Poruka krijumčara ljudima nam je stigla kada smo bili u Obocku, malom gradu na sjeveru Džibutija. On kaže da još istog dana migrante iz stepe van grada odvoze ka čamcu. Grupu treba ukrcati na kamionet na periferiji grada.

Mnogi migranti su iz Etiopije i bježe od siromaštva ili rata koji u posljednje dvije godine bjesni u provinciji Tigray. Neki dolaze iz susjednih zemalja. Dovde su uspjeli da se prebace, ali sada bi put  do Arapskog poluostrva trebali nastaviti  brodom.

"Želim u Saudijsku Arabiju jer tamo ima posla", kaže jedan od migranata navodno iz Sudana. Džibuti zatvara oči pred ilegalnim migrantima. Međutim, krijumčarima prijeti zatvorska kazna.

Bježe a ne znaju da ih na cilju čeka rat

Nekoliko kilometara dalje, dvadesetak mladića postrojeno je u dvije grupe na litici iznad plaže. Svi oni su u potrazi za boljom budućnošću. Obock je otužan gradić sa oko 30.000 ljudi u sjevernom Džibutiju. Gotovo da nema poljoprivrede, industrije i posla.

Grad se nalazi u zalivu Tadjoura, koji se malo sjevernije spaja u Bab al-Mandab, "Vrata suza": tjesnac širok 27 kilometara između Afrike i Arapskog poluostrva. S druge strane je Jemen. Mnogi mladići na plaži ne znaju da ih tamo čeka rat.

U Obocku se uglavnom živi od ribolova i od krijumčarenja: benzina, alkohola, gotovo svega, pa i ljudi. Ali krijumčarenje u Džibutiju je naravno zabranjeno . Zato ovdje niko o tome ne priča.

"Ovdje se od svog rada ne zarađuje mnogo", kaže ribar Abdou. "Zato morate napustiti Džibuti. U Jemenu zarađujete više." Siromaštvo je ono što ribare pretvara u krijumčare ljudi - koji ponekad završe u kandžama obalske straže.

Tovar u malom čamacu se sastoji od izbjeglica koje su danima hodale po sušnim dijelovima Etiopije i Džibutija, često bez čiste vode i hrane. Ono što imaju nose na leđima, novac koji su imali uglavnom su morali ostaviti krijumčarima.

Mnogi su traumatizovani

U bazu Međunarodne organizacije za migracije primaju se oni koji ne mogu dalje sami. Ovdje pomoć nalazi 250 ljudi, ali mnoge migrante humanitarci moraju odbiti. A neki od njih, često mladi, žene ili djeca doživjeli su nevjerovatne stvari na svom putu.

Sa djecom koja teško mogu sama preraditi ono što su doživjela radi socijalna radnica Hawa Musa."Ona govore kroz slike", kaže Hawa Musa. "Ponekad crtaju stvarnost. Crtaju švercera koji podiže drvenu toljagu. Dolaze kod nas na terapiju." Postoje dva smjera: "Ako dođu iz Etiopije i dalje imaju ciljeve. Ali, kada se vrate, nemaju više osmijeha i iscrpljeni su."

Desetine hiljada poginulih i nestalih

Samsa je jedan od onih koji to više nisu mogli izdržati. Ona je iz sjeverne Etiopije, udala se i sa suprugom otišla u Jemen da traži posao. Prešla je u Saudijsku Arabiju. Snalazila se kao je znala i umjela i radila sitne poslove u Jemenu i morala je sama odgajati svoje troje djece.

Sada se vratila u Džibuti i želi samo jedno: „Želim da idem kući i vodim svoju djecu u školu. Ne želim više da idem u stranu zemlju, dosta mi je toga.“

Barem je Samsa sigurna u kampu Međunarodne organizacije za migracije (IOM).

Samo do polovine ove godine je više od 25.000 ljudi izbjeglo iz istočne Afrike na Arapsko poluostrvo. Skoro isto koliko i tokom cijele prethodne godine. To je jedna od najvećih izbjegličkih ruta koju svjetska javnost jedva da primjećuje.

Prema podacima ove organizacija, desetine hiljada migranata umrlo je ili nestalo posljednjih godina na raznim rutama za Saudijsku Arabiju, Katar ili druge zalivske države.

Rat? U Jemenu?

Član osoblja IOM-a Khadija Ahmed vodi nas na mjesto u blizini plaže koje simbolizuje izbjegličku tragediju. Dvije gomile kamenja i nekoliko školjki. Ovdje je sahranjeno devet nepoznatih osoba. Jedna porodica iz Etiopije je nastradala kada je njihov čamac potonuo u oluji. "Da imamo njihovu adresu, stupili bismo u kontakt sa rodbinom", kaže Ahmed.

Dok sunce već zalazi, posljednji migranti su još na putu. I oni su bili budni danima. Hrana je bila preskupa, a voda prljava. Govore o svojim nadama - ali znaju li i da je Jemen u ratu? "Rat?" pita jedan od njih i oklijeva. Zatim, vidno frustriran, kaže: "Sve je rat. Nasilja je svuda."

Preuzeto sa Tageschau.de

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu