1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Jerlagić: „Prije 23 godine su nas zatvorili u konzervu!“

Marina Martinović
2. oktobar 2018

Ključni korak za riješavanje problema u BiH je ulazak u NATO, smatra kandidat Stranke za BiH za Predsjedništvo BiH. Prije toga treba upotrijebiti Bonnske ovlasti, kako bi se BiH oslobodila luđačke košulje, kaže on.

Amer Jerlagić
Foto: Stranka za BiH

DW: Vaš slogan za izbornu kampanju glasi „Za jedinu nam BiH". Međutim, ako se osvrnemo na aktualne prilike i separatističke težnje, prije svega u Republici Srpskoj, čini se kako Bosna i Hercegovina nikad nije bila udaljenija od jedinstvenosti, cjelovitosti. Hoće li BiH uspjeti opstati cjelovita?

Amer Jerlagić: Hoće. Evo vidimo da se ovih dana ponovno spominju priče o nekim spojenim posudama Srbija – Kosovo – BiH – Republika Srpska. Međutim, to su razdvojene posude. BiH je suverena, cjelovita, jedinstvena međunarodno priznata država i sve te aspiracije su stvari politikantstva, uzimanje jeftinih poena, dok naša djeca napuštaju BiH, jer političari rata traju već 22 godine. I mislim da je došlo vrijeme za političare mira koji će zajedno s građanima BiH pokazati crveni karton političarima rata i spremiti ih u penziju ili mirovinu.

Kad već spominjete Kosovo, u posljednje vrijeme se dosta govorilo o razmjeni teritorija. Ako dođe doista do tog scenarija, bi li se to moglo koristiti za argumentaciju u Republici Srpskoj?

Prije svega moram reći da se čudim da je narod na Kosovu od gotovine ušao u veresiju. Dobro znamo kakav je bio Ustav iz 1974. godine koji je davao sve elemente disolutivnosti (disolucije) svakoj od republika i autonomnih pokrajina unutar SFRJ i na osnovu toga Kosovo je imalo sve elemente da se razdruži sa Srbijom. Iz tih razloga je međunarodna zajednica u većini i priznala Kosovo.

Bilo kakvi pregovori o bilo kakvoj razmjeni teritorija su, prema meni, veresija od gotovine koju imaju Kosovari. U svezi s tim jasno stavljam do znanja da nema nikakvih priča o bilo kakvim razmjenama teritorija ili preslikavanjima tih modela. Takve se stvari ne mogu preslikavati na BiH.

Vi ste nedavno pozvali visokog predstavnika da koristi tzv. Bonnske ovlasti. Zar je to rješenje – da se uvede protektorat i da o zemlji više ne odlučuju njezini političari, već međunarodna zajednica?

Inzko treba konačno nešto poduzeti, ističe JerlagićFoto: Klix.ba

Gospodin Inzko u devet godina mandata nije nijednom iskoristio te ovlasti, a znamo da je Paddy Ashdown smijenio 59 ili 60 političara za znatno manja kršenja Ustava BiH i ustavnih normi. Milorad Dodik to radi na dnevnoj bazi. Oni koji su s njim na vlasti i koji s njim dijele te vrijednosti su mu trebali „složiti" barem isto toliko kaznenih prijava i da ima jedno 20.000 godina zatvora za protuustavno i protudržavno djelovanje. Međutim, nisu. Evo mi, Stranka za BiH, smo nakon govora mržnje u Gacku i prijetnji da će svi ljudi dobiti otkaz koji budu glasali za nekog drugog, a ne za SNSD, pokrenuli prijavu kod Središnjeg izbornog povjerenstva (SIP/CIK). A i moj zahtjev za korištenjem Bonnskih ovlasti od Inzka je uslijedio zbog toga što je to prešlo svaku mjeru. Ako netko tko se kandidira za Predsjedništvo BiH kaže da ovo nije njegova zemlja, da on želi secesiju BiH, onda mislim da bi svatko razuman trebao tako djelovati, jer nam to dira u naša domoljubna načela.

Stav Europske unije je jasan: BiH mora biti funkcionalna država i njome moraju vladati njezini ljudi. Međutim, ako imamo situaciju da Valentin Inzko koristi svoje Bonnske ovlasti, to opet znači da BiH ne uspijeva stajati na vlastitim nogama, a to znači da zemlja opet ide korak unazad na putu prema Europskoj uniji. Kako to ocjenjujete?

Ja razumijem kad se traži od nas da budemo funkcionalna država. Ali bi onda dobro bilo da i treći stup koji bi trebao biti neovisan, bez pritiska na državno tužiteljstvo, radi svoj posao i da po službenoj dužnosti za svaku izjavu Dodika maknu s političke scene, da ga strpaju u zatvor za takvo djelovanje. I onda bismo vjerojatno otvorili taj prostor da BiH polako postane funkcionalna država. Onda bi sve manje bilo ambijenta i prostora za djelovanje ili nedjelovanje OHR-a u BiH. Međutim, mi još uvijek nosimo luđačku košulju koja je skrojena prije 23 godine. Zatvorili su nas u jednu konzervu. Od nas traže promjene, a konzerva se ne otvara iznutra. Za otvaranje konzerve je potreban otvarač izvana. Da li su to neke velike sile, da li je to Dayton 2, ali zaista sumnjam da ćemo u ovakvom ambijentu, ovakvim nečinjenjem neke velike iskorake napraviti.

Pored tog otvarača za konzervu, koji koraci su još neophodni da bi se konačno pokrenulo nešto značajno na putu prema euroatlantskim integracijama?

Ulazak u NATO je ključ, smatra JerlagićFoto: Stranka za BiH

Mi prema Europskoj uniji kaskamo, kasnimo za svima. Prije svega smatram da je NATO-kišobran brži put prema Europskoj uniji. Jer vrlo dobro znamo da su Bugarska, Rumunjska, Mađarska, Češka, Slovačka, Poljska, pa zatim i Slovenija i Hrvatska prvo postale članice NATO-a, pa tek onda Europske unije. NATO-kišobran je kišobran političke stabilnosti. Ta alijansa više nije vojna alijansa, ona je više politička alijansa. Davno je prestao Hladni rat. Ovi pritisci koje imamo u BiH vezani su za Srbiju i djelovanje NATO-a prema Srbiji 1999. godine. Mislim da ti pritisci polako blijede i da će se i Srbija okretati prema NATO-u. Jer to je kišobran političke stabilnosti, pravne sigurnosti, jake regionalne suradnje. Prijetnje oružanim sukobima će biti iza nas, a onda je to put u dolazak novih investicija, stranih investicija u BiH.

Kažete da blijedi otpor prema NATO-u i u Srbiji. Međutim, među vodećim političarima Republike Srpske postoji veliki otpor prema NATO-u. Milorad Dodik vehementno odbacuje mogućnost učlanjenja, a i Mladen Ivanić je za DW izjavio kako BiH neće krenuti tim putem sve dok to ne učini Srbija. Kako da pod takvim okolnostima BiH uopće napreduje na tom putu?

Oni žive u sjeni Srbije. Ali ja sam uvjeren da u Srbiji polako zaista slabi taj otpor. Jer, ljudima je preko glave i politike i siromaštva i bijede u ambijentu u kojem žive u Srbiji. I polako se kod običnih građana budi taj osjećaj potrebe za ulaskom u takvu alijansu.

Ali opet, NATO pregovara s političarima, a ne s građanima.

Da, ali građani polako i osjećaju to bilo. Ima i političara koji su blizu građana i dolazi to vrijeme bliže NATO-u, a dalje od Šešelja i njemu sličnih. Građani Srbije bi sebe radije vidjeli u NATO-u i Europskoj uniji nego u bilo kakvoj vezi s Rusijom.

Mislite da se to klupko odmotava i u BiH?

Naravno, i Dodik i Ivanić čekaju na mig iz Srbije.

Kako ocjenjujete gospodarski utjecaj Rusije, Kine, arapskih zemalja i Turske u BiH?

Ne bih ja rekao da je ijedna od tih zemalja puno investirala u BiH. Turska je puno više investirala u Srbiju nego u BiH, a ni arapski svijet nije imao puno investicija u BiH, osim nekih trgovačkih centara. Možda jedino Turska kroz Natron (u Maglaju, op. a.) i Sodu u Lukavcu, ali u usporedbi s ulaganjima u Srbiji, to je zaista malo. Mislim da je za takvo nešto kriva naša loša diplomacija, vanjska i privredna, da je trebalo puno više raditi i sa zemljama Perzijskog zaljeva, pa i s Turskom.

A što je s političkim utjecajem ovih zemalja?

Kad su u pitanju zemlje Perzijskog zaljeva ne bih rekao da tu ima nekog političkog utjecaja. Možda Turska više-manje, zato što se često ide po svoju pamet u Ankaru. Mislim da je to pogrešan potez. Dobro je imati izuzetno dobre odnose, ne samo s Turskom, nego s bilo kojom zemljom u svijetu. Ali, evo, evidentno je da trojica lidera tri najjače stranke često idu po svoju pamet – jedan u Zagreb, jedan u Beograd, jedan u Ankaru. Mislim da to generalno nije dobro za BiH.

Vi obećavate iskorijeniti siromaštvo. Kako to namjeravate uraditi?

Naš narod radi za mizerne plaće, a tijekom izborne kampanje sam vidio, pogotovo u Krajini, da više nije problem ni platiti čovjeka, nego nemate koga platiti. Ovo što mi danas imamo u BiH je podcjenjivanje radne snage. Smatram da se tu mora okrenuti ploča, smanjiti poreze, smanjiti doprinose. Da se na taj način zatim povećavaju osnovice za plaću i da bude što manje sive ekonomije te da onda bude više punjenja kese i za PIO/MIO i zdravstvo. Na taj način možemo doći do povećanja mirovina, minimalnih plaća i polako doći do izlaska iz tog siromaštva.

Mladi ne odlaze samo zbog toga što nemaju posla i zato što su mizerne plaće. Odlaze zbog generalne besperspektivnosti i zato što su razočarani cjelokupnim sustavom. Kako to riješiti?

Ponavljam: političari mira moraju zamijeniti političare rata. To je put da mladi osjete kako se pravi novi ambijent u BiH. S druge strane je tu nepravda. To možda čak više nego siromaštvo tjera mlade ljude iz BiH, jer u zemlji gotovo da nemate nigdje transparentan konkurs. Ne postoji sustav da netko tko zaista vrijedi i sposoban je, bude primljen prije nekoga tko je podoban. Moramo napraviti reformu svega u glavama da bismo postavili stvari na takav način da mladi čovjek bude siguran da će svojim znanjem kroz transparentan konkurs doći do radnog mjesta, a ne da će ono biti nekom drugom dano samo zato što pripada nekoj kasti ili nekoj političkoj stranci.

Vašom izbornom platformom „Proboj" namjeravate probiti obruč korupcije, nepotizma, lažnog morala, kriminala. Pritom je protiv Vas pokrenuta kaznena prijava zbog zloupotrebe položaja za vrijeme dok ste bili direktor Elektroprivrede BiH. Kako u tim svojim obećanjima onda možete biti vjerodostojni?

Osam godina je prošlo otkad sam ja bio na mjestu generalnog direktora EP BiH. Ja znam da su to u to vrijeme bile politički montirane priče od ljudi koji su bili poslije nas na vlasti iz SDP-a s raznim pokušajima diskvalifikacije. To je bila jedna hajka u tom periodu. Vrlo dobro znamo kako je to bilo orkestrirano. I za ovih osam godina, vjerojatno da je bilo bilo što, mi bismo odgovarali.

Kazali ste da od kraja rata pa do danas nismo imali važnije izbore. Zašto su, prema Vašem mišljenju, upravo ovi Opći izbori najvažniji dosad?

Narod u posljednje četiri godine bježi iz zemlje i tu se mora desiti neki „reset", neka promjena. Inače ovo ide u sunovrat. Dalje, Stranke za BiH nema već osam godina na političkoj sceni i smatram da nema pravog zalaganja i borbe za državu BiH. Nema državotvorne politike, osjeti se jedna nevjerojatna apatija, gubitak samopouzdanja kod građana BiH, prouzročeni pohlepom i sebičnošću vladajuće oligarhije. Sve su to razlozi zbog kojih smatramo da su ovo izuzetno bitni izbori. 

Teme Vaše izborne kampanje su slične onima u doba kad je tadašnji predsjednik stranke Haris Silajdžić bio član Predsjedništva BiH. Koliko ustvari u Vašim obećanjima govori Haris Silajdžić, a ne Amer Jerlagić?

Vrlo malo. Imamo našu državotvornu politiku i to je politika Stranke za BiH. Haris Silajdžić jeste bio veliki lider ove stranke. Danas je ovo jedna sasvim druga demokratska stranka gdje nema klasičnog lidera, nego gdje odlučujemo zdravim konsenzusom, ali na principima i programskoj platformi SBiH koja je slična ili ista onome kad je na čelu bio Silajdžić.

A koliko Haris Silajdžić još utječe na stranku?

Vrlo malo ili nikako, jer se on povukao iz političkog života u BiH.

 

Amer Jerlagić je inženjer elektrotehnike i energetike, bivši direktor Elektroprivrede BiH. Suvlasnik je, između ostalog, sarajevskog poduzeća za proizvodnju hidroelektrične energije SHPP. Član Stranke za BiH je od 1999. godine, od 2012. je na čelu stranke. Protiv njega je pokrenuta kaznena prijava zbog zloupotrebe službenog položaja i ovlasti, pod sumnjom da je kao direktor EP BiH tom poduzeću uskratio planirani prihod od više od 36 milijuna maraka.

Više o izborima u BiH pročitajte ovdje.

Preskoči naredno područje Više o ovoj temi