U analima istorije Drugog svjetskog rata malo ko bi očekivao da će britanska sikh-princeza iz svrgnute kraljevske porodice tiho pružati otpor nacističkoj Njemačkoj — i pritom otvoreno živjeti sa ženom kao partnerkom, mnogo prije nego što su LGBTQ+ prava bila priznata, a kamoli prihvaćena.

Ipak, upravo to je učinila princeza Catherine Hilda Duleep Singh.

Kći posljednjeg maharadže Sikhske imperije Catherine je kročila vlastitim putem i prkosila društvenim normama. (To je imperija nazvana po sikhizmu ili sikizmu - religiji, koja se temelji na učenju gurua u Indije koji su živjeli u 16. i 17.vijeku.)

Zaostavština princeze Catherine pojavila se nedavno. Među onima, koji su istinu o njenom životu iznijeli u javnost, je britanski biograf Peter Bance, koji je više od dvadeset godina istraživao i pisao o porodici Duleep Singh, te iz rasutih zapisa i porodičnih dokumenata sastavljao neobični životni put princeze Catherine.

Bance je 2023. godine izjavio za Metro:„Ona nije radila te stvari zbog samopromocije, pa njene priče nisu zabilježene u knjigama, spisima niti bilo gdje. Njene priče su preživjele samo zahvaljujući ljudima, koje je spasila. Zbog njene intervencije, spašene su porodice, koje danas žive širom svijeta

Kraljevsko porijeklo, radikalni put

Rođena 1871. godine u Suffolku u Engleskoj, Catherine je odrasla daleko od zemlje Indije, kojom je njen otac nekada vladao.

Maharadža Duleep Singh bio je prisiljen da sa deset godina preda Sikhsko carstvo — i čuveni dijamant Koh-i-Noor — nakon što je Velika Britanija anektirala Pendžab. Zauzvrat je dobio penziju od britanske krune pod uvjetom da „ostane poslušan britanskoj vladi".

Kasnije se oženio Bambom Müller, ženom njemačko-etiopskog porijekla, s kojom je imao šestero djece; Catherine je bila četvrto. Porodica je živjela u egzilu, ali pod pokroviteljstvom kraljice Viktorije, koja je ujedno bila i Catherinina kuma.

Obrazovala se na koledžu Somerville u Oxfordu i zajedno sa svoje dvije sestre podržavala je borbu sufražetkinja za pravo glasa žena. (Sufražetkinje su se borile za jednakost muškaraca i žena početkom 20 stpljeća u Veliokoj Britaniji i SAD-u). No, privatni život princeze— naročito godine provedene u Njemačkoj — ostavit će poseban trag u njenom nekonvencionalnom životu protkanom hrabrošću.

Dom daleko od kuće

Nakon što je u tinejdžerskim godinama izgubila oba roditelja, Catherine je razvila snažnu vezu sa svojom njemačkom guvernantom Linom Schäfer. Početkom 1900-ih napustila je Englesku i s Linom se preselila u njemački grad Kassel. Vila, u kojoj su zajedno živjele više od tri decenije, i danas stoji. Njihova veza, iako nikada formalno priznata, prkosila je društvenim normama tog vremena i ostala postojana sve do Linine smrti 1937. godine.

Isprva se Catherine osjećala ugodno u Njemačkoj —  par je, između ostalog, redovno posjećivao Bajrojtski festival — ali se tokom 1930-ih zemlja pretvorila u policijsku državu pod Hitlerovom vlašću.

„Biti tamnoputa i homoseksualka u Njemačkoj za vrijeme uspona Hitlera bilo je veoma opasno", kaže Peter Bance. „Sjećam se da sam čitao jedno pismo između nje i njenog računovođe. Upozoravao ju je da napusti zemlju jer je na meti. Lokalni nacisti su je nadzirali, ali je ona odbila da ode."

Humanost kao misija

Kako je nacistički režim postajao sve brutalniji, Catherine je koristila svoje resurse i utjecaj da pomogne brojnim Jevrejima da pobjegnu od progona i započnu novi život u Velikoj Britaniji. Pisala je preporuke, nudila finansijsku pomoć i lično garantovala za imigracijske dokumente, koji su bili ključni za preživljavanje.

Jedan od najdokumentiranijih primjera odnosi se na porodicu Hornstein. Wilhelm Hornstein, jevrejski advokat i borac sa odlikovanjima iz Prvog svjetskog rata, uhapšen je tokom Kristalne noći 1938. i zatvoren u koncentracioni logor. Pušten je pod uslovom da napusti Njemačku. Catherine je organizovala siguran prelazak u Englesku za njega, njegovu suprugu Ilse i njihovo dvoje djece.

U njenoj kući Colehatch House u selu Penn, u Buckinghamshireu, ugostila je njih i druge jevrejske izbjeglice, uključujući ljekara Wilhelma Meyersteina i njegovu partnerku Marieluise Wolff, te violinistu Alexandera Polnarioffa. Također se zalagala za one koji su, kojeg li paradoksa, internirani kao „stranci-neprijatelji" — iako su bježali od nacista.

„Mislim da je učinila mnogo za čovječanstvo. U to vrijeme dešavali su se brojni zločini, neki su prolazili neopaženo, a neki su bili očigledni, ali ljudi su uglavnom zatvarali oči. I ona je mogla zatvoriti oči i reći: 'To nije moj problem', ali je odlučila da bude njen problem", kaže Bance za DW.

Spašeni životi, živa sjećanja

2002 godine jedan od rezultata njene „misije spašavanja" ponovo je isplivao na površinu tokom slučajnog susreta.

Bance se prisjeća kako je, nakon što je objavio lokalni članak o Catherine, jedan čovjek po imenu Michael Bowles ušao u njegovu kancelariju i rekao mu: „Moju majku, moje stričeve i moje djedove i bake spasila je princeza Catherine u Njemačkoj. Da nije bilo nje, ja danas ne bih bio živ."

Ispostavilo se da je Bowles unuk Ursule, jedne od kćerki porodice Hornstein, koje je Catherine spasila.

Vječni mir i ljubav

Catherine je umrla 1942. godine, u 71. godini života. Niti ona niti njena braća i sestre nisu imali potomke. U svom testamentu zatražila je da njeni posmrtni ostataci budu sahranjeni pored groba Line Schäfer u Kasselu.

Tokom godina, njeno grobno mjesto je zapušteno, ali Bance je sada u kontaktu s Centralnim grobljem u Kasselu kako bi princezinu i grobnicu Line Schäfer obnovili i obilježili.

„Mislim da bi se to dopalo princezi Catherine ... Provele su cijeli život zajedno. I mnogo ju je voljela", objašnjava on.

Njihova veza, iako suptilno prikrivena u to vrijeme, danas odjekuje s velikom snagom. Bance kaže za DW da Catherine nikada nije skrivala svoju ljubav. „Njene sestre su očito znale za to, ali se o tome nije govorilo. U to doba to nije bilo nešto što biste otvoreno prikazivali ili promovisali."

Ipak, kako Catherinina hrabrost sve više dobija pažnju medija, LGBTQ zajednice ovu princezu posthumno prihvataju kao ikonu — zbog toga što je voljela i živjela kako je željela, bez obzira na vrijeme i okolnosti. Tokom raznih Parada ponosa, Catherine je zauzimala istaknuto mjesto u medijskim prikazima u Velikoj Britaniji, pa i na BBC-iju 2023. godine.

„Princeze otpora"

Bance sada radi na novoj knjizi koja će se poklopiti s izložbom u Kensingtonskoj palati pod nazivom „Princeze otpora", planiranom za mart 2026. Fokusirat će se na Catherine i njene sestre Sophiju i Bambu. „To će biti izložba s jakim fokusom na žene, koja prikazuje postignuća  princeza iz porodice Duleep Singh", kaže Bance za DW, dodajući da će joj pozajmiti predmete iz svoje lične arhive od gotovo 2.000 artefakata koje je prikupio tokom 25 godina.

I dok se i dalje otkrivaju detalji o jevrejskim porodicama kojima je Catherine pomogla, Bance opisuje Catherine kao „indijsku verziju Oscara Schindlera (1908–1974)" — aludirajući na njemačkog industrijalca, koji je tokom Holokausta spasio oko 1.200 jevrejskih života.

Iako priznaje da Catherinine akcije možda nisu bile obima kao Schindlerova lista, Bance za DW kaže: „Spasiti jedan život ili deset života — to je manje-više isto. Spasiti nekog ko nije tvoje boje kože, tvoje religije ili tvoje etničke pripadnosti, a uraditi to iz čiste humanosti — to je ono što nekog izdvaja od drugih."

Na njenom ‚alma mater‘(edukacija) profilu na web-stranici koledža Somerville piše: „Prava LGBTQ+ ikona, koja je riskirala vlastiti život da bi utješila svoju stariju ljubavnicu i koja je otjelovljenje mota našeg koledža: „Uključiti izopćene.' Catherine nije samo uključila odbačene: ona ih je spasila, zalagala se i borila za njih."

Pratite nas i na Facebooku, preko "X", na Youtubeu, kao i na Instagramu