Njemački ministar poljoprivrede Džem Ozdemir nije bio oduševljen Erdoganovom pobjedom na izborima u Turskoj. Tražio je da Berlin okrene drugi list u odnosima sa Ankarom: „Vidjeli smo na primjeru Putina kuda vodi kad se situacija uljepšava", rekao je ovaj političar Zelenih.

Ozdemir, koji ima turske korijene, upozorio je na jačanje turskog nacionalizma i fundamentalizma u Njemačkoj.

U Nemačkoj živi oko tri miliona ljudi turskih korijena. Otprilike polovina ima njemačko državljanstvo, druga polovina ima samo pasoš Turske i pravo glasa na tamošnjim izborima.

Ozdemiru je zasmetalo što se na ulicama njemačkih gradova glasno slavila Erodoganova pobjeda. „Voze se i trube jer je izbore dobio neko ko zemlju pretvara u neku vrstu zatvora na otvorenom, dok istovremeno ovdje uživaju prednosti liberalne demokratije", rekao je ministar ogorčeno.

Produžene ruke AKP-a

Gokaj Sofuglu se pribojava da će se ljudi turskog porijekla u Njemačkoj paušalno naći na meti kritika i uvreda. Sofuglu, predsjednik Turske zajednice u Njemačkoj, za DW navodi da je, od oko tri miliona ljudi turskih korijena, svega pola miliona glasalo za Erdogana.

Te brojke drukčije čita Kemal Bozaj, profesor Centra za istraživanje radikalizacije i prevenciju iz Kelna. Činjenica je, kaže Bozaj, da je Erdoganu svoj glas dalo oko dvije trećine onih koji su glasali u Njemačkoj. Tome još valja dodati one koji biraju ekstremnu desničarsku stranku MHP.

Prema Bozaju, u Njemačkoj se osjeća uticaj nacionalističkih i klerikalnih krugova iz Turske. I to kroz udruženja koja su zapravo ispostava Erdoganove stranke AKP ili ih čak njemačke službe prepoznaju kao ogranke „Sivih vukova", organizacije ekstremnih turskih nacionalista.

Veliki dio turske zajednice – oko milion ljudi – živi u zapadnoj njemačkoj pokrajini Sjevernoj Rajni-Vestfaliji. Kako kaže tamošnja Pokrajinska služba za zaštitu ustavnog poretka, to je veliki birački potencijal.

Prema službama, taj ljudski potencijal se crpi stalnim ukazivanjem na prave ili izmišljene slučajeve rasizma, islamofobije ili diskriminacije ljudi turskog porijekla u Njemačkoj. Raznim kanalima komunikacije se ljudima poručuje da ih Njemačka ne cijeni, a vlasti u Turskoj, naprotiv, misle na njih.

„Erdoganovi vojnici"

Primjere je lako naći, recimo na društvenim mrežama Unije internacionalnih demokrata (UID), lobističke organizacije AKP-a.

U jednom snimku tamo se vidi govor predsjednika UID-a Koksala Kusa ispred Erdoganove predsjedničke palate u Ankari. Nije lako podržavati Erdogana u Evropi, rekao je Kus. „Pa ipak ste vi pokazali da ste ponosni Erdoganovi vojnici."

Grupa simpatizera potom maršira ka ulazu u palati, jedan viče: „Na čijoj strani su Turci iz dijaspore?" Drugi glasno odvraćaju: „Na strani vođe!"

UID vodi kampanju u inostranstvu zajedno sa AKP-om. Kako sami navode, napravili su 750 predstavništava, mobilisali preko 30.000 volontera kao aktiviste pred izbore.

Brojne fotografije pokazuju kako volonteri obilaze ljude turskih korijena kod kuća, dijele brošure i poklončiće, voze birače na glasanje.

Jedna volonterka iz Njemačke, koja je na strani turske opozicije, kaže da vizite predstavnika UID-a vidi kao neprijatnost i pokušaj zastrašivanja.

Imami se uvoze iz Turske

U Njemačkoj se kritikuju i udruženja džamija u kojima rade imami poslani iz Turske. Tvrdi se da se i tamo muslimani pozivaju da podrže Erdogana.

Najveće takvo udruženje, DITIB, odbacuje optužbe. Kažu da na svojim okupljanjima i u džamijama ne tolerišu partijske reklame. Ako političke organizacije pak pozivaju ljude ispred prostorija DITIB-a kako bi ih odande razvozili po glasačkim mnestima – na to DITIB nema uticaj, tvrde oni.

DITIB se nije izjasnio o tome što određeni imami šire Erdoganovu propagandu. Neki su u džamijama pred izbore govorili da strane sile žele da podijele Tursku i pozivale na borbu za religiju i tursku zastavu.

Pikantno je što imami bivaju poslani iz Turske, gdje su zaposleni kao državni službenici u religijskoj službi Dijanet. A ta služba je direktno podređena predsjedniku Erdoganu.

Njemački ministar Ozdemir se boji da će iduća generacija imama koji stignu u Njemačku biti još ekstremnija.

Istraživač ekstremizma Bozaj kaže: „Baš nam tu treba aktivna politika koja se obraća i mladim ljudima turskog porijekla i uključuje ih u društvene strukture."

Prema Bozaju, važno je potisnuti desničarske, islamističke i antisemitske turske organizacije iz demokratskog procesa. Ali, dodaje ovaj stručnjak, to je jedino moguće ako njemačke vlasti nađu načina da odaju priznanje ljudima turskih korijena koji se trude da se integrišu, posebno mladima.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu