Aparat za kafu šišti i pušta paru. Uzrujan Ibrahim vuče naprijed nazad jednu od plastičnih stolica u malom kafiću. On se raduje da će već uskoro stići kući: U Siriju. "Naravno, ko se ne bi radovao da se može vratiti u svoju domovinu", kaže Ibrahim.

Ovaj 21-godišnjak sa svojim širokom osmijehom djeluje dječački. 2012. godine je izbjegao u libanski Bejrut: Ibrahim i njegovi roditelji posljednjih sedam godina rade kao pomoćni radnici, žive na uskom prostoru. To je sve dugo bilo bolje nego kod kuće koja se nalazi u blizini grada Alepa, gdje su islamisti bili na vlasti. Danas je sve ponovo drugačije, kaže Ibrahim: "Danas je tamo opet sigurno, vodstvo u Damasku je tamo vratilo kontrolu, kao i općenito veći dio zemlje".

Skoro 950 000 ljudi je registrirano u susjednom Libanu kao izbjeglice. U jednom trenutku ih je bilo više od milion. Koliko njih je otišlo dalje, primjerice u Europu, nije jasno, također je malo poznat broj onih koji su se u međuvremenu vratili u Siriju, kaže nadležni ministar u Libanu, Saleh Gharib: "Nema tačnih podataka o tome koliko se Sirijaca vratilo kući. Navodi se da je riječ o oko 130 000."

Pogrešan optimizam

Gharib svakako smatra da bi moglo biti problema kada je riječ o povratku u Siriju: "Jasno je da postoje neki sigurnosni problemi, drugi su u Siriji dospjeli u konflikt sa zakonom, za nekima je u Siriji raspisana potjernica. Kuće nekih ljudi su srušene. Postoje problemi različitih vrsta. Naša uloga, kao ministarstva, je da o tim problemima razgovaramo sa sirijskom državom kako bismo ubrzali povratak prognanih u njihovu zemlju."

To da su povratnici najprije prepušteni sami sebi, da jedva da postoji pomoć u obnovi, da nedostaje goriva,... takve vijesti iz Sirije Ibrahim odbija kao glasine.

Naprotiv sirijsko rukovodsto pomaže ljudima dajući im diesel i gas – i kada je riječ o obnovi porušenih kuća, kaže Ibrahim. On kaže da je kuća njegove porodice u Alepu ionako jedva stradala u borbama. Drugi povratnici imaju manje sreće, kaže to i ministar Gharib: "Ruska država je govorila o tome da će formirati privremene centre kako bi Sirijci, koji su u Libanu, ponovo došli u svoju domovinu. Rusi imaju mnogo ideja o ovoj temi i ja vjerujem da su te ideje dobre kada je riječ o ubrzavanju povratka."

Ibrahimov brat je bio u tzv. "Slobodno sirijskoj vojsci" i time protivnik predsjednika Bašara al Asada. Prije sedam godina on je ubijen u borbama. Do sada se moglo čuti iz Sirije da se režim osvećuje obiteljima onih koji su opozicija predsjedniku Asadu. U to da bi on ili njegova obitelj mogli biti uhićeni zbog brata Ibrahim ne vjeruje: On je, kaže, na Asadovoj strani, a opozicija je na pogrešnom putu.

No brojni, koji su iz Sirije pobjegli, strahuju da je ovakav optimizam pogrešan.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android