Četiri nedelje kao vječnost. Invazija Rusije na Ukrajinu 24. februara 2022. je najmračniji dan 21. vijeka za Evropu. Od tada, u tuči ruskih bombi ginu ljudi, prijateljstva i iluzije. Stari mirovni poredak kontinenta je takođe mrtav, a kako će novi izgledati tek treba da se odluči.
Prva privremena procjena je gorka. Zahvaljujući obimnim informacijama američkih obavještajnih službi, ovaj rat nije bio iznenađenje. Međutim, većina zapadnih stručnjaka, kao i ukrajinsko rukovodstvo, očekivali su samo ograničeni napad u istočnoj Ukrajini, a ne napad u nacističko-njemačkom stilu 1939. godine na Poljsku.
Zato je rat Rusije potcijenjen
Iz današnje perspektive, jedno je jasno: Kijev je trebalo mnogo ranije da naredi opštu mobilizaciju i evakuaciju ljudi. Ova pogrešna procjena vjerovatno je i zbog činjenice da je prethodni rat, koji je počeo aneksijom Krima 2014. godine, ostao regionalno ograničen. Većina ljudi u Ukrajini nije imala pojma kako je to biti brutalno bombardovan. Potcijenili su opasnost.
No, teško ih je kriviti za tu grešku. Niko od nas nije želio da vjeruje da su ruski predsjednik Vladimir Putin i njegova vojska sposobni za takvo varvarstvo. Ideja da bi većina Rusa pozdravila ovaj rat takođe je za mnoge bila nezamisliva. Ovo tužno saznanje čovjek ne želi da prihvati čak ni poslije četiri nedelje.
U mnogim ukrajinskim i zapadnim analizama se tvrdi da je Putinov tzv. blickrig propao. U međuvremenu, Moskva kaže da sve ide po planu. I jedno i drugo je tačno, ali ratovi uglavnom nikada ne idu onako kako su generali planirali. Naravno, Kremlj je očekivao bržu pobjedu i manje sopstvenih gubitaka. Ali, teško je povjerovati da je Putin zapravo očekivao kapitulaciju u roku od nekoliko dana. Ukrajina je jednostavno prevelika za to.
Putinov ratni plan je vjerovatno da polako uništi susjednu zemlju – pod pretpostavkom da Rusija ima više vojnika, više oružja i više novca.
Trenutno ima malo tračaka nade, ali ih ipak ima. Najvažniji zaključak: Ukrajina može da zadrži, pa čak i da zaustavi nadmoćnu rusku vojsku. Za to postoje dva razloga: prije svega, to je ukrajinski borbeni duh. Ovo važi i za civile koji čak i u već okupiranim oblastima kao što je grad Herson na jugu Ukrajine, stoje na putu ruskim tenkovima sa ukrajinskim zastavama. Drugi razlog ima mnogo imena: na primjer Javelin, NLAV ili Stinger. To je prije svega protivtenkovsko oružje i sistemi za protivvazdušnu odbranu, koje su SAD i Velika Britanija, ali i druge zemlje NATO-a, požurile da isporuče nedeljama prije napada na Ukrajinu. Bez ovog odbrambenog oružja, Rusija bi do sada mogla zauzeti mnogo veće područje Ukrajine.
Embargo na naftu i gas odmah
U tome leži odgovor na pitanje da li Putinov rat ipak može da propadne. Može da propadne zbog borbenosti Ukrajinaca, kojima je, međutim, potrebna znatno veća i prije svega brža podrška. Konkretno, to znači: još oštrije ekonomske sankcije, potpuno, a ne samo polovično gašenje SVIFT-a i momentalni embargo na rusku naftu i gas. Da, bolno je, a ipak neophodno s obzirom na masakr u Ukrajini. Ali, podrška takođe znači: više isporuka oružja! NATO, iz razumljivih razloga, ne želi da obara ruske avione i rakete sa ukrajinskog neba kako bi izbjegao direktnu konfrontaciju. Ali borbeni avioni za oružane snage Ukrajine mogu i moraju da se isporuče, kao i najsavremeniji sistemi za protivvazdušnu odbranu.
To nije laka odluka. Rusija prijeti Zapadu odmazdom i upotrebom nuklearnog oružja. Ovo nije blef, opasnost je stvarna. Ipak, Zapad mora da ide ovim putem – pažljivo, korak po korak. Vara se onaj ko misli da bi se Putin zadovoljio uništavanjem Ukrajine i zaustavljanjem na zapadnoj ukrajinskoj granici. Zapad mora konačno da prepozna obim ovog rata i da se ponaša u skladu sa tim.
Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu