Ljubav ne zna za granice, za naciju, za boju kože - u nekom idealnom svijetu. Ljubav i u stvarnosti može mnogo toga da prevaziđe, ali kada se radi o braku, stvari su mnogo komplikovanije. Već i sam izraz mještoviti brak govori da se desilo miješanje nečega što po tradicji ili zbog predrasuda - ne ide zajedno.

Brak podrazumijeva i veću bliskost i toleranciju ne samo para već i cijelih familija, smatra Prvoslav S. Plavšić, psiholog, istraživač medija i komunikacija.

„Vjenčavanje unutar nekih vjerskih i etničkih skupina smatralo se ranije bitnim za njihovo održanje, što je slučaj i u plemićkim i veleposjedničkim zajednicama, u koje Romi ne spadaju pa su slobodni da se žene i udaju po sopstvenoj želji i volji", kaže Plavšić za DW.

Sloboda postoji, ali su stereotipi i predrasude duboko ukorijenjeni u većini porodica, pa i u romskim.

Gavrina majka i morska ljubav

Gavro Nikoić (55) potiče iz jedne romske familije koja generacijama živi od muzike. Za DW priča kako ga je majka još kao tinejdžera vješto usmjeravala na tradicionalne vrijednosti, pogotovo kada je u pitanju izbor djevojke i žene.

„Školske drugarice su dolazile kod mene, jer je moja majka bila njima draga i sa njom su mogle prvu cigaretu da zapale i kafu da popiju, a da im niko ne brani. To je tada tako bilo", priča Gavro i nastavlja:

„Ali neke drugarice su dolazile i zbog mene, jer su me simpatisale i pokušavale da stupe u neku vezu sa mnom. Ali moja majka ih je znala vješto držati na distanci od mene, tako što im je govorila da nisam ja za njih i da navodno samnom neće biti srećne, jer ja već kao imam nekog. Ja sam se sa njom zbog toga i prepirao, a kasnije sam uvidio da je stvarno pokušavala na svaki način da me pripremi za život i brak sa Romkinjom!"

Gavro je potom završio srednju školu i krenuo da studira muziku. Ali pošto njegovi nisu bili imućni, na drugoj godini studija morao je da počne da zarađuje za život.

„U jednom tenutku srećem moju buduću ženu na Jadranu, na moru. Dolazila je u restoran gdje sam ja svirao. Počela je naša veza i nedugo nakon toga mi smo riješili da se vjenčamo. Naišli smo na mnogo negodovanja od naših familija. Ja zato što ona nije Romkinja, a ona zato što sam ja Rom. Za mene su njeni govorili da mi nećemo dugo trajati, da sam ja sa njom samo iz koristi, a moji su negodovali što ona nije Romkinja već gadžovanka kako to već moji govore za žene koje nisu Romkinje."

Gavro Nikolić kaže da su se on i supruga razveli, nakon 17 godina braka. On nam je rekao razlog, ali poštujući privatnost, ne želimo to da objavimo. Samo ovoliko - ne radi se ni o kakvim o predrasudama.

„Šta mu to dođe Ciganin?"

Aranka Vladisavljević (64) je Romkinja iz Sombora i kaže da je ranije bilo mnogo drugačije jer su Romi bili izolovani u takozvanim „ciganskim naseljima".

„Jednostavno mi nismo bili dovoljno dobri da bi smo se družili sa ljudima van naselja".

Zato su stariji Romi govorili da ne vjeruju neromima. Danas je drugačije, priča nam. U njenoj porodici ima mješovitih brakova, ali su i iskustva pomiješana.

„Moj brat je oženjen sa Mađaricom, njena familija nije prihvatila mog brata jer su oni problematična porodica, skloni nasilju i alkoholu. Svoje nezadovoljstvo su ispoljavali porodičnim svađama, vrijeđali su brata tako što su mu govorili Cigane."

Slično je prošao i njen djever: „On se oženio djevojkom čija je majka živjela na salašu i bila je protiv tog braka. Djever je vrhunski muzičar, ali bez obzira na sve, on je za snajinu porodicu i komšije bio Cigan. Djever i snaja su se jako voljeli, ali su se ipak razveli."

„Ko će upotrijebiti riječ Cigan? Nikada to u negativnom smislu neće reći čovjek koji ima širinu, koji je načitan i čovjek koji poznaje ljudsku dušu, poznaje svijet. Šta mu to dođe Ciganin? Možeš misliti!", kaže nam samouvjereno Aranka Vladisavljević.

„Voljela bih da kažem da su prihvaćeni, ali, bojim se da nisu"

Sliku o društvenoj prihvatljivosti kreira i tradicija, kulturno nasljeđe, vaspitanje, ali i politički kontekst. Po podacima iz 2018. godine, u Srbiji između Roma i Srba sklopljeno je 122 braka, to su podaci kojima raspolaže Demografska statistika Republičkog zavoda za statisiku, a objavljeni su u januaru 2020.

Anita Beretić je aktivistkinja i stručnjak za ljudska i ženska prava i za DW kaže:

„U društvu gde je dopustivo, govoriti o drugima i drugačijima, često sa prizvukom mržnje i jezikom nasilja, nije novost da su mnogi mješoviti brakovi i dan danas dočekani sa nepovjerenjem, bez iskrene radosti, već više sa negodovanjem i strepnjom - jer to je neko ko nije naš".

Ona otvoreno kaže da mnogima Romi ili Romkinje nisu „dovoljno dobri, jer nisu školovani, i ko zna iz kog razloga su stupili u brak sa nekim koje nije Rom, sigurno iz materijalnog razloga".

I tako dolazi do apsurdne situacije: „Umjesto da to svoje bogatstvo i različitost isporučuju kao prednost i posebnu vrijednost, mješovite porodice su prinuđene da se „dokazuju", da pokazuju da u tome što nisu isti nema ničega lošeg". kaže Beretić.

„To je posebno izraženo kod žena i djece. Voljela bih da kažem da su prihvaćeni u potpunosti. Ali, bojim se da nisu", završava Anita Beretić.

„Ti ljudi nemaju pojma kolika je ljepota u multikulturalnosti"

„To što sam ja Rom, a moja supruga Srpkinja, nikom nikada nije smetalo, naročito ne našim roditeljima" kaže nam Miloš Nikolić, direktor subotičkog Narodnog pozorišta.

Ali kaže da zna da postoji veliki broj slučajeva kada se roditelji bune zato što njihova djeca žele da se zabavljaju ili ožene i udaju za osobe druge rase, nacionalnisti ili kulture.

„Nažalost, u našoj zemlji ima mnogo nacionalista koji nikada, apsolutno nikada, ne bi prihvatili za zeta ili snahu, nekog ko je različit, po bilo kom osnovu. A isti ti ljudi, nemaju pojma kolika je ljepota u multikulturalnosti", rekao je Miloš Nikolić za DW.

Sveta Petka i katolički Božić i Uskrs

Kako je zbog ljubavi prevazišla predrasude, vjerske i nacionalne prepreke, za DW ispričala je kozmetičarka Vida Budimlić - Nikolić iz Subotice. U braku sa Mirkom je 36 godina.

„Upoznali smo se ispred diskoteke. Evo, muž kaže, zabavljali smo se jedanaest mjeseci. Moja mama je bila protiv naše veze, čak me je gađala džezvom, jer je mislila da me neće usrećiti. Grdila me je i nisam je poslušala. Njegova porodica, ne znam kako je reagovala, mislim užasno. Imali su neku iskrivljenu sliku o Romima, a moja porodica je kulturna. I danas nisam u kontaktu sa njegovim sestrama, ne znam iz kog razloga, mada pretpostavljam. Mirkov otac je preminuo prije deset godina, mogu reći da me je poštovao više nego svoju djecu."

Subotičanka ističe da je suprug uvijek bio na njenoj strani: „Nije dozvolio da nas iko rastavi".

„Što se tiče tradicije, Mirko je sve prihvatio kao i ja. Svetu Petku slavimo, jer je to moja djevojačka slava, a katolički Uskrs i Božić obilježavamo jer je Mirko hrvatske nacionalnosti. Suprug obično govori da me voli kao prvog dana kada smo se upoznali i da čak mene voli više od dvoje djece koje imamo, jer kako kaže – mene je prvu upoznao", ispričala je Vida Budimlić Nikolić za DW.

„Rađaju se najlepša deca"

Nataša Tasić Knežević iz Beograda je operska pjevačica, solistkinja opere srpskog narodnog pozorišta, profesorka solo pjevanja i romska aktivistkinja.

Supruga koji nije Rom upoznala je 2003. Išli su zajedno u crkvu, ona je pjevala u horu crkve Sveti Georgije. Imali su zajedničke prijatelje, tako da su se viđali i van službe.

„Moj suprug je čovjek koji ne dijeli ljude sem kada su u pitanju djela i karakter. Svaki brak koji je zasnovan na ljubavi i povjerenju sam po sebi je dobar i čvrst u temeljima. Ja ne znam za prednosti i mane, sem da su djeca koja se rađaju najljepša, jer im je genetika čvršća", priča za DW operska diva Nataša Tasić - Knežević.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu