Natpis na stijenama u Rajni kod Wormsa koji podsjeća na period gladi upozorava: "Godina gladi 1947“. Usljed niskog vodostaja on sve češće izranja: to je simbol koji podsjeća na važnost Rajne kao transportne rute u poslijeratnom periodu. Nizak vodostaj predstavljao je period gladi i vanredno stanje. Saobraćaj unutrašnjim trgovačkim plovnim putevima tada je bio obustavljen. Danas iste stijene ukazuju na drugačije vanredno stanje: one su signal upozorenja na nizak vodostaj, na godine suše i klimatsku krizu.

Pored sve veće vrućine i dugotrajne suše, problem rijeka predstavlja i to što su snježne padavine tokom zime ispod prosjeka: „Na Rajnu ili Dunav veoma mnogo utiče topljenje snijega na Alpama. Manje snijega i njegovo ranije i kraće otapanje smanjuje zapreminu dotoka vode ljeti i u ranu jesen", objašnjava klimatolog Peter Greve. Stručnjaci upozoravaju da bi zbog klimatskih promjena u budućnosti moglo dolaziti do češćih pojava niskog vodostaja.

Ograničenja brodske plovidbe

Oko 80 posto robnog prometa u unutrašnjem brodskom saobraćaju odvija se na Rajni, većinom velikim kontejnerskim brodovima. Ali ove godine je vodostaj na nekim mjestima već bio prenizak, nedostajalo je oko 40 centimetara vode. Marco Speksnijder je prvi čovjek terminala u Ludwigshafenu i Mannheimu. Njemu je poznato kakve su posljedice tako niskog vodostaja: "Trenutno imamo vodostaj od 96 centimetara. To znači da smo na oko 40 posto kapaciteta. Brod koji inače može da ponese 5.000 tona, sada je natovaren sa samo 2.000 tona."

Kako bi se izbjegla obustava plovidbe, jedino rješenje je smanjenje količine tereta. Na drugim mjestima je plovidba čak morala biti potpuno obustavljena. Plitka voda ili ograničeni manevarski prostor u velikoj mjeri ograničavaju sigurnost brodskog saobraćaja.

Unutrašnji brodski transport je važan za klimu

Sve manje se transport roba odvija riječnim rutama. Ukoliko Rajna u budućnosti ne bude mogla služiti kao transportna ruta, to bi moglo postati problematično za klimu, jer nema dovoljno alternativa. Prema mišljenju stručnjaka, u Njemačkoj su kapaciteti željeznice na mnogim pravcima poput Rajne nedovoljni. Iz industrijskih udruženja zahtijevaju što bržu izgradnju željezničkih kapaciteta, jer su teretni vozovi do sada dijelili rute sa regionalnim i međugradskim vozovima. Zbog toga se transport roba mora prebaciti na cestovnu mrežu, koja je ekološki najštetnija varijanta transporta.

Kako bi se održao nizak bilans CO2, potrebno je pospješiti brodski saobraćaj, ističu eksperti. To je predviđeno i Planom savezne saobraćajne infrastrukture 2030. U tom dokumentu se predviđa i da se na srednjem dijelu Rajne posebno plitki i uski dijelovi korita produbljuju i prokopavaju.

Kritika produbljivanja plovnog puta

Eckhard Genßmann je predsjednik okružne grupe BUND Mainz-Bingen. On se ne slaže s planovima saveznog ministarstva: "Produbljivanje plovnog puta treba staviti na čekanje, to nije opcija, barem ne okolinski održiva. I u drugim branšama, kao što su poljoprivreda ili turizam, na primjer, zavisni smo od vremenskih prilika i godišnjih doba. Mora se razmisliti o dopuštanju plovidbe velikih brodova samo u vrijeme kada Rajna ima dovoljno vode.”

I Jonathan Köhler iz Fraunhofer instituta za istraživanje sistema i inovacija takođe smatra da je projekat produbljivanja korita nije pravo rješenje. „Korita rijeka se mogu produbiti. Ali to je loše za biljni i životinjski svijet i ravnotežu vodenog sistema, a napori da se trajno produbi više dionica nisu praktični", izjavio je ovaj ekspert za Science Media Center.

Karsten Rinke je na čelu odjeljenja za istraživanje jezera u Helmholtz centru za istraživanje životne okoline u Magdeburgu. Koliko ozbiljne efekte mjere produbljivanja plovnog puta imaju na životnu sredinu može se posmatrati na Elbi: „Zbog tih mjera Elba se posljednjih godina produbila za oko dva metra. To je veliki problem, jer sada voda nestaje iz okolnih područja na kojima se suše 300-godišnji hrastovi i rastinje na livadama." Uprkos mnogim nedoumicama, i dalje se politički stoji iza produbljivanja korita.

Dodatni problem: koncentracija štetnih tvari

Hidrobiologu Rinkeu je poznato da manje vode znači da se rijeka brže zagrijava. "To takođe dovodi do probleme u ravnoteži kiseonika u vodi. To smo, na primjer, imali prilike posmatrati u Rajni 2003. godine, kada je došlo do ugibanja velikog broja školjki." Pored toplotnog stresa, problem tokom niskog vodostaja predstavljaju i vode koje dospijejevaju u rijeku iz postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda.

Do sada su otpadne vode ispumpavane u rijeke i one su, zahvaljujući riječnoj vodi, mogle biti dovoljno razrijeđene. No, uprkos visokokvalitetnim tehnologijama prečišćavanja, kako ističe Rinke, voda iz njemačkih postrojenja za prečišćavanje je i dalje 100 do 1.000 puta opterećenija od prirodne vode. "Jednostavno nam je potrebna određena količina vode da razrijedimo ta opterećenja. Što je suša veća i što je manje vode u rijeci, to su veći problemi uzrokovani prekomjernom koncentracijom štetnih tvari", pojašnjava on.

Rješenje za taj problem ovaj naučnik vidi na kopnu: u otklanjanju betonskih i popločanih površina i adekvatnoj izgradnji urbanih područja. "Voda koja padne na tlo  mora ponovo da ponire. Ona ne smije završiti u prvom narednom kanalu ili rijeci, a potom da se za nekoliko dana ulije u more. Područja na kojima voda ponire mogu biti i renaturirane močvare", kaže Rinke. To zauzvrat koristi i rijekama. Jer klimatske promjene pokazuju koliko je krhak ekološki sistem Rajne. Stijene koje izranjaju i podsjećaju na period gladi znak su upozorenja da su potrebna nova rješenja: za privredu i životnu sredinu.

fs/ng/SWR

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu