Požar u tvornici tekstila u Pakistanu 2012. (naslovna fotografija) izazvao je užas u cijelom svijetu: u plamenu je poginulo gotovo 300 ljudi, većinom žena, koje su uglavnom šivale za njemački tekstilni diskont KiK.

Od tada se u Njemačkoj i Europi stalno vode rasprave o tome kako se tvrtke mogu obvezati na zaštitu ljudskih prava u svim fazama proizvodnje, uključujući i onaj dio proizvodnje koji se odvija u zemljama u razvoju.

S takozvanim Zakonom o opskrbnom lancu, Europska komisija sada želi prisiliti europske tvrtke da pomnije promotre proizvodne uvjete u svojim globalnim opskrbnim lancima - kako bi spriječili kršenje ljudskih prava ili standarda zaštite okoliša radi maksimiziranja profita.

Službeno, njemačka vlada je najavila podršku prijedlogu Komisije. Ministar rada Hubertus Heil (SPD) uvjeravao je sredinom listopada da će se svom snagom „pozabaviti tom temom". U koalicijskom sporazumu vladajuća koalicija je izrazila podršku „učinkovitom zakonu o lancu opskrbe unutar EU-a". Međutim, interni dokumenti nadležnih njemačkih ministarstava, kojima ekskluzivno raspolaže magazin Monitor prvog programa njemačke televizije ARD, daju drugačiju sliku. Povjerljivi dokumenti otkrivaju da njemačka savezna vlada pokušava razvodniti nacrt zakona u ključnim točkama.

Primjerice, kada se radi o propisima o građanskopravnoj odgovornosti trgovačkih društava. Nacrt Komisije predviđa da žrtve kršenja ljudskih prava ili ekoloških šteta ubuduće mogu podnijeti zahtjeve za naknadu štete pred europskim sudovima. Nemar bi trebao biti dovoljan razlog za to. To bi trebao biti jak instrument kojem je svrha navesti tvrtke da se brinu o poštivanju standarda ljudskih prava i zaštite okoliša u svojim opskrbnim lancima. 

„Sigurno utočište" za tvrtke

No udruge poslodavaca su protiv. One traže ublažavanje tih propisa o odgovornosti, primjerice kroz takozvanu klauzulu o sigurnoj luci. „Safe Horbour" je propis koji bitno smanjuje građansku odgovornost tvrtki pod određenim uvjetima. Prema toj uredbi, tvrtke bi, na primjer, mogle svoje proizvode ili globalne proizvodne procese certificirati kao besprijekorne od strane vanjskih kontrolora. Onda bi pojedine firme mogle biti pozvane na odgovornost samo ako se može dokazati grubi nemar ili namjera. To predstavlja jasno slabljenje propisa o odgovornosti, a to sada podržava i njemačka vlada. U jednoj internoj direktivi ona se zalaže za uvođenje „klauzule o sigurnoj luci".

Zastupnik u europskom parlamentu René Repasi (SPD) optužuje njemačku vladu da želi praktički potkopati jedan od najvažnijih instrumenata zakona o opskrbnom lancu EU-a. Jer gotovo je nemoguće dokazati nekoj tvrtki da je bila svjesna kršenja ljudskih prava, primjerice kod vađenja sirovina na početku opskrbnog lanca, i da je to namjerno ignorirala, smatra Repaši. Ovaj pravnik se u EU parlamentu bori za strog i učinkovit zakon o opskrbnom lancu i ne može razumjeti zahtjeve svojih stranačkih kolega u Berlinu. Pogotovo što su se certifikati koji smanjuju rizike odgovornosti u prošlosti često pokazali problematičnima.

Katastrofe - usprkos certifikatima

Čak su i neke od najvećih katastrofa posljednjih godina imale te certifikate. Primjerice, i zgrada tvornice tekstila Rana Plaza u Bangladešu, koja se srušila 2013. godine, bila službeno je pregledana i certificirana. Tada je život izgubilo više od 1000. 

A 2019. je pukla brana u jednom rudniku u Brazilu, usmrtivši više od 210 ljudi. Ovu je branu prethodno testirao njemački TÜV Süd.

Armin Paasch radi za humanitarnu organizaciju Misereor. On kritizira činjenicu da tvrtke mogu koristiti certifikaciju kako bi prenijele svoju odgovornost na vanjske aktere – na kraju krajeva certifikatori često rade po nalogu tih firmi. Velika je opasnost da se ovdje izdaju takoreći „naručeni certifikati".

„To je velika rupa u zakonu i velika prepreka za one koji su pogođeni ako žele tužiti za odštetu", kaže Paasch. Međutim, to je samo jedan od primjera kako njemačka vlada pokušava promijeniti nacrt zakona o opskrbnom lancu EU-a u interesu poslodavaca. Drugi se odnosi na takozvanu analizu rizika.

Otvoren put kršenju ljudskih prava

Europska komisija u budućnosti želi obvezati tvrtke da točno utvrde gdje u njihovim opskrbnim lancima postoji opasnost od ozbiljnog kršenja ljudskih prava. Tamo gdje je rizik posebno visok, tvrtke bi trebale djelovati. No, njemačka vlada sada predlaže važnu promjenu u ovoj analizi rizika. Ona želi da u obzir pri ovoj analizi dolaze prije svega rizici na koje „mogu utjecati" pojedine firme. To bi moglo voditi do toga da te analize rizika uglavnom ostanu samo slovo na papiru.

Jer ako se rizici „u početku zanemare", nastala šteta bi se trebala smatrati „nepredvidivom i neizbježnom". Rezultat: tvrtke se ne bi smatrale odgovornima za takve nepredvidive rizike. Njemačka vlada time faktički ostavlja tvrtkama na raspolaganje da odluče za što su odgovorne, a za što ne, kaže Viola Wohlgemuth iz Greenpeacea. „To znači potpuno potkopavanje ovog zakona”, kritizira ona.

Njemačko ministarstvo rada nije na upit željelo komentirati interne upute u kojima se nalaze zahtjevi Vlade. Socijaldemokrat i europarlamentarac Repasi nada se da ove preinake neće biti prihvaćene. U protivnom bi Zakon o opskrbnom lancu EU postao „tigar od papira". Na taj se način ne može voditi borba za ljudska prava i zaštitu okoliša u lancima opskrbe, smatra Repasi.

(ard)