U povijesti Zemlje veliki šumski požari nisu nikakva novost. Uvijek ih je bilo. Ali sad učestalo vidimo izbijanje vatrenih stihija koje su veće i gore duže nego do sada. Razlog za to su klimatske promjene. Sve duža sušna razdoblja su razlog zbog kojih su šume tako lako zapaljive. Munje, ali i podmetanje vatre pričinjavaju sve veće štete. I prije nego vatrogasci uspiju staviti vatru pod kontrolu, čak i manji požari mogu se proširiti i pretvoriti se u posve nekontroliranu stihiju.

Tako je bilo kod velikih požara 2019./2020. u Australiji. Izgorjela su 24 milijuna hektara šume. Stradalo je i ono drveće koje se do tada uvijek uspješno branilo od vatre – zbog visoke količine vlage koju je uspijevalo apsorbirati.

I sve dok čovječanstvo nastavi zagrijavati Zemlju korištenjem fosilnih izvora energije, to će vjerojatno tako i ostati. „Mi se ne nalazimo na putu smanjenja rizika od šumskih požara", kaže Hamish Clarke, istraživač na Institutu za ekosustave i pošumljavanje Sveučilišta u Melbourneu u Australiji. „Potrebna nam je jasna promjena kursa, hitno. Moramo ozbiljno reducirati emisiju stakleničkih plinova."

- pročitajte još: Evropa: Vrućine i požari uzimaju danak

Clarke je jedan od autora članka koji je u siječnju ove godine analizirao rizike od novih požara u Australiji, u njemu je konstatirano da „klimatske promjene uništavaju sposobnost našeg eko-sustava da se prilagodi", odnosno da se „borba protiv vatre nalazi na prekretnici". Moderna borba protiv požara mora se prilagoditi svijetu koji se zagrijava, kažu autori, te navode kako postoje razne strategije koje ćemo ukratko predstaviti u nastavku članka.

Vatrom protiv vatre

Kontrolirana ili „naložena" vatra u hladnijim mjesecima je jedno rješenje. Tako se može pobrinuti za to da se smanji količina zapaljivog drveta, koje se u ljetnim mjesecima može pretvoriti u velike vatrene stihije. U zemljama koje imaju iskustva s velikim požarima, u SAD-u, Australiji, Španjolskoj, Portugalu, Kanadi i Južnoafričkoj Republici, već desetljećima s time imaju dobra iskustva.

Ta je strategija „vrlo učinkovita", kaže Victor Resco de Dios, profesor gospodarenja šumama na Sveučilištu Lleida u Španjolskoj. Danas bi se to kontrolirano spaljivanje moralo događati na „vrlo velikim površinama, kako bi ono bilo efikasno", dodaje Resco de Dios.

U zemljama poput Grčke bi to značilo da se dekretom mora narediti kontrolirano spaljivanje i do 1,5 milijuna hektara šume. Ova strategija sa sobom donosi i neke rizike: u američkoj saveznoj državi New Mexico požar koji je trebao biti kontroliran, pretvorio se u jedan od najkatastrofalnijih požara u povijesti te savezne države.

- pročitajte još: Požari haraju jugom Europe

Klimatske promjene također povećavaju rizike korištenja ove metode i, kako je dogovoreno, ta strategija više ne bi trebala biti korištena. Slične tehnike je koristilo domorodačko stanovništvo SAD-a i Australije, već i prije dolaska Europljana. Umjesto da u zimskim mjesecima kontrolirano zapale veće površine, oni su u redovitim razmacima spaljivali manje površine.

Dronovi

Oprez je majka mudrosti, to vrijedi i po pitanju opasnosti izbijanja požara. Ako već izbije veći požar, onda može pomoći i moderna tehnologija. NASA-ini sateliti već sad pomažu vatrogascima diljem svijeta da prate u kojem se smjeru vatrena stihija šiti. U posljednje vrijeme se sve češće koriste i dronovi.

Šume čine 75 površine Finske. I u toj zemlji su već eksperimentirali s korištenjem dronova u kontroli događanja u šumama. "Mi razvijamo tehnologiju dronova koja počiva na umjetnoj inteligenciji. Tako se vrlo brzo može otkriti neki požar”, kaže profesorica Eija Honkavaara, članica istraživačke skupine.

2019. u Europi je izgorjelo 400.000 hektara šumske površine, godinu dana kasnije je izgorjelo 25% više šuma. Victor Resco de Dios očekuje da bi i nordijske zemlje u budućnosti mogle imati posla s mega-požarima. "Dronovima se može prikupljati informacije u stvarnom vremenu, kako se požari šire, koliko je visok plamen, koliko je visoka temperatura same vatre”, dodaje Honkavaara.

Osim toga dronovi su opremljeni senzorima koji omogućavaju prikupljanje podataka čak i u uvjetima širenja jakog dima, te se tako može donijeti zaključke o intenzitetu vatre. Jedini problem je da tim dronovima treba i dobra veza s internetom, a nje nema uvijek u zabačenijim predjelima jedne zemlje kao što je Finska.

Pošumljavanje

Još jedan način za sprječavanje šumskih požara u budućnosti je pošumljavanje. I to ne onim vrstama koje su „domaće" u tim predjelima, već onima koje su tipične za nešto toplije predjele, tamo gdje vladaju veće temperature, na koje se to drveće i naviklo.

To drveće moralo bi bilo otpornije na sušu, odnosno spremnije za izazove koje sa sobom donose klimatske promjene. „Mi već sad moramo voditi računa o tome kakva će klima biti u budućnosti", kaže Resco de Dios: "I već sad moramo saditi drveće koje će se prilagoditi klimi koja će biti dominantna za nekoliko desetljeća. Za mnoge vrste drveća ta klima jednostavno neće biti pogodna."

Ali nije dovoljno samo pošumljavanje, napominje naš sugovornik, potrebna je i kvalitetna briga oko šuma te briga oko regeneracije opožarenih područja: „Ako samo sadimo drveće i onda ga zaboravimo, onda mi zapravo samo sadimo nove požare."

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu