na osnovu odredbi o Zapadnom Balkanu, onda im ističe i boravišna dozvola i moraju da se vrate. Koliko osoba se tu zadržava u sivim ili crnim zonama – to je teško procijeniti.

Gdje vidite probleme za tu kategoriju radnika sa Balkana? Kakve rizike imaju ovdje?

Zapravo vidim malo rizika za osobe sa Zapadnog Balkana, jer znamo da je nivo zarada u Njemačkoj mnogo viši nego u tih šest zemalja. To znači da se za osobe to monetarno isplati i onda kada su ovdje relativno kratko vrijeme. Njemačkoj nedostaju kvalifikovani radnici i u ovom trenutku tržište rada nudi i dobre dugoročne šanse. Čak i kada se osobe vraćaju, nose sa sobom iskustvo koje će u njihovim otadžbinama biti vrlo vrijedno. Za osobe koje dolaze u Njemačku vidim mali rizik.

Te zemlje zapravo već sada krvare, postoji velika emigracija, mnogi ljudi žele da dođu u Njemačku i ovdje nađu posao. Ko će onda zamijeniti vodoinstalatere ili medicinske sestre kojih već sada ima premalo? Na primjer, ministar zdravlja hoće da dovodi njegovatelje sa Kosova?

Njemačka vlada nije pravi sagovornik za strategiju prema Zapadnom Balkanu. To je Evropska unija i na nivou Evropske unije postoje strategije za Zapadni Balkan, znači da oni to vide, naravno da se to tematizuje ako njemačka vlada dovodi  stručnu radnu snagu sa Zapadnog Balkana. Na to mogu samo da kažem: ispravno je otvoriti granice i reći da osobe smiju da dođu u zemlju. Ciljano vrbovanje radne snage sa Zapadnog Balkana na pozadini demografskog razvoja i navedenih teškoća na tržištu rada nije baš povoljno.

Kakve strategije bi onda mogle biti od pomoći za te zemlje?

Ono što u krajnjoj liniji može da pomogne tim zemljama jeste lagano približavanje EU, tako da one mogu da profitiraju od zajedničkog tržišta EU i od pomoći EU regionima. Jedino što pomaže je stvarno put ka EU. To posebno važi za neke zemlje kao što su Bosna i Kosovo. Tu moraju biti razjašnjena imovinska i korisnička prava. Tu su potrebne dublje reforme.