1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Jedni dobili, drugi izgubili domovinu

Bettina Marx7. maj 2008

14. maja 1948 osnovana je država Izrael. Ono što je za Jevreje, koji su pobjegli u Izrael, značilo dobitak domovine, za Palestince je značilo gubitak.

Na ulicama Tel Aviva počele manifestacije obilježavanja 60. godišnjice države IzraelFoto: AP

Avital Ben Chorin je sa 13 godina stigla u Palestinu. Bilo je to 1936. U međuvremenu je navršila 85 godina i odavno nema palestinsko državljanstvo. Zamijenila ga je za izraelsko. Elegentna dama crne kose i u starosti ne može sakriti tragove ljepote. Rođena je 1923 u Eisenachu kao Erika Fackenheim. Još kao djevojčica bila je privržena judaizmu. Tri godine nakon Hitlerovog dolaska na vlast odlučila je da napusti Njemačku. Nastanila se u Palestini, zemlji koja su tada potresali nemiri:

Mnogi Jevreji ponosni su što su mogli učestvovatti u izgradnji zemljeFoto: AP Photo/Zentralrat der Juden in Deutschland, Ralf Maro

"Došla sam u aprilu 1936 u zemlju. To je bilo sedam dana nakon izbijanja nemira. Naši arapski susjedi nisu bili saglasni sa našim useljavanjem, iako tada u Palesetini nije bilo nastanjeno puno ljudi."

Erika, sada Avital se nastanila u mjestu Kiriat Bialik, koji su osnovali jevrejski iseljenici iz Njemačke. Tamo se nalazio Dom za djecu i omladinu, što je bilo prihvatilište za mlade njemačke jevreje. Avital se sa sjetom prisjeća tih vremena:

"To je bio april, maj. Bila sam oduševljena, bilo je to vrijeme cvata, svi smo bili oduševljeni što smo mogli učestvovati u izgradnji zemlje i što ans niko nije progonio. Bila su to dobra vremena"

Mala ali naša

Odluku UN-a o podjeli Palestine 1947 i osnivanje Izraela Avital je doživjela u Jerusalimu. U međuvremenu ona je već bila udata za filozofa i teologa Shaloma Ben Chorina: "Mi smo klicali i radovali se što dobijamo svoju državicu. Stalno smo govorili, ona je mala ali je naša."

Mnogi Palestinci morali su nakon proglašenja nezavisnosti Izraela napustiti zemljuFoto: AP

Za Palestince je taj isti dan, 14. maj 1948 značio početak progona. Dan nezavisnosti Izraela za njih je Nakba, dan najveće katastrofe. Palestinac, čija je familija toga dana izgubila domovinu je i Favaz Abu Sita, danas nastanjen u Gazi:


"Potičem iz jednog beduinskog plemena, koje je živjelo na području Ber Ševe. Naša zemlja i naše selo nalazi se na granici sa pojasom Gaze. Tada se zvalo Main Abu Sita. Sve do 1947/48 godine kada su nas silom otjerali." Selo je bilo napadnuto sa tri strane. Više od 400 seljana pobjeglo je u pojas Gaze.

Tamo su se nastanili u izbjegličkim naseljima Kan Junis, Deir el Balah i Rafah. Favaz se rodio 1953. Rastao je sa spoznajom da je izbjeglica. i da se jednoga dana želi vratiti kući:"To je upravo tako. Tamo gdje smo odrastali u Kan Junisu, kroz ogradu od čelične i bodljikave žice smo posmatrali naše selo. Mi smo rođeni u Kan Junisu, tu smo išli u školu ali su nas stalno instruirali i govorili nam da je tamo, iza demarkacione linije, naša domovina, u koju želimo da se vratimo."

U međuvremenu Fawaz živi u Njemačkoj sa suprugom Anke. Odustao je od ideje da se vrati u svoje selo. On se zalaže za palsetinsku državu u granicama od 1967.

"Predstavljam malu grupu Palsetinaca, koja smatra da povratak više nije moguć. Spadam u neznatnu grupu ljudi, koja racionalno razmišlja i smatra da su odnosi snaga takvi, da ne dozvoljavaju povratak u nekoj zamislivoj budućnosti."