Glavna preokupacija Vlade RH u proteklih godinu dana, otprilike, nedvojbeno je kriza Agrokora. Štoviše, vremenom se sve češće nameće dojam kako je riječ o jedinoj vladinoj brizi, ili makar onoj zbog koje sve druge ostaju u sjeni. A raznih ostalih problema ima sve više, naročito u sferi rješavanja problema s državnom imovinom; spomenimo samo primjere najvećih brodogradilišta, Petrokemije ili vezanih slučajeva Ine i HEP-a. U vezi s brodogradilištima, dakle, pokazalo se da su 3. Maj i Brodosplit u težoj situaciji nakon privatizacije i restrukturiranja negoli je bila ona pod državnim vlasništvom. Pritom treba reći i da je vlada pomogla nove vlasnike subvencijama i jamstvima vrijednim više milijardi kuna.

Petrokemija je nedavno zapela usred najosjetljivijeg momenta procesa dokapitalizacije, zbog vladine neaktivnosti u kontaktu s registriranim privatnim interesentima. Pitanje HEP-a i Ine, pri čemu bi se dio prve kompanije po vladinu planu trebao prodati radi kupnje druge, od lanjskog ljeta stoji netaknuto. A ne treba posebno napominjati da smo tim nabrajanjem ujedno naveli većinu najvrednijih i najmnogoljudnijih hrvatskih proizvodnih poduzeća. Doista, zašto pored Agrokora nema mjesta za ostale velike prioritete, s izuzetkom rasprave o npr. Istanbulskoj konvenciji i sličnim svjetonazorskim prijeporima?

Reaktivnost umjesto konstruktivnosti

„Najprije moram reći da sam Agrokor uopće nije toliki problem kolikim se prikazuje“, rekao nam je ekonomist Ljubo Jurčić, nekadašnji ministar gospodarstva RH. On tako smatra da najveći hrvatski trgovački lanac jest u problemima, naravno, ali i da hvatanje ukoštac s time ne bi trebalo biti teško i složeno kao što se tvrdi – ako se pritom ne radi nešto sumnjivo u  poslovnom i pravnom smislu, a za nečiji vanjski interes. Također, skrenuta nam je pažnja na činjenicu da je propuštena prilika za gospodarski razvoj dok je Agrokor još bio zdrava kompanija, a europska je ekonomija tonula. Stoga je danas, u obrnutoj situaciji, Agrokor po mišljenju našeg sugovornika jednostavno je zloupotrebljen kao novi paravan za neke propuste.

„Ukupna slika o kojoj govorite pokazuje da ova vlada nije konstruktivna“, nastavlja Jurčić, „nego reaktivna. Kad se nešto dogodi samo po sebi, oni se prime toga kao najvažnije teme, a sami nisu u stanju isproducirati i nametnuti gotovo ništa. A spominjući Istanbulsku konvenciju, moram priznati da ja i dalje ne shvaćam u čemu je točno problem s njom. Ne mogu čak ni tvrditi da ga nema, jer nikako nisam uspio shvatiti po onome što vladajući pričaju o njoj. I takva tema je nama odjednom zauzela čitav javni prostor. Valjda zato da se skrene pažnja s 40 ili 50 tisuća ljudi koji godišnje napuste zemlju.“

Ljubo Jurčić drži kako niti Ina nije tako veliki problem, tj. on upozorava da se radi o poduzeću koje tržišno posluje, i prema kojemu država nije izložena. „Sve ostalo u vezi s tim bi se moralo rješavati u kontekstu energetske strategije koje – nema. To se dobro vidi i na Petrokemiji čiji se status neće riješiti pukim traženjem stateškog partnera spremnog da pokrije gubitak. Posao vlade jest stvaranje uvjeta za ukupni petrokemijski sektor", zaključuje Jurčić. A takvi bi uvjeti najprije podrazumijevali, prema njegovim riječima, energetsku strategiju. Tek zatim bi slijedio petrokemijski sektor koji se vezuje na nju, a na koncu i poljoprivredno-prerađivački sektor.

Jedinica za upravljanje državnom imovinom

Ovaj ekonomist kaže da bi to pak značilo i vođenje aktivne ekonomske politike: „Posrijedi je, još konkretnije, ono što zovemo industrijska politika, za razliku od monetarne ili neke treće. Njihov se poredak u ekonomiji zna, ali ova vlada s time nije upoznata ili ne želi obraćati pažnju na takve 'sitnice'.“ A kritičan je prema izvršnoj vlasti i saborski zastupnik SDP-a Peđa Grbin, koji je početkom ožujka prozvao ministra državne imovine Gorana Marića. Tema je bila nesistematično upravljanje dobrima kao što je HEP, konkretno, za kojeg je konstatirano kako uopće nije u Marićevoj domeni. „Hrvatska već niz godina ima problema s mudrim raspolaganjem i stavljanjem u funkciju imovine u državnom vlasništvu“, izjavio je Grbin za DW.

„Zato i iznenađuje benevolentnost kojom ova vlast pristupa rješavanju toga. Danas nemamo niti jedan stateški dokument koji definira upravljanje imovinom vrijednom milijarde eura. Na žalost, uz priču poput one o Agrokoru, ne posvećujemo se projektima kojima bismo morali, Petrokemiji ili HEP-u ili čitavom skupu drugih trgovačkih društava koja zahtijevaju npr. dokapitalizaciju. Kad se sve uzme u obzir, bojim se da je baš upravljanje državnom imovinom još jedan resor u kojem vlada zaslužuje čistu jedinicu“, oštar je opozicionar Grbin. Na potezu je izvršna vlast, dakle, ako je kadra razuvjeriti one koji tvrde kako ionako ništa od navedenog više nije moguće popraviti.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android