Izbori u Italiji nisu donijeli jasnu većinu koja bi mogla da formira vladu, i to je zabrinjavajući signal. Šezdeset odsto italijanskih birača na ovim izborima odlučilo se za populiste - za one slijeva, za pokret Pet zvjezdica ili zdesna, za listu koju čine četiri populističke stranke, uključujući i neofašiste. Koliko ljudi mora da su frustrirani i zgađeni dosadašnjom vladajućim praksom u Italiji, da utočište traže kod populista koji sve obećavaju, igraju se sa strahovima, a malo toga su zaista u stanju da ostvare?

Politička mumija

Ponovo vaskrsla politička mumija, Silvio Berluskoni je u svojoj osamdeset prvoj godini i sa osvojenih petnest odsto glasova čovjek u koga se polažu nade, mada više od bilo koga drugog predstavlja stari sistem. Otvoreno ksenofobični protivnik evra, Mateo Salvini, čak je nešto ispred Berluskonija. O Musolinijevim obožavaocima „Braća Italije", koji su se takođe kandidovali na listi desnice, da i ne govorimo. Na drugoj strani je protestna platforma „Pet zvjezdica". Njeni vodeći političari su svašta obećali, žele da troše novac koji Italija nema. Glavni krivac je EU koja bi trebalo više novca da da Italiji.

Italijani hoće nešto novo, nešto drugačije. Svoju državu mnogi vide kao potpuno neefikasanu i zastarjelu. To je sada račun za ljevičarski listu na čelu sa socijaldemokratama, koji su do sada bili na vlasti. Oni su se podijelili uoči izbora i – poput SPD-a u Njemačkoj – bilježe stalni pad. Nekadašnja nada Mateo Renci, potpuno je isključen. Reforme u Italiji slabo napreduju, privreda jedva da bilježi rast, broj nezaposlenih je veliki, problemi sa azilantima neriješeni. Državni aparat guta previše novca, pravosuđe je sporo i neefikasno, zemlja prezadužena. Lista problema treće najjače privrede Evropske unije je duga.

Djelimično stabilni odnosi

Poruka birača glasi: ne može više kao do sada. Ali tako će biti, zbog toga što će tri velika bloka vjerovatno blokirati jedan drugog u parlamentu, jer formiranje koalicije djeluje nemoguće. Čak ni malo vjerovatna koalicija Berluskonijeve stranke i socijaldemokrata ne bi imala većinu u oba doma parlamenta. Ukoliko se stranke ne pokrenu, predsjednik države će postaviti tehničku vladu, koja će obavljati poslove do novih, prijevremenih izbora. Taj model je Italija često imala. On ne oslikava demokratsku volju birača, ali barem garantuje djelimično stabilne odnose.

Nema recepta protiv populista

Nacionalni front Marin Lepen, francuski saveznik desničara Savinija, čestitao je na osvajanju većeg broja glasova. Lepenova je nažalost u pravu kada kaže da je za Evropsku uniju to bila loša izborna noć. Jačanjem populista, ta važna zemlja prelazi u isti tabor u kojem su već Mađarska, Poljska, Češka, Grčka i Austrija. Tamo su populisti na vlasti ili su dio vlade. I u Njemačkoj je populizam u zamahu. Do sada u Briselu, a osim Pariza ni u drugim glavnim gradovima, nema recepta da se zaustavi napredovanje populista i nacionalista.

A Italija ustvari ne može sebi da dozvoli višemjesečnu krizu vlade. Ukoliko tržišta izgube povjerenje u normalan razvoj u Italiji, državni dug bi uskoro mogao da postane preskup i nemoguć za finansiranje. Malo nade daje samo procjena jednog glasača: „Mi Italijani ćemo se izboriti i sa ovom situacijom. Uvijek smo nekako uspjeli da izađemo na kraj sa našim problematičnim sistemom."

 

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android