Prošlo je više od godinu dana od kada je Rusija započela agreserski rat u Ukrajini. Količina dezinformacija u vezi tog rata, koja se pojavila na društvenim mrežama, je ogromna. One se šire putem influencera, botova ili lažnih naloga. Svakodnevno milijarde korisnika objavljuju sadržaje na platformama društvenih mreža kao što su Twitter, Instagram, Facebook i TikTok, i pri tome se uvijek iznova šire lažne informacije. Međutim, o dezinformaciji se radi tek kada se pogrešne informacije ciljano šire, odnosno kada iza njihovog širenja postoji namjera. 

Pronalaženje dezinformacija na platformama društvenih medija je poput traženja igle u milionima plastova sijena – beskonačna potraga. Već dugo niko nije u stanju da tome stane u kraj. Čini se da je umjetna inteligencija jedino i možda spasonosno rješenje. Ali kuda ovo vodi? 

Umjetna inteligencija (UI) je, prema riječima Andreasa Dengela, izvršnog direktora Njemačkog istraživačkog centra za umjetnu inteligenciju (DFKI), simulacija inteligentnog ponašanja. "Na kraju krajeva, riječ je o tome da se jedna mašina dovede u stanje da radi stvari za koje je čovjeku obično potrebna inteligencija." 

Istraživanje mreže ili sadržaja 

Da bi umjetna inteligencija mogla prepoznati dezinformacije, ona se trenira sa skupovima podataka. Skupove podataka kreiraju ljudi i pomoću njih umjetna inteligencija uči šta se smatra dezinformacijom, a šta ne. 

Dezinformacije se mogu prepoznati po različitim karakteristikama. „S jedne strane, radi se o razvoju UI koja je sposobna da prepozna raspoloženja, odnosno emocije, pa sve do izražavanja mišljenja", kaže Dengel. UI u tu svrhu analizira sadržaje tj. tekstove, video snimke ili fotografije. Poseban problem su unakrsne reference. Slika i tekst zajedno mogu poprimiti potpuno novo značenje. 

S druge strane, mrežne strukture takođe mogu ukazati na dezinformacije. Alexander Schindler, vodeći naučnik na Austrijskom institutu za tehnologiju (AIT), kaže: "Postoje izdajničke mustre komunikacije, na primjer botovi za širenje lažnih vijesti, tj. automatizovani korisnički računi na društvenim mrežama koji šire dezinformacije ili propagandu." UI također može analizirati čvorišta između korisničkih računa ili reakcije na neku objavu. Analizom rezonanci može se vidjeti da li korisnik neutralno reaguje na sadržaj, kritikuje ga ili potvrđuje.

UI je jaka samo kao koncept 

Dezinformacija sama po sebi pak predstavlja slab koncept. To znači: „Dezinformacija se teško može definisati“, kaže Schindler. „Definicija zavisi od toliko faktora, kao što su politički ili vjerski pogledi, pa je njeno jedinstveno ili standardizovano označavanje skoro nemoguće." 

Aktuelni istraživački projekti u čijem fokusu je umjetna inteligencija u zemljama njemačkog govornog područja stoga se više bave time kako da u tom segmentu pruže podršku radu ljudi. Jedna ideja iz AIT-a, na primjer, je da se sadržaju da tabela nutricionističkih vrijednosti – slično kao što se radi s prehrambenim namirnicama. Istraživački centar Correctiv u saradnji sa Univerzitetom Ruhr u Bochumu i Tehničkim univerzitetom u Dortmundu takođe radi na projektu u kojem UI ima za cilj da podrži učesnike procesa klasifikacije informacija. 

Platforme rade pomoću kombinacije tehnologija

Platforme društvenih medija skoro da ne dozvoljavaju da im se pogleda u karte. Prepoznatljive su samo tendencije. "One rade pomoću mješavine različitih tehnologija," kaže Dengel iz DFKI-a. "To varira i od platforme do platforme. Prije svega, puno se eksperimentiše." Meta, Twitter ili TikTok imaju veliki interes da napreduju u razvoju umjetne inteligencije – njenom upotrebom se, između ostalog, mogla ukinuti mnoga radna mjesta. 

Međutim, ako na platformama društvenih medija pak postoji umjetna inteligencija koja otkriva dezinformacije, bez da čovjek još jednom provjeri tu odluku, metode bi morale biti vrlo tačne. "A to se vjerovatno može postići samo ukoliko se obim djelovanja ozbiljno ograniči", kaže Schindler iz AIT-a. To znači da bi dezinformacije prije svega bile prepoznate kada se radi o jasnim slučajevima. Drugi slučajevi, suptilniji, bi mogli ostati neotkriveni. Da li se i kako koristi ova tehnologija, to se izvana ne može jasno procijeniti. 

Evropska unije je usvojila Zakon o digitalnim uslugama tako da će platforme društvenih medija ubuduće morati objavljivati ​​više informacija i tako postati transparentnije. Ta uredba sadrži brojne novine. Od februara 2024., na primjer, platforme moraju obavijestiti korisnike zašto su blokirale ili izbrisale sadržaje. Ako se operateri platforme ne pridržavaju ovih zahtjeva, prijeti im izricanje novčanih kazni. 

Ključna je definicija dezinformacije

I kod ovog pitanja može doći do poteškoća. „Sistem nešto klasifikuje kao dezinformaciju, ali ne može da objasni zašto", kaže Dengel, čelnik DFKI-a. "Možda su podaci koji su korišteni za trening UI bili iskrivljeni ili nepotpuni, ili primjeri nisu bili izbalansirani. Sistemi koji objašnjavaju ili opravdavaju te odluke trenutno se intenzivno istražuju."

To bi pak u budućnosti mogao biti veliki problem u borbi UI protiv dezinformacija. Sadržaji se, naime, ne mogu tek tako zbrisati ili se ograničiti njihova vidljivosti – prvenstveno ne bez dodatnog obrazloženja.

Prema mišljenju stručnjaka, konačno, ne postoji način da se zaobiđe umjetna inteligencija. Ali: "To što se polazi od toga da je UI spas - to je jednostavno pogrešno", kaže Schindler iz AIT-a. Na kraju krajeva, UI je u otkrivanju dezinformacija dobra samo onoliko koliko su dobre zadate smjernice. Najvažniji posao, a to je definicija dezinformacija, one ne mogu obaviti umjesto programera.

ARD-Tagesschau.de/mw/fs

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu