Svako ko leži u pariškom Panteonu je - iako mrtav- zapravo besmrtan. To je nacionalni hram slave, spomenik velikim ličnostima francuske istorije iz oblasti politike, kulture i nauke. Od 80 tamo pokopanih samo je pet žena. Sada im se pridružila šesta žena i prva crnkinja ikada: Joséphine Baker.

Samo francuski predsjednik može odlučiti ko će biti ispraćen na vječni počinak u Panthéon. I Emmanuel Macron se složio da se Joséphine Baker, koja je pokopana u Monacu 1975., može useliti u ovaj hram velikana Francuske. Ceremonija prenošenja posmrtnih ostataka u Pariz održana je u utorak 30. novembra - na dan kada je ova rođena Amerikanka dobila francusko državljanstvo nakon što se udala za francuskog milionera Jeana Liona.

Peticija predsjedniku

Od 2013. su sin Joséphine Baker - Brian Bouillon-Baker i njegovi istomišljenici vodili kampanju da njegova majka bude primljena u Panthéon. Peticiju, koja je predočena Macronu, potpisalo je 38.000 osoba. U njoj su zasluge Joséphine Baker bile sažete u nekoliko riječi: "Bila je umjetnica, prva međunarodna zvijezda crne boje kože, muza kubista, borkinja Pokreta otpora u francuskoj vojsci tokom Drugog svjetskog rata i aktivna saborkinja Martina Luthera Kinga u borbi za građanska prava".

"Kada je predsjednik rekao "Da!", bili smo jako sretni", rekla je zagovornica Bakerove i poduzetnica Jennifer Guesdon novinskoj agenciji AFP.

Sve samo ne lak početak života

Kada je Joséphine Baker ugledala svjetlo dana 3. juna 1906. u sirotinjskim četvrtima St. Louisa u državi Missouri u SAD-u kao vanbračna kćerka crnkinje i bijelca (Španjolca), niko nije mogao ni pomisliti da će na Dan Svih svetih u srcu Pariza pronaći vječni mir uz  francuske velikane Voltairea, Jean-Jacquesa Rousseaua, Victora Hugoa, Émila Zole ili Marie Curie.

U djetinjstvu je radila kao kućna pomoćnica kod bogatih bijelaca, pomagala je pri oblačenju glumaca u jednoj pozorišnoj trupi. Kada se jedna plesačica razboljela, u dobi od 16 godina Joséphine je uskočila umjesto nje. Bio je to početak karijere bez presedana. Joséphine Baker osvojila je svijet na pozornici. U 1920-im učinila je "hot jazz" društveno prihvatljivim u Parizu, Berlinu i Rimu; legendaran je ostao njen divlji ples u suknjici od 16 banana. Bila je redovna gošća čuvenog pariškog varijetea "Folies Bergère", a s "Revue Nègre" je gostovala po Evropi.

Međutim, na jednoj turneji po svojoj domovini SAD-u Joséphine Baker je doživjela velike rasističke izgrede. Nakon predstave morala je izaći kroz ulaz za poslugu. Francuska državljanka postala je 1937. godine – nakon što se udala za francuskog Jevreja i industrijalca Jeana Liona.

Protiv Hitlera i protiv rasizma

Izbijanje Drugog svjetskog rata 1939. i okupacija Francuske od strane Hitlerovog Wehrmachta iz temelja su promijenili život Joséphine Baker. Radila je za Crveni krst i postala agentica francuskog Pokreta otpora "Résistance". Za to joj je general Charles de Gaulle na kraju rata dodijelio Orden francuske Legije časti.

Protiv rasizma se borila cijeli život. U svom dvorcu "Les Milandes" u Dordogneu usvojila je dvanaestero djece različitog porijekla i vjeroispovijesti; njena "dugina obitelj" za nju je bila simbol tolerancije. Godine 1963. marširala je zajedno s Martinom Lutherom Kingom u legendarnom "Maršu na Washington" u znak protesta protiv rasizma u Sjedinjenim Američkim Državama.

12. aprila 1975. Joséphine Baker iznenada je umrla u 68-oj godini nakon što joj je otkazalo srce. Pokopana je u Monaku. Sada joj je posthumno ukazana najveća čast koju je Francuska namijenila velikanima nacije - pokop u Panthéonu.

Od 1791. tamo je u kamenu uklesano: "Aux grands hommes, la patrie reconnaissante", u prevodu: "Domovina pamti svoje velikane ."

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu