Od kako je kancelarka Angela Merkel objavila da se neće ponovo kandidovati za predsjednicu Demohrišćanske unije, a samim tim ni produžiti svoj mandat na čelu Njemačke poslije 2021. godine, Evropa se našla gotovo u stanju uzbune, a sigurno u stanju neizvjesnosti. Ta neizvjesnost prelila se i preko granica EU na Zapadni Balkan. Zvaničnici, analitičari i sami građani regiona posljednjih dana bavili su se mogućim posljedicama povlačenja nekoga ko je bio principijelna podrška i dao svoj lični pečat procesu prošrenja EU na Zapadni Balkan.

”Kancelarka Angela Merkel nije najavila odlazak sa položaja kancelara Savezne Republike Njemačke nego sa mjesta predsjednice Demohrišćanske unije. To znači da dokle god je ona kancelarka  teško može da dođe do nekih bitnijih promjena u Njemačkoj politici prema Jugoistočnoj Evropi i prema politici proširenju EU. Ja ih ne očekujem”, kaže za DW direktor briselske kancelarije njemačkog Instituta za međunarodna i bezbjednosna pitanja Dušan Reljić.

Briselski analitičari, koji se bave pitanjem proširenja i uopšte politikom EU prema Zapadnom Balkanu, složni su u ocjeni da ovakav potez njemačke kancelarke neće u velikoj mjeri promijeniti politiku Njemačke prema proširenju i regionu. U Centru za evropsku politiku iz Brisela napominju da može doći do izvjesne ”promjene duha njemačkih inicijativa kada je proširenje u pitanju” koji je unoslila sama kancelarka, ali podvlače da se tu na prvom mjestu radi o politici jedne države, a ne samo njenog lidera.

”Postoji dugoročni kontinuiteti u njemačkoj politici prema Jugoistočnoj Evropi koji se u velikoj mjeri ostvaruje kroz politiku proširenja u Briselu i kroz NATO. Samim tim je takva politika užljebljena u međunarodni kontekst i nije podložna bitnim i brzim promjenama”, objašnjava Reljić za DW.

Ono što može biti sklono promjenama, a izazvano najavom povlačenja kancelarke Merkel jesu interesi kod onih na Zapadnom Balkanu koji su njemačku kancelarku proklamovali u svojevrsnog mentora.

”Neće se promijeniti njihove pozicije, možda samo retorika i naći će se novi mentor. Angela Merkel je imala odjek u regionu, ono što ona kaže i radi se uvažavalo, ali biće drugih političara kojima će se okreniti ako i kada to bude potrebno”, smatra Rosa Balfur iz njemačkog Maršalovog fonda u SAD.

Ako nije povlačenje Merkel, šta je onda potencijalna opasnost za proširenje?

U njemačkom Maršalovom fondu u SAD ocjenjuju da je politika Njemačke prema Zapadnom Balkanu određena interesima koji se odnose kako na stabilnost tako i na ekonomiju i da će taj interes ”opstati bez obzira ko bio na vlasti u Berlinu”. Iako zemlje Zapadnog Balkna nisu značajan spoljnotrgovinski partner Savezne Republike Njemačke, njemačke kompanije i fondacije prisutne su u regionu. Njemačka, na čelu sa Angelom Merkel, osmislila je i Berlinski proces, a zatim i plan ”Berlin plus”, a sve u cilju da se region ekonomski osnaži i bolje poveže međusobno i sa EU. Pitanje koje se postavlja jeste da li će poslije Merkelove doći neko ko će imati sličnu posvećenost i inicijativu kada je Zapadni Balkna u pitanju.

”Angela Merkel je lično investirala u politiku proširenja EU, a u trenutku kada je Evropska komisija oslabila u vođenju tog procesa Nemačka je ”uskočila” na to mesto”, objašnjava Roza Balfur iz Nemačkog Maršalovog fonda.

Upravo takvo slabljenje Evropske komisije, izlazak Velike Britanije iz EU i promjene vlasti u nekim zemljama EU, kao što je Italija koja je važila za velikog zagovornika proširenja, Balfur navodi kao veće prekretnice za politiku proširenja od tek najvljenog povlačenja Merkelove. I u njemačkom Institutu za međunarodna i bezbjednosna pitanja prvenstveno upozoravaju na moguće posljedice predstojećih evropskih izbora po proces proširenja Unije na Zapadni Balkan.

”Treba obratiti pažnju na izbore koji se sljedeće godine održavaju za Evropski parlament i formiranje nove Komisije EU i postavljanje novog komesara za politiku proširenja. To su stvari koje, dok se ne realiziuju, mogu da dovedu do neke vrste usporavanja i zastoja u onim političkim procesima koji imaju veze sa Briselom i Evropskom komisijom. To bi eventualno moglo da se očekuje u narednim mjesecima”, navodi Dušan Reljić, direktor briselske kancelarije nemačkog Instituta za medjunarodnu i bezbednosna pitanja.

On dodaje da su to procesi koji se mogu predvidjeti u ovom trenutku, a da bi bilo neogovorno sada predviđati i sagledavati šta bi se moglo dogoditi do 2021. godine kada se očekuje kraj mandata kancelarke Merkel.

Šta Zapadni Balkan da očekuje od Berlina dok je Angela Merkel još tu?

I pored nastavka mandata Angele Merkel na čelu Njemačke, analitičari već proučavaju manifeste svih važnijih njemačkih političkih partija i biografije mogućih nasljednika kancelarke, kako na čelu CDU tako i Njemačke, u pokušaju da utvrde ”najbolje” i ”najlošije” opcije za budućnost politike proširenja i Zapadni Balkan. Tako su već, pored umjerenog krila CDU, izdvojili SDP i Zelene kao ”najbolje opcije”, a krajnje desničarsku Alternativu za Njemačku kao ”najveću potencijalnu opsanost” za nastavak politike proširenja EU. Dušan Reljić u razgovoru za DW ipak insistira da se trenutno ozbiljno može razgovarati samo o onome što je ”jasno pred nama” a tiče se njemačke politike prema Zapadnom Balkanu.

”Jedno je to da kancelarka Merkel ne vjeruje u smislenost određivnja datuma kao što je 2025. godina za mogući prijem Srbije i Crne Gore u EU već da vjeruje da treba posmatrati razvoj situacije u tim zemljama posebno u oblasti ispunjavanja najvažnjih kriterijuma kao što su demokratija, vladavina prava i socio-ekonomski razvoj koji može da donese poboljšanje života ljudi u regionu. Dakle, riječ je o dinamici na terenu, a ne o datumima koje određuje Brisel”, kaže Reljić.

Drugo je pozicija Berlina oko pokušaja Aleksandra Vučića i Hašima Tačija da naprave novi pristup pregovorima Beograda i Prištine i da dođu možda do sporazuma koji bi se zasnivao na razgraničenju. Tu je njemačka kancelarka navela da nije sklona da podrži takvo rješenje.

”Sad je pitanje da li će među zapadnim saveznicima prevagnuti mišljenje da li ipak treba odstupiti od dosadašnjih pozicija da se granične linije na Balkanu ne bi smjele mijenjati. U SAD i rekao bih u nekim drugim zapadnim prijestonicama postoji sklonost da se o takvoj ideji priča otvorenije nego u Berlinu. To će opet zavisiti od odnosa između Vašingtona, Berlina, Pariza i onda na kraju ćemo možda  vidjeti i neke promjene u Berlinu”, zaključuje Reljić.

A kada se spominje Pariz, već 11. novembra Angela Merkel će se tamo naći zajedno sa svjetskim liderima među kojima će biti i lideri zemalja Zapadnog Balkna. I dok se spekuliše o organizovanju mogućeg sastanka predsjednika Srbije i Kosova sa EU liderima u cilju približavanja rešnju za kosovsko pitanje akoji bi se održao na marginama skupa u Parizu, Dušan Reljić iz njemačkog Instituta za međunarodna i bezbjednosna pitanja ocjenjuje da u Parizu neće biti “ni vremena ni prostora” za neko ozbiljnu diskusiju o situacijii u Jugoistočnoj Evropi.

 

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android