U svojih 59 godina života, skoro dvadeset godina je bio premijer Luksemburga i nebrojeno puta je sjedio na sastancima raznih tijela Europske unije. Osam godina je bio na čelu vijeća zone eura i to u doba kad je zajednička valuta, a možda čak i čitava Europska unija, prolazila kroz najtežu krizu u njenoj povijesti. Jean-Claude Juncker o tom razdoblju govori bez lažne skromnosti: "Euro i Europska unija bili su u opasnosti. U okvirima mojih skromnih mogućnosti sam učinio sve kako bi spriječio katastrofu.“

Neposredna opasnost je možda uklonjena, ali se posljedice krize još uvelike osjećaju. Nezaposlenost, osobito nezaposlenost mladih Juncker smatra kao najveći teret koji leži na Europi. Zato je "prva zadaća dati novu nadu i perspektivu mladim nezaposlenima kojima prijeti da postanu jedan izgubljeni naraštaj."

Desni žmigavac i skreće lijevo

On je kršćanski demokrat kojem su socijalne teme izuzetno važne. On osuđuje špekulante i goleme plaće direktora, makar je bio premijer Kneževine Luksemburg koja još uvijek dobro živi od imućnih stranaca. Ipak, redovito brani obične zaposlenike i njihova prava kao da za to nisu i socijaldemokrati.

Za oštre mjere štednje i konsolidaciju u Europi su prije svega zalagale konzervativne i kršćansko-demokratske vlade, pa tako i Juncker. A da se i on nije zalagao za mjere štednje, teško da bi postao njihov glavni kandidat za položaj predsjednika Europske komisije. To bi već znala spriječiti, ako nitko drugi, a ono njemačka kancelarka Angela Merkel.

Ali za što se onda zalaže Jean-Claude Juncker? Pia Oppel, urednica luksemburškog radija 100,7 priznaje kako joj i samoj teško pada definirati političku poziciju Junckera. "On uspijeva u samo jednom odgovoru reći jedno i onda potpunu suprotnost toga što je rekao, a onda još i dodati poziciju koja je negdje u sredini", kaže ova novinarka. Povrh toga, svoju izjavu još voli zasoliti i suhom dosjetkom, a sve to može biti na francuskom, njemačkom ili engleskom. Svim tim jezicima se odlično služi, doduše uz šarmantan francuski naglasak.

Manje Europe u malim stvarima

Kritičari Junckera mogu smatrati njegovu sadržajnu neodlučnost kao nedostatak. U svakom slučaju, njegov glavni protivnik za položaj predsjednika Europske komisije i kandidat socijaldemokrata Martin Schulz u pravilu i više nego jasno zastupa svoja stajališta političara ljevice. Ali je isto tako točno da kandidat za najviši položaj izvršnog tijela Europske unije mora svakom u Europi moći dati za pravo.

To je pak osobina koja se čini da Juncker nosi duboko u sebi, osobito nakon krize zajedničke valute. "Moramo izbjeći podizanje novih zidova i podjela u Europi. Alergičan sam na ove podjele na sjever i jug, na velike i male, na snažne i slabe. Želim graditi mostove, postići zajedništvo, postati stroj za postizanje nagodbi u Europi", izjavio je Juncker.

A ovaj kandidat je naučio još jedno: građani imaju pun nos pravila koje se pišu u Bruxellesu i to na pogrešnim mjestima, kao što je zabrana običnih žarulja ili kako trebaju izgledati kruške. "Previše Europe u malim stvarima ubija Europu u njenoj veličini", upozorava ovaj političar.

Luksemburg, kneževina smještena između Francuske i Njemačke, je zemlja koja ima izuzetnih koristi od Europske unije. Njeni građani su na samom vrhu po primanjima u čitavoj EU pa tako ne čudi i izuzetno zalaganje Jean-Claude Junckera za zajedničku Europu. Ali to nipošto ne znači da je on zagovornik nekakve europske "super-države", upozorava luksemburška novinarka: "On je protiv potpune integracije Europske unije sve do točke kada bi nestale nacionalne države. Suprotno od naše europske povjerenice za pravosuđe Viviane Reading koja uvijek govori o 'Sjedinjenim Europskim Državama', Jean-Claude Juncker je prije za očuvanje postojećeg stanja."

Neizvjesnost usprkos pobjedi

Nema sumnje, Juncker ima mnogo osobina koji ga čine idealnog predsjednika Europske komisije. Bogatog političkog iskustva, poliglot, politički umjeren, slično kao Portugalac Barroso iz "male" zemlje oko koje se mogu složiti "velike" kao kompromis.

Ali ima i slabosti. U predizbornim nastupima je Juncker djelovao prilično bezvoljno i umorno. A povrh toga, u europskim razmjerima je poznat samo unutar staklenog zvona birokracije Europske unije. Utoliko se, s pravom, i smatra dijelom ovog sustava koji vlada Bruxellesom, a to je sistem protiv kojeg se u čitavoj Europi dižu stranke i sa lijeve, i sa desne strane.

Toga su svjesni i među Europskim pučanima kad su predlagali svog glavnog kandidata. Alternativa Junckeru je bio Michael Barnier, europski povjerenik za zajedničko tržište koji je već unaprijed upozorio kako "neće biti laka borba niti protiv Martina Schulza i socijalista. Ali kao protivnika imamo i populiste i sa lijevog i desnog političkog spektra."

Tko će zapravo biti predsjednik EK?

A povrh svega, Juncker ima još jedan "maleni" problem. Sve je ovo premijera u političkom životu Europske unije i još nikad se građanima nisu predstavljali kandidati za predsjednika Europske komisije. Ali zapravo, njega još uvijek odlučuju predsjednici država i vlada EU i nitko ne zna, da li će, čak i ako pučani osvoje najviše mjesta u Europskom parlamentu, to doista biti Juncker.

Doduše, predsjednici moraju uvažiti ishod izbora za Europski parlament kad predlažu novog predsjednika Komisije. Ali može se dogoditi da se one dosjete nekog posve drugog od kandidata koji se sad smatraju glavnim borcima za taj položaj. Što onda?

U svakom slučaju, i Juncker je upozorio kako bi se tako čitava europska demokracija našla u dubokoj krizi jer će se i birači osjećati izigrani. Ali očito on tu nije mislio na opća načela, nego i na vlastitu karijeru.