Mikola Porovskij (Mykola Porowskyj)  je 24. augusta 1991. zajedno s drugim poslanicima unio veliku ukrajinsku plavo-žutu zastavu u plenarnu salu parlamenta. Ona je zamijenila crveno-plavu zastavu Sovjetske Republike Ukrajine i do danas se čuva u toj zgradi. Bio je to dan, kada su narodni poslanici tadašnje sovjetske republike proklamovali nezavisnost od Moskve i proglasili državu Ukrajinu.

Za to se borio i Mikola Porovskij. Bio je jedan od osnivača i vođa tadašnjeg narodnog pokreta "Ruh", koji se suprotstavljao Komunističkoj partiji i zalagao za nezavisnost. Porowskij je bio član parlamenta i obavljao ovu funkciju u tri mandata. Danas vodi malu Republikansku hrišćansku partiju, koja nije zastupljena u parlamentu. Povodom 33. godišnjice prolašenja nezavisnosti Ukrajine, Porowskij se u razgovoru za DW prisjeća tih dana.

"Jedinstvena politička prilika koju smo iskoristili"

U augustu 1991. u Sovjetskom Savezu došlo je do pokušaja puča, kada je samoproglašeni "Komitet za vanredne situacije" u glavnom gradu Moskvi pokušao svrgnuti tadašnjeg sovjetskog predsjednika Mihaila Gorbačova. Nakon što je puč propao, demokratske snage u Kijevu su odlučile "po svaku cijenu proglasiti nezavisnost zemlje", kaže Mikola Porovskij.

Demokratska opozicija, koja je na prvim slobodnim izborima 1990. godine ušla u parlament i nazivala sebe "Narodnim savjetom", 23. augusta je zatražila vanrednu sjednicu i zadužila dvojicu poslanika, Levka Lukjanenka i Leontija Sanduljaka, da sastave Deklaraciju o nezavisnosti. "Bila je to jedinstvena politička prilika i šansa, koju smo iskoristili", kaže Porovskij.

Sporazum između opozicije i komunista

Komunistička većina sastojala se od 239 poslanika i zato su je zvali "Grupa 239". "Bez njihovih glasova bilo bi nemoguće proglasiti nezavisnost", prisjeća se Porovskij. To je bilo jasno i Ihoru Juhnovskom, predsjedniku opozicionog "Narodnog savjeta". Stoga je krenuo u uvjeravanje komunista.

"Morate znati da će demokratske snage, koje su došle na vlast u Moskvi, mnoge od vas kazneno goniti. Zato predlažemo da proglasimo državnu nezavisnost Ukrajine, odvojimo se od Moskve i proglasimo se nezavisnom zemljom", rekao je tada Juhnovskij u kino-sali, u kojoj se okupila "Grupa 239".

"U nezavisnoj Ukrajini, gdje nećemo biti kontrolisani i tretirani kao marionete Moskve, bit će nam lakše dogovoriti se međusobno", dodao je tada Mikola Poroskij. Međutim, komunisti su ipak postavili uslove, dodaje on. „Tražili su da im se garantuje da neće biti progona komunista i njihove smjene sa javnih funkcija, te da će im se cijeli radni staž uračunati u penziju. Njihovi zahtjevi su prihvaćeni, a zatim se pristupilo glasanju.

"Ukrajina je upravo uskrsnula!"

"Kada smo proglašavali državnu nezavisnost, u blizini zgrade parlamenta se odvijala demonstracija, na kojoj je 10.000 do 12.000 ljudi povikivalo: 'Nezavisnost!' prisjeća se Porovskij. Demonstranti su na kraju s velikom plavo-žutom zastavom prošetali kroz centar Kijeva u pravcu parlamenta, gdje su ih već čekali poslanici "Narodnog savjeta".

Porovskij se posebno dobro sjeća tog trenutka: "Poslanik Dmitro Pavličko (Dmytro Pawlytschko) je uzviknuo: 'Ljudi, kleknite, molite se, Ukrajina je upravo uskrsnula! Proglasili smo nezavisnost, proglasili smo državu!' Neki su plakali, drugi su podizali ruke prema nebu, a neki su se molili. Bila je to velika radost."

Tada je zastava unesena u plenarnu salu parlamenta, kaže Porovskij vidno dirnut. Nosili su je dugogodišnji sovjetski disident i tadašnji poslanik Vjačeslav Čornovil i poslanik Ivan Zajez. Odmah iza njih, zastavu je čvrsto u ruci držao Mikola Porovskij. "Još uvijek me prožmu žmarci, kad se toga sjetim", kaže on.

"Bili smo sigurni u pobjedu"

U to vrijeme se u Ukrajini nalazilo oko 900.000 pripadnika sovjetskih oružanih snaga, uključujući specijalne jedinice s 60.000 ljudi. Prema Porovskom, to je bila "ogromna sila, koja je mogla zdrobiti milione ljudi" i koja je "bila spremna na zapovijed uništiti sve tragove ukrajinskog nacionalnog, patriotskog i državnog preporoda". Ali, kako kaže: "Vjerovali smo u bolju budućnost - da će se cijeli ukrajinski narod podići i slijediti nas. Nismo se bojali oružanih snaga, ni otpora, jer smo bili sigurni u pobjedu."

Samo nekoliko dana nakon proglašenja nezavisnosti Ukrajine, u Kijev je stigla delegacija iz Moskve pod vodstvom potpredsjednika Ruske Federacije, Aleksandra Ruzkoja. Oni su željeli nametnuti novi sporazum - Uniju bivših sovjetskih republika i predložili su osnivanje konfederacije, kaže Porovskij.

Nakon poziva putem radija, ispred parlamenta se okupilo skoro 60.000 građana Kijeva. Porovskij se prisjeća zanimljivog trenutka: Zamolio je ruskog političara Anatolija Sobčaka da se obrati ljudima. Sve je išlo dobro dok Sobčak (Sobtschak), koji je blisko surađivao s tada nepoznatim KGB-ovcem Vladimirom Putinom, nije počeo govoriti o obnovljenom Sovjetskom Savezu. "Ljudi su uzvikivali 'Ukrajina bez Moskve!' i 'Nezavisnost!'", priča Mikola Porovskij. Tri dana kasnije, Sobčak je stao za mikrofon u ukrajinskom parlamentu i rekao: "Cijela Ukrajina je za nezavisnost, vidio sam to svojim očima."

"Obavio sam svoju građansku dužnost"

2014. godine, kada je počeo rusko-ukrajinski rat na istoku Ukrajine, Poroskij je imao 58 godina i nije morao više ići u vojsku. Ali, rezervni oficir je odlučio uvjeriti Regrutni centar da ga prime. "Proveo sam mnogo vremena pričajući o ljubavi prema Ukrajini, o predanosti i samopožrtvovanju. Želio sam biti tu za svoju zemlju", naglašava on. Prvo služio u artiljerijskoj brigadi, a zatim je postao zamjenik zapovjednika specijalne jedinice.

Međutim, Porovskij, koji se na kraju povukao iz redova ukrajinskih oružanih snaga u činu pukovnika zbog starosne dobi, ne smatra sebe herojem. "Vjerujem u ukrajinsku nacionalnu ideju i moja sudbina je vezana za državnost Ukrajine. Obavio sam svoju građansku dužnost", kaže on.

I ove godine, Mikola Porovskij će 24. augusta zajedno s nekadašnjim saborcima, veteranima, doći na Trg nezavisnosti u Kijevu. Tamo je, na Majdanu, učestvovao u tri revolucije - u "Granitnoj revoluciji ", studentskom protestu u oktobru 1990., u "Narandžastoj revoluciji" 2004. i u "Revoluciji dostojanstva" 2013./2014., također poznatoj kao "Euromajdan". S ovog najvećeg trga usred ukrajinske prijestolnice otišao je u rat, kaže Porovskij i dodaje: "Tamo je sve počelo i tamo će se završiti."

Ovaj tekst je izvorno objavljen na njemačkom jeziku.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu