Iz jednog od vojnih vozila dopire pjesma "Money, money, money" legendarnog švedskog benda ABBA. Mađarski vojnici zbijaju šale i smiju se i to unatoč tome što imaju dosadan zadatak - da na granici sa Srbijom, nedaleko od gradića Ásotthalom, postave tri metra visoku žičanu ogradu, što je vlada u Budimpešti proglasila najvećim prioritetom. Stubovi su već postavljeni, sada moraju postaviti mrežu i učvrstiti je. Muškarci u maskirnim odijelima se trude da žicu savršeno postave, tako da ne ostave ni jedno slabo mjesto.

"Imigranti prelaze granicu čitavom njenom dužinom", kaže vojnik. Zbog toga "mađarski zid" mora biti podignut u rekordnom roku, do kraja mjeseca. Oko metar visoka bodljikava žica je već tu. Na jednom mjestu se na njoj zapleo jedan peškir za bebe. Hoće li buduća žica to moći zaustaviti? "Nadamo se", kaže vojnik.

Čekanje na "Pakistanca"

Dvadeset kilometara zapadnije, u Srbiji, okupljeni su ljudi koji mađarsku žicu žele staviti na ispit. Oni čekaju u jednoj staroj fabrici cigle na periferiji grada Subotice. Unutra se vide grafiti na arapskom i drugim jezicima - jedna vrsta knjige gostiju. U jednom od grafita proklinje se sirijski predsjednik Bašar al-Asad.

Tako razmišlja i Milad: "Svako u Siriji zna da Asad ubija nedužne ljude", kaže 27-godišnji izbjeglica iz Damaska. "Kod nas je situacija veoma komplicirana, vojska i milicije su svuda". Milad je u bijegu sa svojim roditeljima. On je stručnjak za informatiku i nada se da Njemačka treba ljude kao što je on. On tačno zna u koji grad želi - u Frankfurt, jer tamo ima rođake.

Milad i druge izbjeglice ovdje znaju kako proći pored mađarskih vojnika i nezavršene žičane ograde. Mladi Sirijac stidljivo priča da on ovdje u fabrici cigle čeka na poziv. "Pakistanac" se uskoro treba javiti. "On će podmititi policiju", kaže Milad. Misteriozni krijumčar je navodno "izbjeglički veteran", jedan od onih koji su ostali ovdje na mađarskoj granici kako bi zaradili puno novca.

Posao cvjeta

Milad i njegovi roditelji će platiti ukupno oko 4.500 eura za prebacivanje do Njemačke, samo ako uspiju. Za izbjeglice koje nemaju tako mnogo novca, postoje i jeftinije ponude: za 50 ili 100 eura oni, primjerice, budu dovedeni do propusnih mjesta na granici, a onda budu prepušteni sami sebi. Navodno, samo "Pakistanac" dnevno preko granice prevede više od 20 ljudi. Naravno on se ne pojavljuje, barem ne dok su novinari prisutni u fabrici cigle. Zbog toga nas neke izbjeglice mole da odemo.

Od situacije u kojoj se nalaze izbjeglice ne profitiraju samo krijumčari, već i srpska saobraćajna policija. Oni su poznati po tome da su za 20 eura mita često spremni zatvoriti oba oka i kad je u pitanju vožnja u alkoholiziranom stanju. Sada su otkrili još jedan unosan posao: zaustavljaju taxi vozila koja voze za Suboticu i kasiraju po 100 eura po svakoj uplašenoj izbjeglici. "To je strašno", kaže jedan vozač taxija koji je i sam bio svjedok takvih scena. "Siromašni ljudi idu u nepoznato i onda ih još policija muči".

Istovremeno, vozači taxija strahuju da će biti prijavljeni kao krijumčari. U tom slučaju ne samo da im prijeti kazna zatvora, već im automatski bude zaplijenjen i automobil. Samo u ovoj godini je na taj način oduzeto više od 1.000 vozila, izvjaštava srpski sedmičnik "Vreme". "Gdje je ovdje logika?" pita se vozač taxija. "Ovi ljudi samo žele dalje za Mađarsku. Umjesto da im olakšaš, ti im otežavaš?"

Dobri Samarićanin

No izbjeglice nailaze i na domaće stanovništvo koje je spremno da im pomogne. Kada Tibor Varga izađe iz svog sivog kombija, oni znaju da im je donio hranu. Ovog evangelističkog svećenika prepoznaju po njegovim širokim leđima, njegovom trodnevnom bradom i maskirnim hlačama. Već četiri godine - od početka Arapskog proljeća - on izbjeglicama svakodnevno donosi kruh, jaja i higijenske artikle. "Ovi ljudi su emocionalno potreseni jer se za njihove probleme niko ne zanima", kaže Varga koji je angažiran u radu humanitarne organizacije Istočnoeuropska misija. "Ovdje često stisak ruke, širok osmijeh i nježan glas pomažu više nego hiljade eura", kaže on.

Ne razumije to da populisti širom Europe, kada je riječ o izbjegličkom valu, upozoravaju na "sigurnosni rizik". "Čak i kada bi znao sasvim tačno, da je neko terorista - šta trebam uraditi ako je on gladan i žedan? Osim toga ja sam ovdje sreo hiljade ljudi. I do sada me niko nije ubio", kaže Varga.

Pitanje morala

Varga rado priča biblijske priče, poput priče o dobrom Samarićaninu. O odugovlačenju EU, kada je riječ o prijemu izbjeglica, on kaže: "Ovo je pomalo kao u Srednjem vijeku - kralj ima dvorac oko kojeg živi sirotinja. U opasnim vremenima i oni žele unutra (u dvorac - op. red.) i kralj mora donijeti odluku. To je pitanje morala".

Izbjeglice među sobom razgovaraju o "mađarskom zidu", potvrđuje Varga, ali oni se ne plaše to nešto malo žice. "S obzirom na mnoge žice širom svijeta, može se reći da se ti ljudi probijaju veoma odlučno. Oni su u svojim životima već bili suočeni sa problemima većim nego što su ograde".

Do sada se bodljikava žica pokazala efikasnom, u najmanju ruku, protiv divljači. I trgovci alatom u Subotici osjećaju promjene - makaze za rezanje bodljikave žice su ovih dana pravi hit.