Janez Janša je fenomen slovenske politike. Bio je ministar odbrane u prvoj samostalnoj slovenskoj vladi 1991., a sada je ponovno na položaju premijera - po četvrti put.

Imenovan 22. maja, već izaziva kontroverze. Između ostalog i oko odnosa prema nacističkim saradnicima koji su bez suđenja pogubljeni na kraju Drugog svjetskog rata ali i aktuelnih, s poreskim rezovima za koje sindikati kažu da će dodatno obogatiti već bogate na štetu javnih službi.

Njegova desničarska Slovenska demokratska stranka (SDS) konstantno osvaja oko četvrtine glasova na parlamentarnim izborima. Štaviše, za razliku od stranaka lijevog centra, ona je trajna konstanta na slovenskoj političkoj sceni već više od tri desetljeća.

Izdržljivost i iskustvo

Ta kombinacija izdržljivosti, organizacije i iskustva bila je ključna da Janša formira novu vladajuću koaliciju, iako je SDS završio drugi iza stranke lijevog centra, Gibanja Svoboda, na martovskim parlamentarnim izborima.

Bivšem premijeru Robertu Golobu očito manjka talenta potrebnih da sklopi dogovore koji bi ga zadržali na vlasti.

„Apsolutno je bio u poziciji izgraditi koaliciju lijevog centra i malo desnice, ali mu je nedostajalo vještina i sposobnosti da to učini“, kaže Ali Žerdin, urednik vikend-priloga najtiražnijeg slovenskog dnevnika „Delo".

„S druge strane imamo veterana slovenske politike, Janeza Janšu. On zna sve trikove kako izgraditi koaliciju potrebnu za vođenje Slovenije“, rekao je Žerdin za DW.

Podrška krajnje desnice pali alarme

Sastav nove vlade, koju je slovenski parlament odobrio u četvrtak (4. juna), izazvao je mnogo čuđenja.

Konzervativna Nova Slovenija bila je uvijek izgledan partner u koaliciji predvođenom Janšom. No Demokrati desni centar ranije su se odvojili od SDS-a i pokušali se predstaviti kao zasebna, umjerena opcija.

U međuvremenu, podrška krajnje desne populističke stranke Resnica zazvonila je za uzbunu u nekim krugovima.

Njezin čelnik, Zoran Stevanović, potpisao je obvezu da neće ući u vladu s Janšom na čelu, no prihvatio je podršku SDS-a da postane predsjednik parlamenta i uzvratio tako što je usmjerio svoje zastupnike da glasaju za Janšu kao premijera.

Kakav će uticaj imati Resnica?

Nije jasno kakav bi uticaj Resnica mogla imati na cjelokupnu politiku, iako postoji implicitna prijetnja da bi povukla podršku ako ne bi podržavala smjer nove vlade.

Sama stranka zagovara izrazito rubne politike: protive se cijepljenju, traže referendum o članstvu u NATO-u i šire skepsu prema Evropskoj uniji.

Dodavanje tih stajališta Janšinom dugogodišnjem savezništvu s dugogodišnjim bivšim mađarskim premijerom Viktorom Orbanom postavlja pitanje hoće li Slovenija zamijeniti Mađarsku kao vodeću članicu „neposlušne grupe" u EU-u. No novi ministar vanjskih poslova, Tone Kajzer, insistira na tome da je stvarnost posve drukčija.

„Evropska unija je baza slovenskog političkog, privrednog i ukupnog okruženja“, rekao je Kajzer za DW.
„Nema govora da bi Slovenija bila remetilački faktor ili nešto slično. A političke stranke koje čine jezgru koalicije na to su 150% jasno usmjerene. Moja prva putovanja biće, naravno, našim evropskim partnerima", rekao je.

Politika podjela

Ali čak i ako nova vlada ne izazove mrštenje u Briselu, malo je vjerovatno da će tako biti kod kuće.
Tokom rasprave o potvrđivanju njegove vlade u četvrtak, Janša je insistirao da želi „sistemski i dosadan mandat".

No, zakonodavstvo koje je nova administracija počela provlačiti kroz Državni zbor čak i prije nego što je položila službenu zakletvu pokazuje da je politika podjela i dalje sastavni dio Janšine taktike.

Omnibus-zakon koji uključuje kontroverzne poreske rezove razljutio je slovenske sindikate. Oni pokušavaju pokrenuti referendum o zakonodavstvu.

U međuvremenu, aktivisti za ljudska prava pozivaju na referendum o izmjenama Zakona o parlamentarnim istragama, za koje kažu da „otvaraju vrata uspostavi političke policije“.

Kontroverzni zakon

Još jedan sporni zakon predviđa ponovni pokop osoba ubijenih u poslijeratnim odmazdama, uključujući i one koji su kao nacistički suradnici pogubljeni bez suđenja.

Zakonom se predviđa njihov prenos na najprestižnije groblje u Ljubljani. Uspostavio bi se i godišnji dan komemoracije za te „žrtve komunističkog nasilja“.

Ljubljanski gradonačelnik, Zoran Janković, insistira da će pokušati blokirati planove. Kaže da se borci otpora koji su porazili nacizam i fašizam ne bi smjeli izjednačavati s ljudima koji su bili „zakleti nacisti".

Tone Kajzer, međutim, smatra da je ponovni pokop ispraavn potez. „Mislim da je to temeljni civilizacijski fundament“, rekao je. „Svi ljudi koji su ubijeni zaslužuju imati grob. Ti ljudi nisu imali suđenje. Stoga je teško reći da su svi bili nacistički saradnici. Ovo je ideološka kulturna borba koju određene političke snage u Sloveniji žele koristiti za podjelu ljudi. Mi ćemo zatvoriti ovo poglavlje naše doista bolne i traumatične prošlosti — ne vidim ništa kontroverzno u tome."

Jesu li strahovi od polarizacije opravdani?

Janša je u svom prvom obraćanju parlamentu unaprijed bocnuo učesnike protesta, rekavši da će o budućnosti odlučivati izabrana tijela, „a ne ulica, koja se proglašava glasom naroda, koja međutim nikada nije bila potvrđena nekim istraživanjem".

No činjenica je da je prethodna Janšina administracija (2020.–2022.) praktično i prizivala proteste svojim napadima na civilno društvo, javne medije i imigraciju.

Ali Žerdin kaže da takve politike jednostavno ne odražavaju stavove većine Slovenaca: „Puno se govori u Sloveniji o dubokoj polarizaciji, ogromnom jazu između desnice i ljevice. Ali ako pogledate raspodjelu vrijednosti u Sloveniji, vidjećete da su one više-manje centrističke“, rekao je.

Ipak, naznake su da će nova vlada slijediti vlastiti put. Prva akcija nove administracije bila je uklanjanje palestinske zastave koja se od 2024. vijorila ispred glavne zgrade vlade. Istovremeno je najavljeno otvaranje izraelske ambasade u Ljubljani.

Ovaj simbolični potez je odaslao je jasan signal: Janez Janša se vratio.