Tanja Milinghaus (Mühlinghaus) iz Vupertala (Wuppertal) na sjeverozapadu zemlje je samo jedna od 1.700 maloljetnih osoba koje se u Njemačkoj vode kao nestali. Od oktobra 1998. godine kada je od kuće krenula u školu gubi joj se svaki trag.

Tanja je tada imala 15 godina, a njena majka Elizabet (Elisabeth) tvrdi da intenzivna potraga za njenom ćerkom, ni 13 godina kasnije nije urodila plodom. Do danas, od Tanje nema ni traga ni glasa. Tanjina majka Elizabet govori:

”Taj osjećaj da ne znaš gdje se ona nalazi, zašto je nestala, da li je dobrovoljno otišla, da li je oteta.... šta god da se desilo.... to je jedan potpuno grozan osjećaj.”

Većina ”nestalih” se vraća kući

Nadležna lica u Njemačkoj godišnje registruju više od 50.000 prijava za nestalu djecu i adolescente. Međutim, policija u kratkom vremenskom roku uspije razjasniti većinu slučajeva.

Policijski komesar iz Ulma, Manfred Vogrin (Wogrin), objašnjava: ”Malo je slučajeva, iza kojih se u pozadini zaista krije neki zločin. Većina slučajeva bude riješena za nekoliko dana. Policija pronađe nestalo lice ili se ono samo ponovo vrati kući. Pri tome se najčešće radi o adolescentima koji u svojoj pubertetskoj fazi bježe od kuće, ali ubrzo potom budu opet pronađeni.”

Ostaje, međutim, i ona bolna činjenica da 1.700 nestale djece u Njemačkoj do danas nikada nije pronađeno. Formirana su brojna udruženja, među kojima je i međunarodno udruženje ”Inicijativa nestala djeca” koji pružaju pomoć porodici i bližnjima prilikom potrage nestalih pomoću interneta.

Saradnica Inicijative nestala djeca, Ina Samim, poručuje: ”U ovakvim slučajevima je veoma važno da objasnimo roditeljima nestale djece šta je što oni mogu činiti. Važno je da roditeljima ponovo vratimo nadu da će jednog dana pronaći svoje nestalo dijete.”

Autorka: Selma Filipović, Berlin

Odg. urednik: Svetozar Savić