„Nismo ni slutili da će doći dan kada će naša majka zaspati plačući na tvom krevetu, naš otac će sjediti u kutu sobe i skrivati ​​suze od nas, a ja neću moći otvoriti pretinac za rukavice u autu a da ne vidim tvoju maramu koja je tamo ostala... Moja jedina želja bila bi da te još jednom zagrlim...", napisao je Ashkan Amini, brat Jine Mahse Amini, na Instagramu 11. listopada.

Utorak je krajem listopada, 39 dana nakon njezine smrti, kada Diako Aili, njezin bratić, u jednom selu blizu norveškog grada Bergena, sjedi na sofi i otvara foto album. Uvezan je u crni povez, fotografije su u prozirnoj foliji. Pokazuje na jednu od slika. "Evo", kaže, "ovo je ona. Jina."

Djevojčica u hlačama sa cvjetnim uzorkom, gusta i sjajna crna kosa joj pada na potiljak. Vadi drugu fotografiju iz kutije. Na ovoj Jina sjedi bosa na tepihu u dnevnoj sobi roditeljske kuće u Saghesu, sitna, dugih trepavica, na bijeloj majici šarenim slovima piše "Cvijet". Gleda preko ramena, ravno u kameru.

Kurdski identitet

"Mahsa", kaže Diako Aili, "nitko je nikad nije tako zvao." Ni obitelj, ni prijatelji, ni ona sama. Morala je samo dobiti to perzijsko ime za putovnicu, kurdska imena često nisu prihvaćena. Ali živjela je u Saghesu, kurdskom gradu u zapadnom Iranu, sa 140.000 stanovnika, nedaleko od iračke granice. S obitelji je govorila kurdski pa su je ovdje svi zvali samo pravim imenom. Jina je voljela pjevanje, ples i putovanja. Jinu je iranska moralna policija uhitila 13. rujna i odvela u policijsku postaju, gdje je nešto kasnije kolabirala. Bila je dva i pol dana u komi, s ozljedama glave i na respiratoru. 

Njezini rođaci u Iranu teško mogu razgovarati s novinarima. Telefoni se prisluškuju, a prve prijetnje obitelj je dobila nedugo nakon Jinine smrti. Zato se u svim razgovorima koji su vođeni s reporterima Der Spiegela i DW-a može osjetiti velika doza opreza.

Snovi i planovi

Sada, sredinom studenog, veliki srebrni lokot visi ispred butika u Saghesu. Dok u svim drugim trgovinama torbica, nakita i mobitela u ulici život teče dalje, u trgovini Jine Amini ugasilo se svjetlo.

Priželjkivala je da njen otac, Amjad Amini, umirovljeni službenik osiguravajućeg društva, otvori ovu trgovinu za nju, rekao nam je njezin otac u telefonskom razgovoru. Čekala je mjesto na fakultetu i tražila posao da nekako ispuni vrijeme čekanja. Nekoliko mjeseci prije njezine smrti, na ljeto ove godine, ispunio joj je san. "Najbolji butik" tako je nazvala svoju trgovinu.

Ujutro bi ju otac ili brat vozili u trgovinu i navečer ponovno dolazili po nju, pričaju njezini rođaci u Norveškoj. S 22 godine Jina Amini je još uvijek živjela kod kuće sa svojim roditeljima, u lijepoj dvokatnici u Shahrak Daneshgahu, četvrti Saghesa u kojoj živi srednja klasa.

Već je imala vozačku dozvolu i uživala je u vožnji, no kao mladoj, neudanoj ženi, vožnja na posao samoj nije bila preporučljiva.

Oprez i strah

Aliya Aili, teta Jine Amini, bila je ovog ljeta u Saghesu. Govori kako je Jina više puta isticala da se teta treba pokriti, kako veo treba dobro sve pokrivati. "Vrlo su strogi", rekla bi Jina. Osjetilo se da postoji strah od policije i tzv. čuvara morala.

Aili je u kasnim 40-ima, a Iran je napustila još početkom 1990-ih kada je imala samo 18 godina. Ailina su djeca rođena u Norveškoj. Da je njezina sestra, Jinina majka, tada otišla s njima - bi li Jina i danas bila živa?

Ponekad se, kažu Diako Aili i njegova majka, osjećaju krivima. Zbog svih sloboda koje su im tako same po sebi razumljive. "Moja mlađa sestra je istih godina kao Jina", kaže Diako Aili. Njih dvije rođene su u razmaku od samo nekoliko tjedana, jedna u zapadnoj demokraciji, druga u islamističkoj diktaturi. On kaže: "Moja sestra može govoriti što želi, nositi što želi, biti tko želi." 

Za Jinu Amini vrijedila su drugačija pravila: kosa i vrat pokriveni maramom, tijelo pokriveno kaputom, koža se ne smije vidjeti od zapešća do gležnjeva.

„Zdrava, tiha djevojka"

Jina je rođena 21. rujna 1999. godine i od tada nije bilo dana da se nisu vidjeli ili barem popričali, kaže njen djed Rahman Aili. DW ga je kontaktirao telefonom, u Saghesu gdje živi.

Kad je Jina još bila beba, dao joj je, kaže, nadimak,: "Schne". Što znači nešto poput: blagi vjetar. Tako ju je zvao, čak i kad je već bila odrasla. Bila je tiha, opuštena djevojka.

Dok je bila u osnovnoj školi, liječnici su joj otkrili dobroćudni tumor na mozgu koji je uspješno izliječen operacijom. Od tada, kaže njezin djed, nikada nije bilo zdravstvenih problema. To naglašava, vjerojatno i zato što su iranski liječnici kasnije tvrdili da nije policijsko nasilje, nego ta stara operacija uzrok smrti njegove unuke. I ostali njezini bližnji tvrde da je bila zdrava.

Dan smrti

Na njezinom posljednjem putovanju se zapravo trebalo raditi o Jininoj budućnosti. Obitelj je zajedno otputovala u Urmiju, grad u sjeverozapadnom Iranu, kako bi se Jina upisala na fakultet. Tamo se uspješno prijavila za studij biologije.

Poslijepodne 13. rujna, kada je Jina Amini uhićena, mladi su zajedno šetali gradom. To nam njezin stric Aili govori telefonom. Jina, njezin brat Ashkan Amini i dvije sestrične. Između 18:00 i 18:30 izašli su na stanici metroa Haghani. Tamo je Jinu i njezine dvije sestrične uhitila Gascht-e Erschad, "moralna policija", navodno zbog "neislamske odjeće". Na kraju su samo Jinu poveli sa sobom.

Jedna od dvije sestrične koja nije odvedena kasnije je ispričala svojoj teti u Norveškoj što se dogodilo: Jina se pokušala oduprijeti uhićenju, ali ju je moralna policija natjerala da uđe u vozilo. Rođak je rekao da su pratili policiju do postaje. I da su otprilike dva sata nakon Jinina uhićenja neke mlade žene izletjele iz postaje vičući: "Ubili su ju!"

Nakon toga je došla hitna pomoć i odvezla Jinu u bolnicu Kasra. Njen djed kaže: "Uvjeren sam da je nad njom izvršeno nasilje.”

U razgovoru za DW njezin otac je izrazio nadu da će odgovorne stići pravedna kazna. „Danas je Mahsa, a sutra će stradati neka druga", dodaje njen stric.

Jinina teta u Norveškoj kaže da joj se Jina nekoliko puta povjerila da nakon studija želi napustiti Iran. To je san koji imaju mnogi mladi Iranci. Međutim, Jinin san je pokopan s njom. Na njenom nadgrobnom spomeniku piše: "Draga Jina, nisi mrtva. Tvoje ime bit će šifra."

Dialika Naufeld (Der Spiegel)

Ovaj članak je rezultat suradnje časopisa "Der Spiegel" i Deutsche Wellea.