Oko Rumunjske  je posljednjih godina u Europi vladala politička tišina. Po broju stanovnika ova država je šesta po veličini u Europskoj uniji. A budući da se nalazi na jugoistočnom krilu EU-a i NATO-a, ima golemu stratešku važnost.

Primjer politike Rusije i Ukrajine: Rumunjska ima daleko najdužu granicu s napadnutom Ukrajinom, dužu od bilo koje zemlje, članice EU. To je također najvažnija baza za američke i druge NATO snage u jugoistočnoj Europi. I suočava se s vojnim opasnostima kao nijedna druga zemlja EU-a: ruske bespilotne letjelice Shahed redovito eksplodiraju iznad rumunjskog teritorija ili na njemu. U delti Dunava vlada u Bukureštu čak je 2023. odlučila izgraditi skloništa od zračnih napada za stanovnike. Ali za razliku od Poljske ili baltičkih država, Rumunjska jedva da verbalno prisustvuje u raspravama o odnosima s Rusijom i podršci Ukrajini.

Široko rasprostranjena šutnja o ovom i drugim važnim političkim pitanjima uvelike je zasluga predsjednika Klausa Johannisa, koji je na dužnosti već deset godina. Šutnju i odsutnost učinio je svojim zaštitnim znakom unutarnje i vanjske politike – u zemlji u kojoj je predsjednik po ustavu važan vanjskopolitički akter i slovi kao najvažniji glas države u unutarnjoj politici. 

Puno obećanja, pa pasivnost

U pozadini ovog vakuuma, narednih sedmica se u Rumunjskoj održava izborni maraton: slijedeće nedjelje (24. novembra 2024.) je prvi krug predsjedničkih izbora, sedam dana kasnije (1. decembra 2024.) su parlamentarni izbori a ponovno sedam dana kasnije (8. decembra 2024.) drugi krug izbora za predsjednika ako, kako se očekuje, niko od kandidata ne postigne apsolutnu većinu u prvom krugu.

Klaus Johannis se nakon dva mandata više ne smije kandidirati. No, on ionako jedva da uživa ikakvu političku i društvenu podršku. Prije deset godina preuzeo je dužnost s velikim obećanjem da će pokrenuti dalekosežne reforme i osloboditi državu od problema poput korupcije. No rođeni Nijemac Johannis, bivši uspješan gradonačelnik u mirnom transilvanskom gradu Sibiu, nikada se nije snašao u predsjedničkom uredu i bukureštanskoj političkoj džungli, tako da je potonuo u pasivnost.

Dobrim dijelom zahvaljujući ovome sada su ojačale nacionalističke i antireformske snage. Favorit na predsjedničkim izborima je aktualni premijer Marcel Ciolacu iz Socijaldemokratske stranke (PSD). Godine 1990., tada pod drugim imenom, ova stranka je bila okupljalište kadrova svrgnutog Ceausescuovog režima. Ona dominira političkim životom Rumunjske tri i pol desetljeća, što je čini jedinom strankom nasljednicom u zemljama bivšeg istočnog bloka koja nije potonula u beznačajnost.

Premijer s korupcijskim skandalima

Suprotno onome što mu ime sugerira, PSD nije socijaldemokratske orijentacije, već uglavnom zastupa desničarske populističke i nacionalističke pozicije, koje se miješaju s ljevičarskom socijalnom retorikom. Za mnoge urbane Rumunje, PSD je oličenje korupcije i korumpiranih mreža u postkomunističkoj državi. Međutim, u ruralnim regijama na istoku i jugu Rumunjske, PSD predstavlja vodeću političku snagu. 

Premijer Ciolacu, koji ima podršku od oko 24 posto glasova u anketama za predsjedničke izbore, i sam je veteran u ovoj stranci i prešao je put od pokrajinskog političara ranih 1990-ih do vodećeg dužnosnika PSD-a. Ciolacu predstavlja konzervativno-nacionalističko krilo stranke i nekoliko se puta proslavio navodnim korupcijskim skandalima, nedavno i aferom oko luksuznog putovanja. Za mnoge Rumunje, međutim, on utjelovljuje tip predvidljivog, prosječnog političara PSD-a koji jamči stabilnost i smirenost i koji, unatoč mogućim korupcijskim skandalima, ne zaboravlja "male ljude".

Međutim, ako Ciolacu postane predsjednik, ipak ne možemo očekivati ​​antieuropski zaokret kao u Orbanovoj Mađarskoj. Rumunjska će prema vani ostati lojalan saveznik u EU i NATO-u. Da li da će se iznutra zaustaviti nužne pravosudne i antikorupcijske reforme?

Kandidat Moskve?

Situacija je drugačija, ako bacimo pogled na političara, koji u posljednjim anketama ima oko 15 posto podrške: Georgea Simiona, čelnika Saveza za ujedinjenje Rumunja (AUR). Simion je ultranacionalist i antieuropljanin, ali ima malo toga zajedničkog s prošle dvije generacije rumunjskih nacionalista, koji su bili snažno vezani za prošlost. Simion je puno naučio od političara poput Donalda Trumpa i Viktora Orbana i postao je poznat prvenstveno zahvaljujući aktivnostima na društvenim mrežama. Zabranjen mu je ulazak u Republiku Moldaviju i Ukrajinu, jer polaže pravo na dijelove teritorija obiju zemalja u korist Rumunjske. Sumnja se da je Simion povezan s ruskim tajnim službama, ali za to nema dokaza.

Sa Simionom se za drugo mjesto natječe Elena Lasconi, čelnica liberalne stranke "Spasimo Rumuniju" (USR), koja također ima oko 15 posto podrške u anketama. Bivša novinarska zvijezda i voditeljica privatnog TV kanala ušla je u politiku prije nekoliko godina i postala gradonačelnica malog južnog rumunjskog grada Campulunga. 

Političko balansiranje i obiteljska drama

Njezina stranka, USR, etablirala se prije desetak godina kao antikorupcijski i građanski pokret te se zalagala za progresivno-liberalnu politiku. Međutim, USR je već nekoliko godina upleten u dubine stranačke politike i stalne sporove oko političkog smjera. Vladinu koaliciju, formiranu nakon izbora 2020. s Nacionalno liberalnom strankom (PNL) i strankom mađarske manjine UDMR, USR je napustila nakon samo deset mjeseci spora oko reformi pravosuđa.

Elena Lasconi oslikava probleme USR-a u svom političkom stilu i izbornoj kampanji. Pokušava balansirati između progresivne politike i navodne bliskosti s građanima. Prije nekoliko godina glasala je protiv homoseksualnih brakova na referendumu, koji je inicirala Pravoslavna crkva. Time je izazvala javni obiteljski sukob jer se njezina kćer deklarirala kao “dio LGBTQ zajednice”. Elena Lasconi sada se zalaže za registrirana partnerstva za queer osobe, ali je i dalje protiv gay brakova. Na nastupima najradije razmetljivo nosi veliki kršćanski križ oko vrata i odjeću, inspiriranu stilom rumunjske narodne nošnje.

Za aktualnog premijera Marcela Ciolacua bi scenarij sa šefom AUR-a Georgeom Simionom u drugom krugu bio povoljniji. Kao i 2000. godine, kada su se u drugom krugu izbora natjecali komunist Ion Iliescu i ultranacionalist Corneliu Vadim Tudor, mnogi bi Rumunji automatski podržali "manje zlo", odnosno Marcela Ciolacua. Ako, s druge strane, Lasconi uđe u drugi krug, onda bi se, kao i često u posljednja tri desetljeća, sučelile dvije Rumunjske - država i grad, tradicija i modernost, ustajali aparat i reformske snage.

Prognoze za parlamentarne izbore podjednako su nejasne: prema posljednjim istraživanjima, PSD bi dobila 25 do 35 posto, nacionalistički AUR 15 do 21 posto, a nacionalni liberali također 15 do 21 posto. Jedino je sigurno da rumunjski populisti i nacionalisti ovog puta mogu očekivati ​​rekordan rezultat.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu