Na početku korona-krize turski ljekari i osoblje bolnice Cerrahpasa u Istanbulu bili su pripremljeni na najgore: očekivalo se pomanjkanje respiratora i bolničkih kreveta na intenzivnoj njezi. Udruženja turskih ljekara (TBB) i zaposleni u bolnicama izjavljivali su za Deutsche Welle da će navala pacijenata zaraženih koronavirusom dovesti zdravstveni sistem do granica izdržljivosti. Strah od italijanskog iskustva sa koronavirusom bio je sveprisutan.

Pandemija u Turskoj se brzo širila. Prema saopštenjima za medije turskog Ministarstva zdravlja, broj zaraženih se u aprilu udesetostručio. Samo se u SAD u jednom periodu virus tako brzo širio.

Međutim, strahovi ljekara nisu potvrđeni. Turski zdravstveni sistem je do sada izdržao nalet pacijenata zaraženih koronavirusom. Prema navodima turske vlade, bolnički kapaciteti su daleko od popunjenosti. Samo 60 posto kreveta na intenzivnoj njezi je zauzeto.

Cerrahpasa: Na prvoj liniji fronta protiv virusa

Prema mišljenjima nekih stručnjaka, ovaj se uspjeh može pripisati kako dobro obučenim ljekarima, tako i dobro opremljenim bolnicama. Univerzitetska klinika Cerrahpasa u Istanbulu, koja je i najveća bolnica u Turskoj, nalazi se na prvoj liniji fronta u borbi protiv virusa. Nijedna turska regija nije tako pogođena zarazom kao metropola na Bosforu. Teško da postoji bolnica u kojoj je primljeno toliko bolesnika zaraženih Covidom-19  kao što je primljeno u bolnicu u Cerrahpasu.

Ljekari, medicinske sestre, obezbjeđenje i osoblje za čišćenje već sedmicama rade u vanrednim uslovima. Svaki dan oni su izloženi povećanoj opasnosti da se zaraze koronavirusom. To se dogodilo internisti Emre Eskazanu. Morao je biti liječen u sopstvenoj bolnici. Ali, zahvaljujući zdravlju i mladosti, snažnom imunološkom sistemu i ranom otkrivanju zaraze, brzo se oporavio. "Moje zdravstveno stanje je bilo dobro, ali brinuo sam zbog svojih roditelja koji su malo stariji." I zaista, virusom se zarazila i njegova majka, koja je imala visoku temoperaturu i kašalj. Slijedila je upala pluća. "Bila su to teška vremena. Ali sada je sve u redu, vratila se kući", kaže Emre Eskazan.

Nakon izlaska iz karantine, ovaj internista nastavio se brinuti o pacijentima. Trenutno liječi i odgovoran je za 20 pacijenata oboljelih od Covida-19. "Činjenica da sam preživio virus bez posljedica i da sam nastavio da normalno živim i radim povećava i moral mojih pacijenata", kaže Eskazan.

"Ovaj put moramo se zaštititi"

Medicinska sestra Kelez Yayik radi u Univerzitetskoj bolnici već 20 godina. Vidjela je puno toga: brinula se o preživjelima razornog zemljotresa 1999. godine, čiji je epicentar bio u blizini Istanbula ali i o žrtvama terorističkih napada, koji su liječeni na njenom odjelu. "To i borba za život pacijenata bili su za nas najveći izazovi. Ali, po prvi put imamo situacija u kojoj i mi moramo gledati da se zaštitimo (...). To je glavna razlika."

Svi su na početku bili jako uplašeni, kaže Kelez Yayik. "Ali s vremenom se strah među kolegama smanjivao". Mnogi pacijenti oporavili su se brzo. Ali, istovremeno je rastužuje što jedan broj njih leži u komi na odjelu za intenzivnu njegu. Povećanim izazovima i odgovornosti može se udovoljiti samo dodatnim zalaganjem. To znači prekovremeni rad. U bolnici ona sada radi  i po 12 do 16 sati dnevno, umjesto uobičajene 8-satne smjene.

Ali uz sve teškoće prouzrokovane korona-krizom, postoji i jedna dobra strana: Pandemija nije izazvala samo patnju, već i solidarnost u društvu i među zaposlenima Univerzitetskog kliničkog centra  Cerrahpasa. „Mi nikada nismo bili bliži jedni drugima. Nema ništa ljepše od kolega koji rade sa takvom motivacijom."

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android