„Ovaj put je posebno teško", kaže Hardi Vent. On je na prethodnim izborima uvijek znao za koga će glasati. Sada ovaj šezdesetdevetogodišnji Nijemac kaže da nema kandidata koji bi ga ubijedio da glasa baš za njega. Kome dati drugi glas, koji blok bi trebalo da bude jači u parlamentu? Naposljetku, skupštinski poslanici biraju novog kancelara. Ko je dostojan nasljednik Angele Merkel? Kandidatkinja Zelenih Analena Berbok, socijaldemokrata Olaf Šolc ili demohrišćanin Armin Lašet? „Meni ne odgovara niko od njih troje", kaže Vent, koji upravo ide u kupovinu u Bonu, na zapadu Njemačke. 

Mnoge nepoznanice 

Brojni Nijemci razmišljaju kao Vent. Institut Alensbah je po nalogu dnevnog lista Frankfurter algemajne cajtung  prošle nedjelje proveo anketu prema kojoj 40 odsto građana koji žele da izađu na izbore ne znaju kome će dati svoj glas. To je najveći procenat do sada. Politikolog Tomas Gšvend sa Manhajmskog univerziteta nije time iznenađen. Prema njemu ovoliki broj neodlučnih birača prouzrokovan je „novom situacijom“ - odlaskom Angele Merkel sa političke scene. „Nemamo kancelara koji izlazi na izbore. Tri partije, a ne dvije, kao do sada, bore se za mjesto kancelara. I nije baš jasno, bolje rečeno, potpuno je nejasno koju ćemo koaliciju dobiti. Mogu da razumijem da je sada teže da se odluči za koga da se glasa“. I Tomas Gšvend je svoje dokumente za glasanje putem pošte dobio prije nekoliko dana.  

 Predizborna kampanja dva bloka je prošlost 

Njemačko-britanska istoričarka Katja Hojer kaže da ni jedna partija ne nudi nova i kreativna rješenja. Ona objašnjava da ključne teme nisu pokretane ni za vrijeme vladavine Angele Merkel – „kvalitet života, mogućnost da se socijalno zbrinjavanje plati ili socijalna mobilnost".  Katja Hojer dodaje: „Povrh toga ni kandidati nisu posebno inspirativni, što dovodi do toga da su mnogi birači neodlučni, jer ne žele ni jednog od njih".  

Od osnivanja Savezne Republike Njemačke 1949. stalno su u trci bili konzervativni i socijaldemokratski kandidat za kancelara. Samo je 2002. liberal Gido Vestervele pokušao da pokvari igru ova dva bloka, ističući i svoju kandidaturu, ali bez većeg uspjeha. U nadmetanju konzervativnog i progresivnog bloka njemački liberali su od osamdesetih bili na strani konzervativnih demohrišćana, dok je ekološka stranka Zeleni bila na strani socijaldemokrata. A građani koji bi dali svoje glasove socijalističkoj Ljevici ili desničarsko-populističkoj Alternativi za Njemačku znali su da će stranka koju su birali biti u opoziciji.  

„Vratolomni lupinzi rezultata anketa"  

Ove godine stare računice ne važe. Tri stranke se bore za mjesto šefa vlade. Moguće je da ni jedna od njih neće moći da oformi većinu u Bundestagu sa samo jednim koalicionim partnerom. „Svaka od ove tri partije je u nekom trenutku za vrijeme predizborne kampanje bila vodeća i to nije uobičajeno”, kaže politikolog Tomas Gšvend. On dodaje da rezultati anketa pokazuju nezadovoljstvo i nesigurnost birača zbog predizborne kampanje i kandidata. „Ljudi nisu zadovoljni supstancom predizborne kampanje. Kada se pogledaju rezultati anketa od početka godine do danas to je prava vratolomija“.  

Ko zastupa kontinuitet?  

Gšvend smatra da je to bila „velika greška“ demohrišćana da su mislili kako će se Armin Lašet automatski pretvoriti u kandidata za kancelara koji predstavlja kontinuitet u odnosu na eru Angele Merkel. Njegova politika se doduše u dobrom dijelu poklapa sa politikom četvorostruke pobjednice na izborima Angele Merkel. Ali mnogi posmatrači vide njegovu ličnost kao potpuni kontrast u odnosu na miran stil vladavine Angele Merkel.  

Gšvend podseća da nije svaki simpatizer dosadašnje njemačke kancelarke ujedno i pristalica Hrišćansko-demokratske unije (CDU). Angela Merkel je mobilisala mnoge glasove van partije, naročito u ženskom dijelu populacije. „Ja ih nazivam biračima Angele Merkel ili njenim demohrišćanima, pomalo kao što su bili Reganovi demokrati u SAD“.  

Odluka u posljednjem trenutku  

Kandidat socijaldemokrata Olaf Šolc predstavlja se kao političar kontinuiteta. On u aktuelnim anketama vodi. „Možda on nije uzbudljiv, ali se barem neće radikalno razlikovati od sadašnjeg stanja, koje se ljudima čini stabilnim, mada ne idealnim”, smatra Katja Hojer. „Ali nije vjerovatno da on u anketama osvoji više od aktuelnog procenta, jer je njegova stranka i dalje nepopularna“. Koja će partija onda pobijediti? „Ja se ni na koga ne bih kladio”, kaže Gšvend. A poslije izbora może da prođe dosta vremena dok se ne oformi koaliciona vlada. Kako god, oni koji hoće da izađu na izbore, moraće donijeti odluku do nedjelje naveče.  

I Hardi Venti iz Bona želi da iskoristi svoje pravo glasa. "Da, otići ću tamo", kaže bivši taksista pokazujući niz ulicu na biračko mjesto koje će biti u osnovnoj školi. Tamo se u školskom dvorištu igraju djeca. Ali 26. septembra u toj zgradi će biti glasačke kutije. Možda će i Vent do tada odlučiti kome će dati svoj glas.  

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu