Čedomir Mladenović iz Vranja pčelarstvom se bavi već 35 godina, ali ovog proljeća prvi put ne može da ode do svog pčelinjaka, jer ima 73 godine i zbog epidemije korona virusa zabranjeno mu je kretanje. To bi njegovom poslu moglo da nanese nesagledive štete.

„Imam preko sto košnica, posljednji put sam ih obišao prije mjesec i više dana, tako da uopšte ne znam kakva je situacija u pčelinjaku. Ovo prvi put doživljavam", priča Čedomir za DW.

U njegovom lokalnom društvu pčelara, čak dvije trećine njih su u istoj situaciji, a u Savezu pčelarskih organizacija Srbije (SPOS) kažu da stariji od 65 čine jednu trećinu njihovog članstva. Neki od njih već su ostali bez svojih košnica.

„U okolini Kragujevca je bilo krađe košnica. Sad mi javljaju da je bilo i u okolni Vranja. Lopovi su takozvani pčelari koji se bave lopovlukom, oni znaju da stariji pčelar ne smije da ide u pčelinjak, dođe, odabere najbolja društva, otjera, niko ga ne vidi", priča za DW potpredsjednik SPOS-a Radivoj Stojanović.

Nesagledive štete u najavi

Međutim, i za one kojima pčelinjaci nisu ukradeni, lista problema je poduža. Naime, pčelarima je ovo najznačajniji dio godine kada imaju najviše posla. Od toga koliko su dobro pripremili košnice u martu i aprilu, zavisi im cijela sezona.

„Tada mora da se pogleda svaka košnica, svako pčelinje društvo", objašnjava potpredsjdnik SPOS-a Radivoj Stojanović. „Neke tokom zime stradaju zato što nisu mogle da dohvate med, neke zato što su bile bolesne, nisu izdržale temperature ili neki drugi problem se javio."  

Sve to, pčelar može da vidi tek na proljeće kad krene cvjetanje, pa pčele počnu da izlijeću. One košnice iz kojih pčele ne izlijeću su u problemu i pčelar mora da ih zatvori. „Inače će iz drugih košnica doći pčele doći i odatle dovlačiti hranu. Ako je taj med zaražen, one će tako s medom prenijeti i bolesti i zaraze u tu drugu košnicu. A onda epidemijski to može da se prenese i na druge pčelinjake", objašnjava Stojanović.

Pčelari sada moraju da spriječe i rojenje pčela, dodaje profesor pčelarstva na Poljoprivrednom fakultetu u Beogradu Mića Mladenović. „I jaka društva koja su bez kontrole pčelara mogu da se izroje, pa napuste košnicu, i tako da košnice ostanu prazne", objašnjava profesor Mladenović.

Na kraju, mart je mjesec i kada pčelama ponestaje hrane koja im je neophodna kako bi proizvele mlado leglo i njegovale letnje pčele koje će biti spremne za pašu. „U voćnoj paši, kad cvjeta jabuka, trešnja, tad pčele donose dosta nektara i polena i onda matica kad osjeti da ima veliki unos hrane spolja, ona krene da polaže veliki broj jaja. Te pčele se za 21 dan izlegnu i budu spremne za bagremovu pašu, koji je u Srbiji najvažnija", objašnjava Stojanović.

Ako propuste da ih prihrane i pripreme za tu najvažniju pašu, propustiće i sezonu. „Znači neće biti ništa za pčelara, ali sad je pitanje i da li će donijeti potrebnu količinu hrane koja njima potrebna za biološki opstanak", zabrinut je potpredsjednik SPOS-a.

Šteta i za voćare

Međutim, ako pčelari ne budu na terenu, štetu će osjetiti i voćari, podsjećaju naši sagovornici. „Svaki treći zalogaj nam je zahvaljujući pčeli. Pčelari tu imaju najmanje koristi, najviše ima poljoprivreda, povrtarstvo, voćarstvo", kaže Čedomir Mladenović.

Ako pčela dobro opraši neku voćku, prinos može da se uveća od 30 do čak 80 odsto. „Tako da će se izostanak oprašivanja sigurno odraziti, ne samo na količinu, nego i na kvalitet plodova, jer je utvrđeno da pčela povećava količinu ulja kod suncokreta za trećinu, na primjer. Kod voća će se smanjiti količine organskih materija, posebno šećera", objašnjava profesor pčelarstva.

Koliko su voćari već sada zabrinuti, najbolje svjedoči to što su pčelarima spremni da plate oprašivanje i 15-16 evra po košnici, a cijena je do sada bila 8-12 evra, dodaje profesor. „Posebno kad su dobro pripremili voćnjake i uništili spontane oprašivače kao što su divlje ose, leptiri i slično. Tako da im je sada zbog nedostatka tih spontanih oprašivača, medonosna pčela najpotrebnija", priča Mladenović. 

Dozvole u zastoju i za mlađe

Zabrana kretanja je, međutim, poremetila posao i onim pčelarima koji su mlađi od 65 godina. Oni nekako mogu do svojih košnica, ali ne mogu da završe posao na vrijeme i vrate se kući pre policijskog časa.

„Tad je još dan, pčele još izlijeću, a ima pčelara koji imaju 200, 300 ili 500 košnica i ciklus rada im je 7 do 10 dana da bi sve košnice pregledali i pripremili", priča Stojanović.

Iako im je resorno ministarstvo omogućilo da podnesu zahtjev da rade duže, zahtjevi se presporo obrađuju. „Znamo da ima oko 25.000 podnijetih zahtjeva, ali nemam evidenciju koliko je odobreno, pa ne znam ni koliko je pčelara dobilo, ni na koji period", priča Stojanović.

On je zahtjev podnosio četiri puta i tek iz petog dobio odobrenje. „Juče sam dobio mejl od ministarstva poljoprivrede da mi je odobreno kretanje u narednih 20 dana na relaciji gde se nalazi moj pčelinjak i u vrijeme policijskog časa", kaže Stojanović. Sa sličnim informacijama mu se poslednja dva dana javljaju i ostali pčelari, pa mu to uliva nadu da će se makar dio problema riješiti.

Ali neophodno im je da dozvole dobiju i oni i voćari, jer su im rasporedi međusobno uslovljeni. Ako pčelari dobiju dozvolu, a voćari moraju do pet da završe posao, to znači da će morati ranije da prskaju voće, čime dovode pčele u opasnost.

„Prskanje se radi poslije šest, sedam uveče, kad su pčele već u košnicama, pa noću tečnost ispari i ujutru pčela bez ikakvih problema može da ide na taj cvijet da nastavi oprašivanje, a sada oni sada moraju da prskaju zaštitu od drugih insekata u toku dana, a tad je toplo, pa i pčele idu na cvijet i dolazi do trovanja", objašnjava Stojanović. Takvih slučajeva je, kaže, već bilo, i to je još jedan od problema koji će smanjiti broj pčela u košnicama i ugroziti prinos i jednima i drugima. 

Nužna brza rješenja

U Srbiji se godišnje proizvede od 6.000 do 10.000 tona meda, izveze oko 2.000 tona i ostvari devizni priliv od oko 15 miliona evra. Koliki će gubitak biti kad se poslije korone crta podvuče, pčelari još uvijek ne mogu da izračunaju, jer ne znaju čak ni u kakvom su im stanju košnice.

„To ćemo moći da znamo tek kad prođe prva jača paša, znači bagremova, tamo negdje polovinom ili krajem maja", kaže Stojanović.

Koliko god da je - za Čedomira je previše, jer to je prihod koji mu, kaže, „omogućava da živi malo skromnije". „Shvatam ja da virus nije naivan, razumijemo svi da treba da se čuvamo, ali ne znam koga bih ja ugrozio ako sednem u kola i odem na pčelinjak. Sela su nam ionako napuštena, na kilometar ima po čovjek, i ne razumijem zašto nas ne puste da uz stroge mjere idemo. Ne znam zašto to nerazumijevanje", očajan je Čedomir.

Ni u SPOS-u ne razumeju zašto ministarstvo nije prihvatilo čak ni predlog da se starijim pčelarima dopusti da iskoriste makar policijski čas. „Mi sve razumemo i polazimo uvek od toga da je najvažnije zdravlje ljudi. Pa i naš predsednik je zaražen, mi od toga krećemo i ne idemo na to da sve mora da nam se omogući, ali eto barem da uspemo da obiđemo pčelinjake", apeluje Radivoj Stojanović ponovo.

Objašnjenje iz Ministarstva poljoprivrede nije dobio ni DW.

U međuvremenu, pčelari bi mogli da aktiviraju mlađe članove porodice da im pomognu, kaže profesor Mladenović. Za starog pčelara iz Vranja ni to nije opcija. „Džaba kad ja nemam nikoga da obiđe. Sin je završio fakultet, ima druge obaveze, a mladi pčelari imaju 20-30 košnica, još su neuki da uđu u pčelinjak od 100 košnica i plaše se", priča Čedomir Mladenović. „Imamo još par dana. Ako nas puste, može i dalje nešto može da se postigne. Ako prođe još nedelju dana, posle će sve biti kasno", zaključuje on.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android