Kina ove sedmice ispred obala Tajvana provodi svoje najveće vojne vježbe u proteklih nekoliko desetljeća. To je odgovor na posjetu delegacije američkog Kongresa otoku. Bila je to  najviše rangirana delegacija političara SAD-a, koja je posjetila Tajvan u posljednjih 25 godina.

Putovanje, koje je predvodila predsjednica Zastupničkog doma američkog Kongresa Nancy Pelosi neki su kritizirali kao riskantnu i simboličnu gestu mada je od Washingtona potrebnije više rada iza kulisa na jačanju obrambenih sposobnosti Tajvana u suočavanju sa rastućom agresijom od strane Kine.

"Trebali bismo naše bilateralne odnose s Tajvanom usredotočiti na akcije koje idu u pravcu jačanja odbrane Tajvana a ne javnog profiliranja i skretanja pažnje", kaže Kharis Templeman, tajvanski stručnjak sa Stanford Univerziteta.

Prisutnost američke mornarice u Pacifiku i Južnom kineskom moru služi kao glavni faktor odvraćanja Kine od akcija u ovoj regiji. Njegovanje i unapređenje američke savezničke mreže u indo-pacifičkoj regiji bio je navedeni razlog putovanja predsjednice Zastupničkog doma američkog Kongresa u Tajvan. To također podrazumijeva uključivanje evropskih zemalja poput Francuske i Velike Britanije da sudjeluju u tzv. "manevrima slobode plovidbe" u međunarodnim vodama koje Kina smatra svojim teritorijalnim vodama.

Psihološki rat protiv Tajvana

Tzu-yun Su, analitičar sa Instituta za istraživanje nacionalne odbrane i sigurnosti u Tajvanu kaže da su kineske vojne vježbe zamišljene kao "strateški psihološki rat" protiv Tajvana, te signal da Peking želi "spriječiti američku vojsku da pruža pomoć Tajvanu". 

Sjedinjene Države glavni su vojni pomagač Tajvana, kojem prodaju prijeko potrebno oružje i odbrambenu tehnologiju. Washington je desetljećima prodavao oružje Taipehu u skladu sa Zakonom o odnosima s Tajvanom, koji dopušta snabdijevanje otoka "odbrambenim" oružjem.

Od 2019. Tajvan je naručio američku vojnu opremu u vrijednosti od najmanje 17 milijardi dolara (16,65 milijardi eura), piše Defense News. To uključuje 8 milijardi dolara vrijednu narudžbu 66 borbenih zaviona F-16, do koje je došlo u vrijeme Donalda Trumpa. Bila je to jedna od najvećih pojedinačnih narudžbi ikada.

U julu 2022. američki State Department odobrio je moguću prodaju "vojno-tehničke pomoći"  Tajvanu u vrijednosti od 108 miliona dolara. Pentagon je u saopštenju naveo da je Tajvan zatražio dijelove za popravak tenkova i borbenih vozila, malokalibarsko oružje, sustave borbenog oružja i sredstva za logističku podršku.

U januaru, usred povećanja kineskih letova u zoni protuzračne obrane Tajvana, ova zemlja je donijela odluku o izdvajanju dodatnih 8,6 milijardi dolara za odbranu, od čega će velik dio biti izdvojen za oružje za odbranu od invazije sa mora.

Međutim, unatoč potpori SAD-a i većim izdacima za odbranu, Tajvan ne može držati korak s Kinom i njenom vojnom modernizacijom koja traje desetljećima. Ova neusklađenost gura Tajvan u preusmjeravanje svojih kapaciteta za "asimetrično ratovanje".

Strategija uključuje korištenje manjeg, ali vrlo učinkovitog oružja za borbu protiv brojnijih i opremljenijih neprijateljskih snaga. Uspjeh Ukrajine u odbrani tokom prve faze ruske invazije, korištenjem protivtenkovskih raketa koje se ispaljuju s ramena, naveden je kao uspješan primjer primjene ove strategije.

SAD sada savjetuje Tajvanu da kupi oružje koje karakterizira mobilnost i preciznost u borbi protiv kineske invazije sa mora.

U maju su New York Times i Politico izvijestili da je State Department poručio Taipehu da bi se trebao usredotočiti na nabavku opreme koja je prikladna za asimetrično ratovanje, poput projektila i modernizirane artiljerije, umjesto da pokušava, primjerice, osigurati skupe helikoptere, napravljene za lov na podmornice.

Strateška „ambivalentnost"

Zbog problema sa proizvodnjom i rata u Ukrajini, Tajvanu nije stiglo svo naručeno oružje. To ide ruku pod ruku s kritikama da je SAD prespora kada je riječ o davanju prioriteta odbrani Tajvana kao američkom nacionalnom i sigurnosnom interesu.

SAD nije uspostavila službene diplomatske odnose s Tajvanom, priznaje Narodnu Republiku Kinu i Peking kao „jedinu legalnu vladu Kine" i podržava koncept zvani „Jedna Kina, Republika Kina".

Peking gleda na Tajvan kao na kinesku pokrajinu koja će se jednog dana "ponovo ujediniti" s kopnom, ako bude trebalo i uz upotrebu sile. SAD, međutim, ne priznaje eksplicitno kineski suverenitet nad Tajvanom i nastavlja opskrbljivati ​​oružjem ovaj otok koji ima samoupravu. To je dovelo do stvaranja škakljive diplomatske i strateške sive zone.

Prema Zakonu o odnosima s Tajvanom iz 1979., Washington zadržava stav "strateške ambivalentnosti", što znači da izravna vojna intervencija nije zajamčena, ali nije ni izričito isključena. Međutim, nedavne izjave predsjednika Joea Bidena da će SAD "braniti" Tajvan ako ga napadne Kina, izazvale su konfuziju i zahtjev za pojašnjenjem.

Bilo je nekih poziva iz američkih vanjskopolitičkih krugova da SAD promijene svoj stav, jer Kina postupno radi na izgradnji svoje operativne i vojne sposobnosti. Kritičari kažu da gore opisana američka politika dolazi iz vremena kada je američka vojska uveliko nadmašivala kinesku.

Richard Haass, direktor američkog Vijeća za vanjsko-političke odnose, napisao je za „Foreign Affairs" da Washington treba preći na politiku "strateške jasnoće".

Stara "igra, koja je funkcionirala kada su Tajvan i SAD imali vojnu prednost nad Kinom, vjerovatno neće odvratiti od intervencije kinesku armiju, koja se protekla dva i po desetljeća pripremala za sukob na Tajvanu", napisao je Haass.

Tajvanski analitičar Su smatra da su, i pored toga što kineska armija ove sedmice izvodi demonstraciju sile "bez presedana", šanse za eskalaciju "vrlo male", jer je opcija rata u ovom momentu vrlo "nepovoljna za Peking" a pobjeda je neizvjesna. Uz to, "Xi Jinping ne može riskirati da ugrozi svoj treći mandat", dodaje Su.

Hoće li SAD intervenirati?

1950. godine, nedugo nakon što je Komunistička partija preuzela kontrolu nad kontinentalnom Kinom, general američke vojske Douglas MacArthur rekao je da se Tajvan (tada Formosa) u "rukama komunista" može uporediti s "nepotopivim nosačem aviona" kao i da bi dovođenje u pitanje Tajvana ugrozilo američke strateške interese na Pacifiku.

No, "malo je vjerovatno da će se SAD umiješati u ono što ove sedmice radi Kina i što se svodi samo na vojne vježbe", smatra Lev Nachman, profesor političkih nauka na Nacionalnom univerzitetu Chengchi u Tajvanu. "Mislim da je ovo jasna taktika zastrašivanja. Ako SAD budu razmatrale promjenu strateške ambivalentnosti, to bi pokazalo da je strategija zastrašivanja od strane Pekinga bila uspješna".

Lev Nachman dodaje da misli da bi se intervenistički raspoloženi američki političari mogli na to upecati i da bi to moglo biti „gorivo" za one koji traže američku reakciju prema Kini. „A takve oštre reakcije samo bi hranile jedna drugu", zaključuje profesor Nachman.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu