Naftni tanker "Glorija Maris" danima cik-cak rutom kruži oko Bosfora. Ali, umjesto da, kako je planirano, transportuje sirovu naftu iz ruske luke Novorosijsk u Italiju, teretni brod registrovan u Panami morao je napraviti više od deset zaokreta.

Procjenjuje se da dvadesetak drugih tankera i više od 25 miliona barela sirove nafte čekaju ispred tjesnaca koji razdvaja Crno od Sredozemnog mora. Zaglavili su se u gužvi na jednoj od najvažnijih izvoznih ruta za transport sirove nafte iz Rusije i Kazahstana u Evropu.

Razlog za zastoj tankera je što turske vlasti od ovog mjeseca traže nove papire sa potvrdama o osiguranju ovih tankera sirove nafte. Cilj evropskog ograničenja cijena je jednostavan: EU je, zajedno sa zemljama G7 i Australijom, uvela gornju granicu cijena ruske nafte. Već više od nedjelju dana evropskim kompanijama, koje osiguravaju brodove, dozvoljeno je da prodaju osiguranja samo onim  tankerima, čija se nafta prodaje za manje od 60 američkih dolara po barelu - bez obzira kojoj zemlji oni prodaju naftu. u Ukrajini. Prošle godine 40 posto ruskog budžeta dolazilo je od izvoza sirovina odnosno energenata. Samo od poreskih prihoda na izvoz nafte i gasa u 2021. Kremlj je zaradio 9,1 bilion rubalja. Poređenja radi: u istom periodu Rusija je za svoje odbrambene svrhe potrošila 3,1 bilion rubalja, dakle, nešto više od trećine poreskih prihoda od izvoza nafte i gasa.

Ruska "flota u sjeni"

Ovo je još jedan razlog zašto je mnogo toga na kocki za Rusiju, kada je riječ o uvođenju gornje granice cijene nafte. Analitičari kao što je Lauri Myllyvirta iz finskog trusta mozgova CREA izračunali su da se do danas dvije trećine ruske sirove nafte prevoze ili tankerima na kojima vijori evropska zastava, ili teretnim brodovima koji su osigurani od strane osiguravajućih kompanija sa sjedištem u Evropi - kao što je Lloyds u Londonu. Preko tih kompanija se također ograničavaju cijene nafte koja se izvozi u zemlje koje zvanično ne učestvuju u ovim sankcijama - Indiju ili Kinu. Myllyvirta stoga smatra da je mehanizam djelovanja tog „poklopca" ispravan i važan.

Ali da li ove sankcije istinski funkcioniraju? Listovi kao što je „Financial Times"  s tim u vezi izvještavaju o "ruskoj floti u sjeni", što je rezultat utvrđivanja gornje granice cijena nafte. Navodi se da su fiktivne firme kupile preko 100 starih tankera kako bi mogle da izvoze rusku sirovu naftu nezavisno od evropskih teretnih brodova ili flota brodova, osiguranih u Evropi. Ali analitičar CREA Myllyvirta upozorava da iza ovih neprozirnih firmi ne stoje nužno ruske kompanije. To bi mogli biti i drugi igrači, koji su namirisali veliki novac u poslu s ruskom sirovom naftom nakon uvođenja sankcija od strane EU. Jer teško je dokazati ko zapravo stoji iza fiktivnih firmi, koje postoje u vidu poštanskih sandučića, a koje su otkupljivale stare tankere.

Od ove sedmice znatno smanjen izvoz ruske nafte

Istovremeno je provajder "Tanker Trackers Inc., izvijestio o jednom od prvih mjerljivih efekata uvođenja gornje cijene nafte. Ovaj provajder prati kretanje brodova iz zemlje u zemlju a posebno po vodama onih država, koje su pod sankcijama, kao što su Rusija, Venecuela ili Sjeverna Koreja.

Samo u ponedjeljak i utorak ove sedmice, navodno je samo 3,88 miliona barela sirove nafte napustilo ruske luke. To je pad od skoro 50 posto i najveći pad transporta nafte koji je do sada zabilježen u regiji Baltičkog i Crnog mora. Ali sve ovo ne znači nužno da će to biti uspješna priča, upozorava ruski ekonomista Sergej Aleksašenko. Čak i ako ograničenje cijene nafte funkcionira, to ne znači nužno da će ruski državni budžet dospjeti u poteškoće - a kamoli da bi mogao imati problem s finansiranjem svoje "specijalne operacije" u Ukrajini.

Veći porezi bi trebali pomoći punjenju budžeta Rusije. Ova zemlja trenutno izvozi manje nafte - a prije svega manje gasa. Istovremeno su, međutim, povećane poreske stope kako bi se kompenzirao pad izvoza. Navodi se da je samo naftna industrija ove godine u ruski državni budžet uložila dodatnih 600 miliona rubalja - što je ekvivalentno iznosu od 9,5 miliona američkih dolara. Ruska gasna kompanija Gazprom je državnom budžetu pridonijela sa dodatnih 19 milijardi američkih dolara putem povećanja poreza, izračunao je Aleksašenko. Rusko Ministarstvo finansija već je matematički kompenzovalo gubitke, koji se očekuju u narednoj godini. Međutim, Myllyvirta se s tim ne slaže. Ruski nacrt budžeta za 2023. temelji se na prosječnoj cijeni nafte od 70 dolara po barelu. Troškovi proizvodnje i transporta nafte za Rusiju iznose oko 20 dolara po barelu. Ako bi se u januaru dodatno smanjila gornja granica cijene nafte i dodatno snizila maksimalna cijena, Rusija ne bi mogla beskonačno povećavati poreze – i prodaja ruske sirove nafte u nekom trenutku preobratila bi se u biznis s minusom.

Rusija prijeti kontramjerama

Jasno je međutim da se Moskva već pripremila za pad količina izvoza nafte i gasa. Da li su te protumjere dovoljne da uspješno izbjegne negativne efekte donesenih mjera? To vjerovatno zavisi i od toga da li se Evropska unija može dogovoriti o još nižoj maksimalnoj cijeni ruske sirove nafte. „Još je prerano govoriti o efektima koje uvođenje gornje granice cijene nafte ima na državni budžet Rusije", objasnio je ruski ministar finansija Anton Siluanov. On je upozorio da će ova "netržišna mjera" uticati na situaciju na svjetskom tržištu. Osim toga, Rusija već priprema protumjere. Prema riječima Aleksandra Novaka, jednog od zamjenika premijera Rusije, one bi trebali biti usvojeni do kraja godine. Ruskim kompanijama bi tada moglo biti zabranjeno da trguju sa partnerima koji se pridržavaju ograničenja cijena nafte koja su nedavno uvedena.

ARD-Tagesschau/jr

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu