Fotografija na kojoj bi se Papa Franjo i patrijarh Kiril zagrlili sigurno bi bila jedna od fotografija godine 2016. Susret pape i patrijarha Ruske pravoslavne crkve najavljen za danas (12.2.) u Havani, uporediv je sa sličnim susretom 1964. Tada su se u Jerusalimu sreli Vaseljenski patrijarh Atinagora i papa Pavle VI. Prije toga su se poglavari Katoličke i Pravoslavne crkve sreli 1439. Nekoliko mjeseci poslije jerusalimskog susreta 1964, poglavari su ukinuli međusobnu anatemu koja je bila posjledica crkvenog raskola 1054.

Ako se ništa ne ispriječi ovom susretu na Kubi, to će biti prvo takvo viđenje ruskog patrijarha sa poglavarem Rimokatoličke crkve. Već četvrt vijeka, po viđenju ruskog patrijarha, ovakvom susretu stoje na putu dvije okolnosti. Diskriminacija pravoslavnih hrišćana na zapadu Ukrajine, za koju je prema ovom viđenju odgovorna Unijatska crkva povezana sa Rimom. Druga okolnost je agresivna katolička misionarska djelatnost u postsovjetskom prostoru, koju sa druge strane Rim poriče. Susret na Kubi znači da je Moskva faktički povukla svoje optužbe protiv Rima.

Moskva stupa u pravoslavno-katolički dijalog

Najvjerovatnije je susret inicirao Kiril. On je učenik mitropilita Nikodima koji je šezdesetih i sedamdesetih vodio odjeljenje za spoljne odnose Moskovske patrijaršije. On se zalagao za poboljšanje odnosa sa Rimom, dopadalo mu se kako se vodi i upravlja katoličkom crkvom. Izgleda da je on to prenio i na Kirila.

Za jun je planiran sabor poglavara 15 pravoslavnih crkava na Kritu, kojim će predsjedavati Vartolomej I, vaseljenski patrijarh koji je tek prvi među jednakima. Do sada je on njegovao odnose sa Vatikanom i susretao se sa poglavarima Katoličke crkve, počev od Jovana Pavla II. Vartolomej je šezdesetih godina studirao na Papskom orijentalniom institutu u Rimu. On je zagovornik ekumenizma, približavanja raznih hrišćanskih crkava, ali prije svega pravoslavne i katoličke.

Ruska pravoslavna crkva je najveća u pravoslavnom svijetu. Moskva se ljuti zbog toga što Vartolomej razgovara sa katoličkim poglavarima u ime svih pravoslavnih hrišćana. Odnosi Moskve i Konstatinopolja opterećeni su otcjepljenjem raznih pravoslavnih grupacija od Ruske pravoslavne crkve i njihovim za sada neuspješnim naporima da naiđu na razumijevanje i priznanje kod vaseljenskog Patrijarha. Rusko-ukrajinski sukob nameće pitanje da li će Ukrajinska pravoslavna crkva ostati pod nadležnosti Moskovske patrijaršije. Mnogi pričaju o istorijskom „razvodu“ Kijeva i Moskve.

Da li je patrijarh Putinov izaslanik?

Poslije susreta sa papom, Kiril bi mogao da se trijumfalno pojavi na Kritu i kaže da je otvorio novo poglavlje u istoriji hrišćanstva. No, kod kuće ga neće sačekati samo oduševljenje. Najaktivniji dijelovi ruske crkve važe kao konzervativni i skloni teorijama zavjere. Ti vjernici i sveštenstvo posmatraju papu u najboljem slučaju kao „jeretika“, a u najgorem kao „sotoninog slugu“. Ukoliko bi se dvije crkve na Kubi zaista približile, onda bi se mogli pojaviti i javni napadi na Kirila. Izgleda da on procjenjuje da rizik nije prevelik.

Liberalni dio Ruske pravoslavne crkve tumači odlazak na Kubu patrijarha vjernog Kremlju kao vješt potez ruskog državnog aparata na čelu sa predsjednikom Putinom. Vladimir Putin, prema njihovom mišljenju, na taj način želi da poveća svoj ugled na Zapadu. Ali u ovom slučaju su i liberalni dijelovi crkve žrtve teorije zavjere. Nema naznaka da Kremlj na bilo koji način utiče na patrijarhov odnos prema Svetoj stolici.

Očekuje se zajednička izjava

Zajednička izjava patrijarha i pape vjerovatno neće biti usredsređena na aktuelne krize u svijetu već izazovima koji očekuju obje crkve: sekularizacija, potrošačko društvo, rodna ideologija, radikalni islam i sve veći progoni hrišćana.

Međutim, da li će dvojica crkvenih poglavara navesti i glavne prepreke u ostvarivanju jedinstva pravoslavaca i katolika? Na primjer, primat pape sa ambicijom da bude poglavar svih hrišćana. Da li će pravoslavlje priznati važenje katoličkog obreda. U tim zamršenim pitanjima nije moguć brz dogovor na jednom jedinom sastanku. Ali ovaj susret omogućava dalje razgovore o realnim koracima. Ti koraci bi trebalo da u nekoj daljoj budućnosti dovedu ne samo do administrativnog već i duhovnog jedinstva hrišćanske crkve.

Konstantin fon Egert, porijeklom Rus, je analitičar, novinar i komentator.