U dobrim momentima Donaldu Trumpu uspijeva da bude majstor trenutka. Kada je u predizbornoj kampanji izgovorio svoj čuveni slogan povikavši "Make America Great Again" - MAGA i kada je nekoliko sedmica nakon inauguracije održao, ako ništa, djelimično pomirljiv govor, uspjelo mu je da patetičnom pa ipak dostojanstvenom intonacijom, pogodi pravi ton i ostavi utisak na one koji su ga slušali. Ali samo tokom minuta u kojima je pokazao pomirljivu stranu. O trajnom efektu njegovog govora može se govoriti samo uslovno. Iz ranijih govora smo poznavali drugačijeg Trumpa. Trumpa, koji upada u oči svojim nimalo "velikodušnim" pogledima, koji su u izvjesnom smislu odudarali od kasnije izgovorenih rečenica ("dobrodušnosti").

Slično se Trump odnosio i u svom - sa velikom napetošću -  isčekivanom govoru o islamu. Ambijent je bio impresivan. Okupljena je bila politička gospoda arapskog svijeta - oni koji - u ime svojih naroda - odlučuju o Bliskom Istoku. Ali narod, za razliku od govora koji je pred studentima na Univerzitetu u Kairu 2009. održao Obama, nije bio prisutan. 

Umjetnost pristojnosti

Pred okupljenima u Rijadu Trump je rekao mnogo toga što je tačno, iako je i ovaj put pomirljivi ton bio u suprotnosti sa prethodnim postupcima, poput pokušaja da se građanima iz određenih muslimanskih zemalja uvede generalna zabrana ulaska u SAD. U debati oko ove zabrane, Trump je imao sasvim drugačiji nastup od nastupa u Rijadu. 

U glavnom saudijskom gradu američki predsjednik se pokazao velikodušnim, rekavši da "dosadašnje nasilje na Bliskom istoku nije borba religija, već "borba između varvara i kriminalaca; pristojnih ljudi i religija". 

Konstruktivno je bilo i Trumpovo obećanje da SAD ne želi da određuje ljudima kako da žive i u šta da vjeruju. Njegov zahtjev odgovornima iz arapskog svijeta da postanu aktivni u borbi protiv islamističkih ekstremista je također bio iznesen ljubaznim i primjerenim tonom.

Nakon Trumpovog govora ipak su ostale primjese nelagodnosti, zato što se njegove najnovije izjave ne slažu sa onima koje je dao na početku putovanja. Tako je on - govoreći o isporukama oružja Saudijskoj Arabiji u vrijednosti 110 milijardi američkih dolara - izjavio da se radi o "prekrasnoj vojnoj opremi" i "fantastičnoj sigurnosti", koju garantuje to oružje.

Jemeni, čiju je zemlju Saudijska Arabija napala iz zraka vodeći brutalan i kukavički rat, doživljavaju Trumpove riječi kao izrugivanje. A šta tek trebaju da kažu Egipćani, koji se suočavaju sa zemljom koja sve više odbacuje standarde koji se odnose na ljudska prava i čiju je sigurnost Trump tokom ovog putovanja snažno isticao i hvalio? Kao da ne postoje politički, ekonomski i deficiti u funkcioniranju pravne države, na kojima se u Egiptu uspješno razvija džihadizam.  

Nelagoda zbog onoga što je neizgovoreno

Ovaj govor očituje tamnu stranu Trumpove strastvene predaje trenutku: Američki predsjednik je toliko fiksiran na "sada i tu", da mu drugi aspekti jedva prolaze kroz glavu. Teška situacija sa stanjem ljudskih prava u Saudijskoj Arabiji, dijelom pretjerana panika saudijske kraljevine od Irana - sve su to aspekti, koji malo doprinose "fantastičnoj sigurnosti". Ako ništa, Trump se ipak kritički osvrnuo na djelovanje privatnih saudijskih organizacija u inostranstvu, koje milijardama dolara, dobijenih prodajom nafte, podstiču propagiranje vehabizma.

Većina onoga, što je Trump rekao u govoru o islamu, je istina. Sa olakšanjem se primilo k znanju da je on govorio o "islamističkom" a ne o "islamskom" ekstremizmu. Nisu svi vjerovali da će znati da razlikuje ta dva pojma. Stoga je manje razumljivo zašto je zaobišao odlučujuće aspekte. Trumpov govor bio je poučan. Ali samo uslovno vodi ka cilju.