Prvo je nedostajalo kvalificiranih radnika u bolničkoj i gerijatrijskoj skrbi. Potom su se ne nedostatak stručne radne snage žalile građevinske i logističke tvrtke. Nakon toga su taksisti, mašinovođe i šumari postali rijetki na tržištu rada. U konačnici i u javnom sektoru postoji nedostatak osoblja. Traže se i učitelji.

Krajem januara japansko Ministarstvo obrazovanja zatražilo je od lokalnih vlasti da procijene koliko će učitelja nedostajati na početku nove školske godine u aprilu. Ni prošle godine stvari nisu izgledale dobro. Godine 2023. 29 od 68 prefektura imalo je manjak učitelja.

Ministarstvo obrazovanja stoga je prošle godine uložilo više od tri milijuna eura kako bi privuklo više osoba sa zavšenim fakultetom i onih koji su promijenili karijeru prešavši u nastavničku profesiju. Ipak, upražnjena nastavna mjesta nisu se mogla popuniti. Stručnjaci za obrazovanje procjenjuju da će radna mjesta ostati nepopunjena, posebice u ruralnim područjima. To je zato što su mladi nakon završetka fakulteta više zainteresirani za bolje plaćene pozicije u gradovima.

Pet do dvanaest

Stanovništvo Japana stari i smanjuje se. Demografi smatraju da će postupno smanjenje broja stanovništva biti teško zaustaviti. Izazovi u području medicine, njege i transporta iznimno su veliki. Hiroši Jošida, profesor u Istraživačkom centru za ekonomiju i društvo na Univerzitetu u Tokiju, potvrđuje je da su posebno teško pogođeni medicinski i sektor njege, a zatim transport. "Plaće za vozače kamiona nisu pretjerano visoke. Troškovi za špedicijska preduzeća značajno će porasti ove godine. Neki novi zakoni stupit će na snagu 2024. koji će ograničiti dnevno vrijeme vožnje", kaže on. 

Studija „NK Logistics Research Institute and Consulting Inc.", poznata kao "Problem 2024", predviđa da će manjak vozača kamiona na duge relacije dovesti do pada ukupnog transportnog kapaciteta za 34 posto do 2030. godine. To znači da oko 940 milijuna tona robe ne može biti isporučeno, izvještava list Asahi. Što je još alarmantnije, broj taksista širom zemlje pao je za 40 posto od svog vrhunca 2009. godine, navelo je japansko Ministarstvo prometa.

Martin Schulz, glavni ekonomist u Fujitsu grupi, kaže da je nekoliko vlada u Japanu bilo svjesno nedostatka stručne radne snage. Njihovo rješenje, kako kaže, bilo je poticanje mladih obitelji na više rađanja. Nažalost nije baš uspjelo, kaže Schulz. "Vlade su više puta ovaj problem stavljale u drugi plan jer su morale riješiti druge akutnije probleme, nedavno pandemiju korone”, kaže Schulz.

Vlada u Tokiju također je, kako kaže Schulz, pokušala ponuditi više poticaja za vraćanje žena na posao nakon roditeljskog dopusta i ljudi koji su dosegli dob za odlazak u penziju. Plan je neko vrijeme funkcionirao, kaže Schulz. „No, ne smijemo zanemariti činjenicu da se broj radno aktivnih između 20 i 65 godina kontinuirano smanjuje", napominje on. Sada su umirovljenici konačno postali umirovljenici, a radno sposobnih žena nažalost također nema, kaže Schulz.

Sindikati u Japanu također se žale na intenziviranje rada. Prema njihovim informacijama sve manje osoblja mora obavljati zadatke koji se ne smanjuju. Poslodavci stoga uvijek moraju raditi kompromise kada je riječ o zahtjevima za plaću jer se plaše da će im konkurencija u zamjenu za mali bonus uzeti vlastite zaposlenike.

Regulirana imigracija

Kako bi privukao više kvalificiranih radnika, Japan je pojednostavio imigracijska pravila. U 2019. uveden je sistem koji omogućuje ulazak na pet godina ograničenom broju kvalificiranih radnika u sektore u kojima vlada najveći nedostatak osoblja. "Visoko kvalificirani" nakon toga smiju trajno ostati u Japanu. 

Vlada se nadala da će time doći do priliva velikog broja kandidata i da će biti 345.000 novih dolazaka u prvih pet godina. U prvoj godini bilo je samo 36.000 dolazaka. Nakon izbijanja pandemije korona virusa imigracija je praktički stala. Japan se ove godine želi dodatno otvoriti. U ponedjeljak (5. februara) objavio da će dopustiti useljavanje za kvalificirane radnike u četiri dodatna sektora: vozače autobusa i taksija, vozače vlakova i šumare.

Umjetna inteligencija i roboti

Međutim, sociolog Jošida nije uvjeren da je imigracija jedini odgovor. "Japan nema izraženu kulturu dobrodošlice prema stranim radnicima. Jezik je također problem za većinu imigranata", kaže on. "Osim toga, moglo bi postati teže privući radnike iz drugih istočnoazijskih zemalja jer se i one bore s padom nataliteta", dodaje ovaj sociolog.

Neke poslove sada bi trebale obavljati mašine. Prihvaćanje naprednih tehnologija vrlo je rasprostranjeno u Japanu, a zabrinutost oko zaštite podataka je mala. Japan je svjetski lider, kaže Jošida, posebno u automatizaciji, robotici i, iznad svega, umjetnoj inteligenciji (AI). Visoka tehnologija, kako kaže, smanjuje i potrebu za radnicima i troškove plaća tvrtki. AI već može premostiti jezične barijere automatiziranim prijevodom.

“Vidimo velike promjene u Japanu. Roboti sada poslužuju u mnogim restoranima. Nema znakova da su potrošači nezadovoljni uvođenjem ove tehnologije", kaže njemački ekonomist Schulz. "Umjetna inteligencija također biva sve razumljivija i prihvaćenija u Japanu. To je upravo ono što društvo koje stari treba", kaže Schulz.

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na  Instagramu