Sunce ponovo sija nad Havanom. Nekoliko dana Kubu je zahvatio iznimno snažan prodor hladnog, polarnog zraka. To je u nekim dijelovima ove karipske zemlje prvi put u istoriji donijelo temperature oko tačke smrzavanja. Ali ovih dana tmurno raspoloženje na Kubi ne izaziva samo hladni zrak iz SAD-a.

Nakon napada SAD-a na najbližeg kubanskog saveznika Venezuelu i otmice Nicolása Madura, Caracas je obustavio isporuke nafte ovom ostrvu. Krajem januara američki predsjednik Donald Trump proglasio je Kubu „posebnom prijetnjom nacionalnoj sigurnosti Sjedinjenih Država“ i zaprijetio svim državama carinama ako nastave snabdijevati Kubu naftom ili naftnim derivatima.

Kubanski predsjednik Miguel Díaz-Canel je još nedavno te mjere nazvao „fašističkim, kriminalnim i genocidnim“. U međuvremenu poručuje da je Kuba spremna na razgovore sa SAD-om „bez preduslova". Istovremeno insistira da njegov režim nije „pred kolapsom" i najavljuje detalje plana za jačanje energetskog sektora.

„Trump je lud, po svaku cijenu želi da nam oduzme i zrak za disanje. A onaj drugi je još fanatičniji kad je riječ o Kubi“, kaže Aleida, koja u Havani iznajmljuje privatni smještaj, aludirajući na američkog državnog sekretara  kubanskog porijekla Marca Rubia. On se smatra jednim od glavnih zagovornika politike „maksimalnog pritiska" na Venecuelu i Kubu. „Samo čekamo da vidimo šta će se još dogoditi“, kaže Aleida, vidno zabrinuta.

„Ponekad mislim da će nas Trump napasti, a ponekad da nas ipak neće pustiti da potonemo kako bi se onda predstavio kao spasitelj“, kaže 21-godišnja državna službenica Rachel i dodaje da očekuje da će svakodnevni život postati još teži.

„Trump šteti nama običnim ljudima, a ne vladi“, kaže Ramón. Šezdesetogodišnjak radi kao taksista i živi od turizma, koji je prošle godine dodatno opao. Benzin se sada može dobiti samo za devize i nakon višesatnog čekanja u redovima na takozvanim dolarskim pumpama. Isključenja struje od deset do 15 sati dnevno postala su uobičajena i u Havani. Zemlja trenutno proizvodi tek oko 40 posto potrebne električne energije. Ipak, uprkos Trumpovim carinskim prijetnjama, život u Havani naizgled ide svojim tokom.

To potvrđuje i Bert Hoffmann, vodeći istraživač u GIGA institutu za latinoameričke studije, koji se trenutno nalazi u Havani. „Postoji veliko iščekivanje. Živimo u nekoj vrsti "kriznog normaliteta", život ide dalje. Nestanci struje su učestaliji, benzina je manje, ali sve se pogoršava postepeno. Na ulicama i dalje ima saobraćaja“, kaže Hoffmann. No, riječ je o varljivom normalitetu, jer zemlja „nema nikakvu perspektivu da dobije naftu".

Prekretnica u Caracasu

Od 3. januara sve se promijenilo, kaže Hoffmann. Tada je otpala Venecuela, kao najvažniji dobavljač nafte za Kubu. Meksiko, drugi najvažniji dobavljač, obustavio je za januar planirane isporuke. Od 9. decembra nijedan tanker s naftom nije pristao na Kubu.

U januaru je Kuba kupila jednu pošiljku nafte na takozvanom spot-tržištu. Brod iz Toga, koji je 4. februara trebao stići na Kubu, na otvorenom moru je promijenio kurs prema Dominikanskoj Republici. Može se pretpostaviti da se to dogodilo pod pritiskom SAD-a, kaže Hoffmann. „To znači da čak i kad Kuba uspije kupiti naftu, ona ne stigne do ostrva.“ To važi i za moguće isporuke iz Alžira, Angole, Kine ili Vijetnama. „Pretpostavljam da SAD ulaže mnogo napora da to spriječi“, kaže Hoffmann. „Vrlo je vjerovatno da Kuba u dogledno vrijeme neće dobiti naftu. A to je brutalno.“

Stručnjaci procjenjuju da Kubi trenutno treba oko 100.000 barela sirove nafte dnevno. Između četvrtine i trećine nafte dosad je dolazilo iz Venecuele. Meksiko je 2025. isporučivao procijenjenih 6.000 do 12.000 barela dnevno, dok su Rusija i Alžir slali manje količine.

„Kruže glasine da u februaru možda više uopšte neće biti nafte, a već smo u februaru“, kaže Rachel. Ona se nada da je potrošnja bila manja i da će zalihe ipak potrajati nešto duže.

Iako je Kuba posljednje dvije godine uz podršku Kine znatno investirala u izgradnju solarnih parkova, oni ni približno ne mogu pokriti potrebe za električnom energijom. Opskrba strujom i dalje zavisi od zastarjelih termoelektrana sovjetske proizvodnje, sklonih kvarovima. To znači da je Kuba hitno ovisna o uvozu energije. Domaća teška nafta, koja pokriva oko 40 posto potreba, ne može se preraditi u benzin i koristi se samo za elektrane.

Niko ne zna, koliko će postojeće zalihe nafte još trajati, kaže Hoffmann. Financial Times je krajem januara govorio o 15 do 20 dana. Posljedice će u svakom slučaju biti kobne. „U suštini je pitanje nekoliko sedmica kada više neće biti benzina. A kad nema benzina, onda ne samo da turisti ne mogu od plaže do aerodroma, nego ni hrana sa sela ne može do gradova“, naglašava stručnjak GIGA-e.

Hoffmann spominje i jednu njemačku firmu koja na Kubi proizvodi medicinski kisik za bolnice. „Ako kamion nema benzina, kisik ne stiže u bolnicu i ljudi umiru.“ Ako se hrana više ne može transportovati, nastupiće glad.

Meksiko je najavio slanje humanitarne pomoći još ove sedmice. Istovremeno diplomatskim putem ispituje mogućnosti za isporuke nafte. No, Meksiko je ekonomski snažno ovisan o SAD-u, pa mu je manevarski prostor ograničen. Uz to, predstoje novi pregovori o sjevernoameričkom sporazumu o slobodnoj trgovini, što Trumpu daje dodatni pritisak na susjednu zemlju.

Kontakti nisu pregovori

Meksička predsjednica Claudia Sheinbaum ponudila se i kao posrednica u mogućim razgovorima između Washingtona i Havane, iako uopšte nije jasno o čemu bi se pregovaralo. Na saslušanju u Senatu u januaru američki državni sekretar Rubio otvoreno je dao do znanja da teži promjeni režima.

Za razliku od Venecuele, Kuba ima manje ekonomski, a više simbolički značaj. Ovo karipsko ostrvo simbolizira otpor Monroevoj doktrini i američkom zahtjevu za dominacijom na zapadnoj hemisferi. „To su otvoreni računi“, kaže Hoffmann. „U Washingtonu imaju osjećaj da sada drže sve adute i da je došao trenutak da Kuba kapitulira, šta god to konkretno značilo.“ Zato je teško zamisliti „oko kojih bi se pitanja kubansko rukovodstvo moglo dogovoriti s Trumpom i Rubiom“.

Trump je posljednjih dana tvrdio da njegova vlada vodi razgovore s kubanskim rukovodstvom. Havana je to demantovala: postoje kontakti, ali ne i dijalog. Zamjenik kubanskog ministra vanjskih poslova Carlos Fernández de Cossío izjavio je u utorak u intervjuu za špansku novinsku agenciju EFE da su „razmijenjene poruke", ali da bi „bilo pogrešno reći da se pripremaju bilateralni pregovori“. Havana je više puta javno izrazila spremnost na razgovore sa SAD-om ali „na ravnopravnoj osnovi".

Suočen s naftnim embargom, De Cossío je priznao da njegova zemlja ima „ograničene opcije“. Najavio je hitni plan koji će narednih dana biti predstavljen stanovništvu. On će biti „težak za vladu i veoma težak za stanovništvo u cjelini“.

U međuvremenu je ambasador Rusije na Kubi, Viktor Koronelli, uputio jasnu poruku. Kako prenosi Reuters, diplomata je u intervjuu za rusku agenciju RIA Novosti naglasio da Moskva planira i dalje isporučivati naftu Kubi. „Ruska nafta je posljednjih godina više puta isporučivana Kubi. Polazimo od toga da će se ta praksa nastaviti“, rekao je Koronelli.