Rezultati nedavno održanih njemačkih saveznih izbora otkrili su ogromnu razliku između glasača na istoku zemlje i onih u drugim regijama Njemačke.
Desničarska stranka "Alternativa za Njemačku” (AfD) je na istoku ostvarila uspjeh, posebno u pokrajinama Saksoniji i Tiringiji, dok su etablirane stranke, kao što su Socijaldemokrati, Demohrišćanska unija, stranka Zelenih i Slobodne demokrate (FDP), odnijele najviše glasova u ostalim pokrajinama.
Ovakvi rezultati me nisu iznenadili. Na putovanju širom Njemačke koje je organizovalo Odjeljenje DW za Afriku uoči saveznih izbora, imao sam priliku da posjetim gradove i u istočnoj i u zapadnoj Njemačkoj. Ono što me najviše pogodilo je bila vidljivost plakata stranke AfD u gradovima poput Hallea (Saale), gdje sam imao priliku razgovarati sa glasačima, ali i političarima.
Jedna ključna stvar koju sam shvatio na putovanju je bila činjenica da glasači na istoku i dalje gaje oprečna osjećanja prema etabliranim strankama, kao i osjećaj da su zapostavljeni. Glasanje za AfD je bilo način da građani izraze svoj bijes zbog tih političara i njihove politike. Osjećaj jedinstva prestaje tamo gdje počinje dugotrajno osjećanje nejednakosti između ujedinjenih dijelova zemlje.
Jedinstvo za jedne, razdvojenost za druge
Za postizanje jedinstva ili stvaranje razdvojenosti postoje bojrni razlozi. U Njemačkoj je Hladni rat krivac za podjelu zemlje. Međutim, ta podjela je istovremeno uspostavila i novi osjećaj jedinstva među zemljama sličnog tipa u socijalističkom bloku.
Neke afričke zemlje, koje su se pridržavale socijalističke politike, takođe su bile ujedinjene kroz jedan oblik solidarnosti. Hiljade mladih ljudi iz zemalja poput Mozambika i Angole je upravo zbog socijalističke ideje o potrebi međusobne podrške, došlo je u bivšu Istočnu Njemačku kako bi radilo i popunilo prazninu u ključnim industrijskim granama. Tim mladim ljudima su tada obezbjeđena i sredstva za studiranje na univerzitetima u Njemačkoj Demokratskoj Republici.
Međutim, taj osjećaj jedinstva raspao se s padom Berlinskog zida 1989. I dok su neki radnici ostali dok se slavilo ponovno ujedinjenje Njemačke, hiljade drugih iz Mozambika i Angole morali su napustiti zemlju.
Jedinstvo bi moglo da budu puno više
Takvi istorijski događaji pokazuju koliko oblika jedinstvo može da poprimi. Ponovno ujedinjenje može se dogoditi na mnogo različitih nivoa i to je proces koji se stalno razvija.
Danas je regionalna integracija jedan od ključnih atributa u težnji Evropske unije ili Afričke unije. Imam osjećaj da postoji izrazita glad za postizanjem jedinstva među ljudima, regijama ili zemljama.
Trideset i jednu godinu nakon ponovnog ujedinjenja Njemačke i dalje vrijedi težiti ka idealu jedinstva, i prihvatiti ga kao prirodni i stalno rastući poduhvat.
Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu