14.maj 1948. U muzeju grada Tel Aviva okupile su se vođe "Jišuva"-jevrejskih naseljenika u Palestini, kako bi ispunile želju o jevrejskoj državi, koju je prvi propagirao otac cionizma Theodor Herzl. Za ispunjenje ovog sna, decenijama se vodila politika intenzivnog naseljavanja Jevreja na palestinska područja. Nekoliko sati prije isticanja britanskog mandata nad Palestinom i odlaskom britanskog visokog predstavnika, David Ben Gurion proglasio je osnivanje izraelske države.

Izraelci su ubrzo uvidjeli da je ispunjenje njihovog sna prelazak iz jednog košmara u drugi. Od progona po Evropi, pokušaja uništenja i bijega od nacista sada je njihova stvarnost bila život u latentnom ratnom stanju i otvorenoj prijetnji od strane arapskih susjeda. Oni se decenijama nisu mogli pomiriti sa postojanjem izraelske države. 14. maj je do danas za njih "Nagba" - dan kada je nastupila katastrofa.

Radost se pretvorila u strah od bombi i granata

Klicanje izraelskoj državi preraslo u grmljavinu bombi i granata. Izrael je morao voditi svoj prvi rat. Zemlje Arapske lige nadale su se da će moći poništiti odluku koju je donio Zapad. Sve je počelo britanskom "Deklaracijom iz Balfoura" kojom je Jevreji još 1917.dobili obećanje da će imati podršku pri stvaranju sopstvene države. 30 godina kasnije, dakle 1947 su Ujedinjeni Narodi donijeli odluku o podjeli Palestine.

Potom su Sjedinjene Države sa svojom aktivnom pomoći intenzivno doprinijele stvaranju izraelske države. Tako je Washington prvi priznao jevrejsku državu. Američki preddsjednik Hary Truman: "Svi takozvani eksperti su mi rekli da će stvaranje izraelske države, ako do toga dođe, cijeli Bliski Istok uvesti u rat.

Arapi se zakleli na osvetu

Protivno svim očekivanjima propao je arapski plan uklanjanja Izraela. Naprotiv. Izrael je proširio svoje granice i 750.000 Palestinaca moralo je napustiti svoje domove. Neki iz straha za život, neki jer su bili protjerani. No, njihov broj je u proteklih 60 godina porastao na preko 4 miliona i oni i dalje predstavljaju ključni problem u cijelom konfliktu.

Sa porazom iz 1948-e godine Arapi se nisu mogli pomiriti i zakleli su se na osvetu. Oni nisu spremni da priznaju poraz, za sve okrivili Zapad. Tako je rođena legenda, koja i dalje služi kao hrana za radikalne grupe demagoge. Legenda, po kojoj je Izrael prethodnica antiarapskog i antiislamskog Zapada a Izraelci ništa drugo do ono što su nekada, kada su krenuli u pohode, bili krstaši.