Ideja bavarskih hrišćanskih socijalista (CSU) naišla je na kritike i podsmijeh javnosti, pa čak i političkih saveznika, a nerijetko je ocjenjuju ''luckastom i nerespektabilnom'', te kao apsurd koji je trebalo da posluži za pridobijanje glasova antiimigrantskih birača. Uz podsjećanje da svaki pojedinca ima neotuđivo pravo na maternji jezik, konstatuje se da bi ga zaista neumjesno bilo uskratiti u 21. vijeku. Generalni sekretar CSU Andreas Šojer izjavio je da suština prijedloga njegove partije nije bilo nametanje obaveze imigrantima niti je bilo predviđeno da ih vlasti kontrolišu da li zaista govore njemačkim jezikom kod kuće, već da je trebalo da motiviše imigrante da svakodnevno uče jezik.

Bez prava na nametanje njemačkog jezika

Nataša Đerković posljednjih šest godina živi u Njemačkoj. Majka je dvoje maloljetne djece, koja njemački jezik uče u školi, dok srpskim jezikom priča u porodičnom domu. ''Insistirali smo na tome da u kući govorimo maternjim jezikom, ali i da djeca savladaju njemački kako bi se brže i lakše integrisala u društvo, te sporazumijevala u školi i sa vršnjacima. Od prvog razreda upisana su u njemačku školu, a učenje jezika ne bi išlo tako brzo da nisu imali podršku i razumijevanje nastavnika. Da je bilo ko na njih vršio pritisak, kod djece bi to izazvalo samo otpor'', ističe Nataša za DW. No, napominje da bez poznavanja maternjeg jezika djeca ne mogu kvalitetno naučiti bilo koji strani jezik. ''Zbog toga sa njima razgovaramo na srpskom jeziku, izuzev onda kada nam u posjetu dođu njihovi drugovi ili naši prijatelji Nijemci. Tada iz pristojnosti pričamo njemačkim jezikom'', dodaje ona.

Putem medija informisana je o spornom prijedlogu CSU. ''Naravno da je važno da znam jezik zemlje u kojoj želim da živim, kako bih se osjećala dobro, ugodno i prijatno, ali smatram da mi bilo ko to ne može nametnuti silom. Niko nema pravo na to. Kako se uopšte može provjeravati i kontrolisati u kojoj mjeri i kada govorim maternjim ili bilo kojim drugim jezikom? Moje pravo je da koristim engleski, njemački, srpski ili bilo koji drugi jezik. Ta odluka ne utiče ni na koga, niti bilo kome smeta. Svakako, poznavanje njemačkog jezika doprinosi nam boljoj integraciji u ovdašnje društvo'', zaključuje ona.

Kuća čuva jezik

Oštriji u kritici ideje o njemačkom jeziku kao obavezi imigranata je predsjednik Saveza bosanskih dopunskih škola u Njemačkoj Haris Halilović. ''Degutantno je i nepristojno u 21. vijeku pričati o ovoj inicijativi, jer je maternji jezik jedno od osnovnih ljudskih prava. Kršiti to pravo u vremenu u kojem živimo zaista je nedolično. Stoga mi je nerazumljiv prijedlog CSU. Jezik je jedan od osnovnih temelja identiteta svakog naroda. Ako bi inicijative poput ove bile prihvaćene, što je besmisleno, u budućnosti možemo očekivati da nam određuju, na primjer, kakvu ćemo boju posteljine koristiti'', konstatuje ironično Halilović.

U razgovoru za DW upozorava da je maternji jezik imigranata u Njemačkoj ugrožen, a kao primjer navodi pojedina istraživanja koja su pokazala da se u više od 50 posto porodica iz BiH nastanjenih u Njemačkoj komunicira na njemačkom, umjesto na maternjem jeziku. ''To su frapantni podaci! Mnogi imigranti su još kao djeca došli u Njemačku, prihvatili njemački jezik i kulturu, čime je maternji jezik ostao zatvoren u krugu porodice. Nedvojbena je stara izreka: kuća jezik čuva. Porodica je osnova iz koje treba da se razvijaju temelji obrazovanja mladog naraštaja na tradiciji i kulturi užeg i šireg zavičaja'', mišljenja je on. Maternji jezik nije i ne smije biti prepreka da djeca imigranata uče njemački jezik, jer je on ključ njihove budućnosti u ovoj zemlji. A djeca imigranata su takođe budućnost Njemačke. Stoga bi, kako Halilović navodi, njemačka politika trebalo da spozna činjenicu da imigranti u globalizovanom svijetu jednoj državi i društvu predstavljaju obogaćenje kulturnim i jezičkim specifičnostima. ''Smatram da je krajnje vrijeme da se imigrantni u Njemačkoj prestanu doživljavati kao problem, te da se njihove ideje, iskustva i prijedlozi saslušaju. Njemačkoj privredi to samo može koristiti'', dodaje Halilović.

Integracija, ne asimilacija

Pobornik je ideje dobre integracije bh. građana u njemačko društvo, ali se protivi asimilaciji. ''Naše porodice, djeca i mi sami smo to što jesmo. Čovjek bez sopstvenog identiteta ne dobija uvaženo mjesto u sredini u koju se nastoji integrisati'', poručuje Halilović. Njegova supruga i djeca rođeni su u Austriji, no bez obzira na to, on insistira i na poznavanju bosanskog jezika. ''Na bosanskom razgovaramo kada sam ja kod kuće'', dodaje on.

Poznavanje maternjeg jezika od izuzetnog je značaja za svako dijete budući da je to jezik na kojem ono razmišlja i osjeća. Maternji jezik je važan, kako za učenje drugih jezika, tako i za učenje i usvajanje svih ostalih znanja. Organizacija za obrazovanje, nauku i kulturu pri Ujedinjenim nacijama je 1999. godine donijela odluku da se 21. februar proglasi Međunarodnim danom maternjeg jezika. U proteklim godina slavljenja maternjeg jezika naroda u svijetu, cilj je bio ukazati na značaj i zaštitu jezičke raznolikosti, kulturu i suživot, s akcentom na nematerijalnom naslijeđu i kulturnoj raznolikosti.

Uprkos globalizaciji svjetskog društva, nijedna nacija se nije odrekla svog jezika, putem koga čovjek identifikuje sebe, naciju kojoj pripada, kulturu, prošlost i tradiciju. Narod koji ne sačuva svoj jezik teško da će se uvažiti kao međunarodno poseban. ''Kad vlastito postane strano, gubi se čovječnost'', zaključuje predsjednik Saveza bosanskih dopunskih škola u Njemačkoj Haris Halilović.