Ten­kovi u pokretu i vojni konvoji, razrušene zgrade, stalne sirene za uzbunu i napadi dronovima – to je brutalna svakodnevica u nekim gradovima Ukrajine. Dobrovoljno se boriti na frontu za većinu mladih u Njemačkoj je nezamislivo. Ipak, ima i onih koji se žele pridružiti ukrajinskoj vojsci, kako bi podržali zemlju u borbi protiv ruske invazije.

Osamnaestogodišnji Noah iz Darmstadta jedan je od njih. Ljetos je položio stručnu maturu za IT-stručnjaka. U slobodno vrijeme razvija aplikacije za izračunavanje putanja granata. Također upravlja civilnim dronovima. Noah želi ući u jedinicu za dronove u Ukrajini. „Zaista bih preferirao ući u jedinicu za dronove, jer mi je to već donekle poznato", rekao je za Y-Kollektiv.

Da vojni poziv u Ukrajini znači i ubijanje ljudi, Noahu je jasno. „To se radi – ma kako to brutalno ili cinično zvučalo – za viši cilj, kako bi se očuvao svjetski demokratski poredak", kaže on.

Sa diplomo m majstora krovopokrivača na front

Dvadesetpetogodišnji Franco već se dobrovoljno bori u Ukrajini. U početku je želio pomagati humanitarno, ali je brzo shvatio da Ukrajini nisu potrebne zanatlije, nego vojnici.

Već dvije godine ovaj školovani majstor, koji se bavi postavljanjem, popravkom i održavanjem krovova, ratuje na frontu. Od njegovih saboraca, s kojima je došao u Ukrajinu, danas se više niko ne bori. „Petorica su poginula, ostali su teško ranjeni", priča Nijemac. Svi su bili iz Evrope.

Koliko se njemačkih dobrovoljaca trenutno bori u Ukrajini, nije poznato. Prema navodima ukrajinskih vlasti, vjerovatno ih je nekoliko stotina. Ko se želi priključiti vojsci, može se prijaviti putem interneta, na primjer preko Međunarodne legije za odbranu Ukrajine. I specijalna jedinica „Azov International Battalion" nudi online obrasce za prijavu.

Elitna jedinica smještena u „sigurnoj kući"

Na to što se osamnaestogodišnjaci dobrovoljno prijavljuju za rovovski rat, vojnik Franco gleda skeptično. „Naravno da ima i onih, koji ne znaju u šta ulaze. Zato im otvoreno kažeš: ovdje možeš izgubiti život, jer ovo nije kamp za obuku."

Zbog velike opasnosti od ciljanih zračnih napada, jedinica je smještena na tajnoj lokaciji. „Sigurna kuća" ("Safe House") nalazi se u okolini ratom razorenog grada Harkiva. Više gradskih četvrti tamo je potpuno uništeno.

Harkiv je udaljen svega 30 kilometara od ruske linije fronta. Posebno u rubnim dijelovima grada gotovo svakodnevno dolazi do napada dronovima. Uprkos tome, do Harkiva se još uvijek može putovati vozom.

Vojnik „Lefty": braniti demokratiju

Dvadesetogodišnji „Lefty" također se bori na frontu kod Harkiva. „Lefty" mu je nadimak jer, kako kaže, lijevom rukom puca gotovo jednako dobro kao desnom. Priča da su i njegov otac i djed bili u vojsci.

„Lefty" riskira život u borbi protiv ruskih agresora. S 18 godina otputovao je u Ukrajinu, ubrzo nakon što je završio srednju školu. „Svi ti zločini, koji su se tamo dogodili za mene su bili neprihvatljivi, pogotovo na evropskom tlu", kaže on. Susret s njim i njegovim saborcem Stratom, koji je pola Norvežanin, pola Švicarac, održan je na jednom parkingu u blizini fronta.

Ruski agresorski rat za „Leftyja" je napad na demokratiju koju treba braniti. „Demokratiju i slobodu, koje u Ruskoj Federaciji jednostavno nema." Ne želi dopustiti da još više ljudi padne pod ruski uticaj.

Njega na ovu misiju pokreće i želja za avanturom. „Uvijek ima i dobrih trenutaka, naročito nakon misije – uspomene i priče koje nosiš sa sobom. Sve je dobro dok god niko ne pogine."

„Koliko god glupo zvučalo", dodaje „Lefty", „ponekad se to osjeća i pomalo kao videoigra. Ali, naravno, stalno imaš iskustvo bliskog susreta sa smrću."

Na frontu vojnici stalno ginu. Koliko je ukrajinskih vojnika do sada stradalo, nije poznato. Ukrajina se suzdržava od objavljivanja takvih podataka. Predsjednik Volodimir Zelenski je u februaru, u intervjuu s novinarom Piersom Morganom, rekao da je do sada poginulo 45.100 vojnika, a oko 390.000 ranjeno. To se ne može provjeriti iz nezavisnih izvora. Vojni stručnjaci, međutim, procjenjuju da su stvarne brojke znatno veće.

Na regrutaciji u Kijevu

Baš kao i „Lefty", Noah iz Darmstadta otputovao je u Ukrajinu s 18 godina. Roditeljima o tome nije rekao ništa. U jednom kafiću u Kijevu sastao se s regruterom jedinice „Azov International".

Pukovnija Azov važi za elitnu jedinicu u Ukrajini. U prošlosti je bila kontroverzna zbog veza s desnim ekstremistima. Prema vlastitim navodima, jedinica se danas jasno distancira od toga.

U nju se ne prima svako ko želi da ratuje. Nakon regrutacijskog razgovora, Noah dobija odbijenicu. Još je prerano da postane vojnik, kaže mu čovjek koji regrutuje vojnike. „Ja sada razgovaram s djetetom, a ne s vojnikom", rekao je on za Y-Kollektiv.

Uprkos razočaranju, Noah iz Njemačke ne želi odustati – i razmišlja da, na primjer, pokuša pomoći ukrajinskoj industriji naoružanja.