To je tema koja ove sedmice izaziva najviše pažnje u Berlinu: Ima li savezni kancelar Fridrih Merc još podršku svoje koalicije CDU, CSU i SPD? Ili će podnijeti ostavku? Hoće li ga čak smijeniti njegovi ljudi? I kako je to uopšte moguće?

Jedno je sigurno: podrška politici kancelara u anketama je pala na rekordno nizak nivo. U posljednjem istraživanju „Dojčlandtrend“, koje je početkom septembra za ARD proveo institut za istraživanje javnog mnijenja „Infratest-Dimap“, svega 13 odsto reprezentativno anketiranih građana reklo je da Merc radi dobar posao.

Težak poraz u Saksoniji-Anhaltu

Prije nešto više od dvije sedmice Mercova stranka CDU doživjela je težak poraz na pokrajinskim izborima u Saksoniji-Anhaltu. Pobijedila je „Alternativa za Njemačku“ (AfD), koju tamošnji Ured za zaštitu ustavnog poretka označava kao „dokazano ekstremno desničarsku“. Kritike na račun Merca odavno dolaze i iz njegovih sopstvenih redova. Zamjera mu se loša komunikacija i to što odbija građane, na primjer kada iznova upozorava da Nijemci moraju raditi više i duže.

Ali, Friidrih Merc je i dalje njemački kancelar. Koje su mogućnosti da se to promijeni? Njemački ustav, odnosno Osnovni zakon, kancelaru daje snažnu ulogu. Njemačke kancelare nije lako izbaciti iz fotelje.

Vili Brant podnosi ostavku, Helmut Šmit izabran

Naravno: ako Merc sam odustane, može podnijeti ostavku. Iz bilo kojeg razloga. To ne mora nužno značiti i kraj koalicije.

Primjer za to je savezni kancelar Vili Brant (SPD), koji je u maju 1974. povukao konsekvence nakon što je otkriveno da je jedan špijun Istočne Njemačke djelovao u njegovom neposrednom okruženju u uredu kancelara. Brant je podnio ostavku. Vladajuće stranke, socijaldemokrate i liberali iz FDP-a, brzo su se dogovorili da nastave svoju koaliciju.

Samo deset dana kasnije dotadašnji ministar finansija Helmut Šmit (SPD) izabran je za novog kancelara. Za to je potrebna apsolutna većina svih poslanika, a ne samo onih koji su prisutni. Ta većina naziva se „kancelarska većina“. Šmit ju je bez problema osvojio i ostao na čelu njemačke vlade osam godina.

Vjerovatnoća da bi se to dogodilo u slučaju Merca: veoma mala. Čini se da je aktuelni kancelar čvrsto odlučan da ne odustane.

Nije ga moguće jednostavno smijeniti glasanjem

Druga mogućnost: ako se u Bundestagu pojave nove većine, na primjer nakon raspada koalicije, ili kancelar toliko izgubi podršku da mu vlastiti ljudi više ne vjeruju, postoji instrument „konstruktivnog izglasavanja nepovjerenja“.

To znači da parlament većinom izglasa nepovjerenje kancelaru, ali istovremeno mora imenovati osobu koja će ga zamijeniti na mjestu šefa vlade. Dakle, kancelara nije moguće jednostavno smijeniti glasanjem.

Primjer je Helmut Šmit (SPD), o kojem je već bilo riječi. On je 1982. godine izgubio podršku FDP, manjeg koalicionog partnera SPD. Liberali su željeli promjene ekonomske politike koje je Šmit odbijao.

Poslanici FDP su zajedno s konzervativcima iz CDU i CSU tadašnjeg opozicionog lidera Helmuta Kola (CDU) predložili za kancelara. Kol je dobio većinu. Šmit je smijenjen, Kol je preuzeo kancelarsku funkciju i ostao na njoj 16 godina.

„Stranka koja bira kancelara“: CDU je uvijek bio lojalan svojim liderima

Vjerovatnoća takvog postupka u slučaju Merca takođe je veoma mala. Konzervativci i socijaldemokrate ne žele da okončaju svoju koaliciju. A kandidati koji bi mogli zamijeniti Merca nisu na vidiku ili je njihova kandidatura veoma malo vjerovatna, poput premijera Sjeverne Rajne-Vestfalije Hendrika Vista (CDU).

Osim toga, CDU je po pravilu veoma lojalan svojim političkim liderima. „Ubistvo kancelara“ putem javnog izglasavanja nepovjerenja u Bundestagu za većinu konzervativnih poslanika jednostavno je nezamislivo.

Glasanje o povjerenju

I još nešto: parlament se u političkoj krizi ne može sam raspustiti i raspisati nove izbore. I ovdje kancelar ima indirektnu ulogu: on može postaviti pitanje povjerenja i zatražiti od poslanika da mu i dalje daju podršku za vođenje vlade. To je već koristilo više kancelara kako bi protiv protivljenja vlastitih stranačkih kolega progurali sporna pitanja.

Tako je tadašnji kancelar Gerhard Šreder (SPD) u novembru 2001. godine u Bundestagu postavio pitanje povjerenja i povezao ga s pitanjem da li njegova vlada, kao i on, podržava angažman njemačkih snaga u Avganistanu. Šreder je dobio glasanje i mogao je nastaviti provoditi svoju politiku.

Vjerovatnoća da bi se to dogodilo u aktuelnom slučaju Fridriha Merca također je prilično mala. Merc je već najavio da ne vidi smisao u tome da sada postavlja pitanje povjerenja. Osim toga, više mu nedostaje povjerenje stanovništva, što potvrđuju loši rezultati anketa. Međutim, u parlamentu zasad nema znakova većeg osipanja podrške koaliciji.

Ako kancelar izgubi glasanje o povjerenju, može doprinijeti tome da se parlament raspusti i raspišu novi izbori. Nakon poraza u parlamentu šef vlade traži od saveznog predsjednika da raspusti parlament i raspiše nove izbore.

Tako je u decembru 2024. postupio bivši savezni kancelar Olaf Šolc (SPD), nakon što je tadašnji FDP napustio vladu koju je činio zajedno sa socijaldemokratama i Zelenima.

Šolc je zatražio od saveznog predsjednika Frank-Valtera Štajnmajera da raspiše nove izbore. Štajnmajer to nije morao nužno učiniti, ali se to po pravilu događa. Da bi Merc sada posegnuo za takvim sredstvom, čini se isključenim. Ni SPD ni Unija koju čine CDU i CSU nemaju interes za nove izbore.

Dakle, sve ostaje kako jeste?

Za sada tako izgleda. Ali posljednjih dana i sedmica politički Berlin bio je toliko dinamičan da za budućnost ne bi trebalo ništa isključivati.