DW: Uzimajući u obzir da se politička scena nakon ovih izbora neće radikalno promijeniti – kako su to tražili građani za vrijeme demonstracija prošle zime – što mislite, hoće li se nastaviti politička blokada zemlje?

Juratović: Kad se u obzir uzme sam stil izborne kampanje koja se vodila, to je bilo nacionalno prepucavanje, nije bilo nikakvog nuđenja programa. Ništa nije obećano, osim što je opet bila tema kampanje nacionalna ugroženost ili neugroženost. Dakle, ne vjerujem da će se bilo što promijeniti. Ali ima nešto što je od strane Europske unije jasno, što je i na svim skupovima istaknuto – da se mora regionalno surađivati, da se moraju provoditi reforme i, pogotovo u slučaju BiH, da investicija neće biti ako se ne promijeni politika. I tu je sad jedina mogućnost da dođe pritisak izvana te će se na taj način neke stvari morati mijenjati. Ali, na ovaj način, kako sada stvari stoje, ne vjerujem da bi ljudi koji su 20 godina izgrađivali sustav, taj sustav htjeli mijenjati.

Hoće li se moći s ovim političkim strankama koje su pobijedile, možda i pomoću toga „pritiska izvana“, napraviti iskorak na putu prema EU-u?

Kad govorim o pritisku, mislim prije svega na činjenicu da se mora regionalno pronaći rješenje oko daljnjeg ekonomskog prosperiteta. Jer, Bosna i Hercegovina je dio jedne cijele regije, gdje se mora razviti jedna strategija, prije svega po pitanju ekonomskog razvoja, i na osnovu toga će se morati stvari mijenjati.

S druge strane, ja osobno moram reći: mi, evo, već 20 godina financiramo iz kojekakvih fondova i proračuna – što je na kraju krajeva novac našeg biračkog tijela – strukture u BiH koje, prema mome mišljenju, idu unazad umjesto unaprijed. I pitanje je koliko dugo bi trebalo na taj način podržavati i cjelokupnu administraciju koja jednostavno ne radi svoj posao.

Što građani mogu i trebaju očekivati od novih vlasti?

U BiH je izrasla u međuvremenu jedna generacija, koja je rođena za vrijeme Holbrookea (Richarda, op.red.), dakle koja nije nikada ništa drugo vidjela ili znala za ikakve druge kriterije. Za njih je sve to manje-više postala normalna situacija. I to je veliki problem. Čak i ako dođe do neke vrste „vrućeg proljeća“ – ja sam kod proteklih prosvjeda vidio da se ne postavljaju jasni kriteriji prema politici. Sa svim političarima, s kojima sam razgovarao na temu toga pokreta, svi su rekli: da, demonstranti su u pravu. Međutim, ako su u pravu, tko je onda za to odgovoran? Svi se postavljaju u poziciju kao da se to njih ne tiče.

Osim toga je situacija takva da ljudi više ne biraju bolje plaće, bolju ili lošiju situaciju nego: „sigurno ili nikakvo“. Zapošljava se ljude za neku sitnu plaću i svi su sretni da ju uopće dobiju. Iz toga kruga se mora izaći. Mora se pokrenuti i jedna nova medijska diskusija. Ova izborna kampanja je bila katastrofalna. Ja bih sad mogao okriviti i narod, jer je birao, ali je i pitanje gdje je bila alternativa. Narod BiH nije imao ni alternativu, jer se sve svodilo na jednu te istu priču, koju već 20 godina slušaju. Ako se želi nešto pokrenuti, onda se treba izgrađivati demokraciju na taj način da BiH konačno dobije demokratske stranke. Postoji pluralizam u cijeloj regiji, ali nema demokratskih stranaka.

Možemo li onda reći da građani nisu imali „pravog izbora“?

Imam osjećaj da! Dolje u regiji je problem što imate države, a nemate političke nacije. Svima su puna usta nacionalizma i patriotizma, a nemaju nacionalni program. U Njemačkoj, na primjer, u parlamentu imamo različite stranke, lijevi, desni, progresivni, konzervativni, zeleni, … Ali svi mi imamo jedan jedini cilj, a to je ekonomski prosperitet, socijalna sigurnost, ekološka održivost. Dakle, mi se ovdje natječemo samo oko tog jednog programa, koji je ustvari za dobrobit naroda. Ali, toga nemate dolje (BiH). Svi se prse kao Bošnjaci, Srbi, Hrvati, ali to za jednu državu ne igra apsolutno nikakvu ulogu. Za ekonomiju je nacionalno prepucavanje smrt. Kako da neki investitor ulaže u zemlju kad nema tržišta, kad vlada nepovjerenje, netrpeljivost, nema kvalificirane radne snage, nema infrastrukture, i nitko se o tome ne brine?!

Politički analitičari navode kako je Socijaldemokratska stranka BiH na izborima izgubila jer nije ispunila obećanja, koja je dala 2010. godine. Jesu li građani doista kaznili SDP ili je rezultat ovih izbora samo nastavak već poznatog biračkog ponašanja glasovanja za nacionalistički nastrojene stranke?

Mislim da je i jedno i drugo slučaj. Prvo, od strane društva nisu postavljeni jasni kriteriji kamo se BiH uopće želi kretati. A s druge strane, što se tiče samih socijaldemokrata, mislim da su napravili grešku u smislu što se nisu bavili programom nego su se i oni upleli u rješavanje nacionalnih pitanja. I oni su spali na tu pogubnu priču gdje im je i zašto Dayton kriv. Ali, tu ja postavljam obrnuto pitanje: Gdje Dayton nekoga sprječava da bude čovjek? Gdje Dayton nekoga sprječava u tome da traži pozitivna rješenja za društvo? Niti na jednom mjestu. Ako su socijaldemokrati građanska opcija, onda su se trebali građanskom opcijom i baviti, graditi programe i strategije na planu građanske jednakosti, ljudskih prava i svih ostalih pitanja koja je jasno potrebno riješiti za ulazak u EU. Nasjeli su jednostavno na nacionalističku priču i to ih je sada koštalo.

Još jedan drugi „socijaldemokrat“ je kažnjen na izborima, a to je Milorad Dodik, kako prenose mediji u BiH. Je li Dodik doista kažnjen? Naziru li se tu neke veće promjene u Republici Srpskoj?

Mislim da su u Republici Srpskoj građani shvatili jednu stvar: da više ta linija „država u državi“ ne pije vode, da se mora naći cjelokupno rješenje za Bosnu i Hercegovinu. Ako je Dodik kažnjen, onda radi toga. Jer, na koncu i situacija u RS-u nije ništa sjajnija od cjelokupne situacije u BiH. Ljudi nemaju kruha, ljudi nemaju posla, ljudi nemaju perspektive. To što Dodik priča da u Banjoj Luci nije bilo nikakvih građanskih pokreta, to je prazna priča, samo su tamo imali to jače pod kontrolom, što je pogubno za demokraciju.

Kako komentirate rezultate za izbor članova Predsjedništva BiH? A, naravno, i u svjetlu činjenice da još nije provedena presuda Europskog suda u Strasbourgu u slučaju „Sejdić i Finci“?

To će biti sad interesantno kako će oni (novi sastav Predsjedništva BiH) pronaći rješenje, a rješenje će morati pronaći i po tom pitanju. Sad su, ja bih rekao, nacionalisti ti koji moraju naći rješenje za građanska prava, ljudska prava, i tako dalje. Ja im želim puno sreće, ali ne vjerujem da će polučiti rezultate. Samo se nadam da neće nastaviti žestoku svađu kao do sada.

Što biste savjetovali novim-starim vlastima, što da poduzmu da zemlja konačno krene naprijed?

Moraju se okrenuti prema programima koji će zemlji pružiti ekonomsku perspektivu. A prije svega se mora jedno znati: onih 35 poglavlja koja su potrebna za ulazak u EU, već ih sad mogu primjenjivati i implementirati, jer je Hrvatska cijelu tu dokumentaciju prevela na za njih dobro razumljiv jezik, i to mogu preuzeti i na tome raditi. Što se tiče budućnosti Bosne i Hercegovine tu vidim za nju regionalno rješenje. Dakle, skupa s Hrvatskom, Srbijom, Crnom Gorom, Albanijom, Kosovom i Makedonijom se mora hitno naći rješenje da profunkcionira CEFTA, da se izgradi zajednička infrastruktura i time stvore preduvjeti za normalan razvoj ekonomije.

Josip Juratović je zastupnik u Bundestagu (njemačkom parlamentu) u Berlinu, član njemačke socijaldemokratske stranke te je kao član Vanjskopolitičkog odbora u Bundestagu zadužen za pitanja u svezi s jugoistočnom Europom.