Angela Merkel će se po četvrti put kandidovati za kancelarku – liderka demohrišćana je, poslije mjeseci neizvjesnosti, u nedjelju to potvrdila na konferenciji za štampu poslije sastanka predsjedništva stranke. Došla su teška, nesigurna vremena „u kojima ljudi – a to čujem sa svih strana – ne bi imali mnogo razumijevanja ukoliko još jednom ne bih iskoristila cijelo svoje iskustvo i talente koji su mi dati kako bih služila Njemačkoj", rekla je ona. Merkelova je komentarisala i očekivanja od nje koja se često dovode u vezu sa izborom navodno neuračunljivog Donalda Trampa za predsjednika SAD. Rekla je da je počastvovana, ali da je „groteskno i prosto apsurdno" očekivati da jedna osoba, pa makar i kancelarka Njemačke, sama može da donosi zaokrete u Njemačkoj, Evropi i svijetu.

Kako bilo, sada je izvjesno da će njemački konzervativci u izbornu trku sljedeće jeseni sa svojim najjačim adutom. Tako su u njenoj stranci Hrišćanskoj-demokratskoj uniji (CDU) sveprisutni glasovi olakšanja. Hans Peter Fridrih, bivši ministar policije i savezni poslanik sestrinske bavarske Hrišćansko-socijalne unije (CSU), rekao je međutim da odluka Merkelove nije razlog za euforiju i da su u Minhenu očekivali da se prvo govori o programu pa o imenima. To je nastavak sukoba između dvije sestrinske partije koji je započeo zbog odnosa prema izbjeglicama. Generalna sekretarka koalicionog partnera SPD-a Katarina Barli rekla je da je nakon 12 godina bilo vrijeme da se Merkelova povuče jer „nema odgovore na istinske probleme i brige ljudi u našoj zemlji".

Popularnost Angele Merkel mijenjala se tokom godina, ali je uvijek bila daleko veća od popularnosti njene konzervativne partije. Podrška njoj lično pela se nekoliko puta do 85 odsto, najniža je bila krajem 2010. nakon paketa finansijske pomoći Grčkoj (50 odsto) i početkom ove godine zbog dolaska velikog broja izbjeglica i migranata (63 odsto). Prema poslednjim anketama, podrška je ponovo visoka – 71 odsto. Odluka Merkelove da se kandiduje je naslovna tema svih novina koje o tome donose i komentare:

„Angela Merkel, a ko drugi?", piše Noje osnabriker cajtung. „Da nije možda trebalo da nakon tolikih mahom uspješnih godina na funkciji sada ode u kujnu i svaki dan mužu peče kolač od šljiva? Kod ove šefice vlade nikada se nije mogla primijetiti ni naznaka umora od funkcije." Ugledni Frankfurter algemajne cajtung piše da će za sve ostati tajna šta je tačno prelomilo da Merkelova još jednom bude kandidatkinja: „Činjenica je da najveći dio CDU pa čak i gunđajuće CSU želi da Merkelova nastavi posao iako ona kao vučni konj više nije ubjedljiva kao prije. Pa ipak kancelarka strankama Unije daje pouzdanije izglede za zadržavanje moći nego bilo ko drugi."

Hanoverše algemajne piše da Merkelova kakva je – „oslobođena ideologije, pragmatična i pouzdana" – praktično i nije imala izbora osim da se kandiduje. „Drugačija odluka bi značila bijeg. Šefica CDU je za mnoge i dalje izvor nada – posebno od kada djeluje da stvari idu ka haosu izborom Donalda Trampa i odlukom o Bregzitu." Frenkiše tag (Bamberg) primjećuje da je zapanjujuće s koliko sigurnosti, gotovo usputno, Merkelova obznanjuje da će biti kandidatkinja: „Nema izazivača, nigdje. Time su se izblamirali unutarpartijski kritičari koji su još do nedavno prebacivali Merkelovoj kršenje zakona i gubitak osjećaja za realnost. Niko od njih na kraju nije imao kuraži da okupi pristalice i izazove kancelarku."

Drugačije piše Ludvigsburger krajscajtung: „Angela Merkel je upravo propustila najbolji momenat da se povuče. Kao Helmut Kol, koji je na kraju izgubio izbore, kao Konrad Adenauer, kojeg je Unija svojevremeno morala da otjera u počasnu penziju. Kada Merkelova promisli kako da u sljedeće četiri godine upotrijebi moć u opštem interesu, onda bi na vrhu liste prioriteta moralo da stoji: pripremiti nasljednika i mirni odlazak sa funkcije."

U brojnim komentarima štampe ređaju se zamjerke kancelarki: „Ona ne dela, ona samo reaguje. Napuštanje nuklearne energije ili kultura dobrodošlice prema doseljenicima – te puteve nije birala jer je htjela, nego jer se ponudila prilika. Vizije? Sopstvene ideje za pravedniji svijet? Ništa od toga. Da li je to dovoljno za još četiri godine na vrhu? Nije", piše Emder cajtung. Minhenski Zidojče cajtung prebacuje Merkelovoj da više nastupa kao svjetska državnica, a da je manje interesuju unutrašnje teme: „Birače više zanimaju radna mjesta, škole i više socijalne sigurnosti kod kuće nego mirovni procesi u Avganistanu i Siriji. Možda je to kratkovido s obzirom na svjetske turbulencije – ali to je tako."

Konzervativni Velt ovako komentariše kandidaturu: „Širom Njemačke populisti hrle ka vlasti jer ukotvljeni politički svjetonazori, institucije i procesi gube na vrijednosti. Merkelova nastupa za stabilizaciju političkog centra – centra koji sve više ljudi ne doživljava više kao centar. Radi se o odbrani zapadnih vrijednosti koje mnogi birači više ne posmatraju kao sopstvene. Tramp, Putin i Lepenova obrću te vrijednosti naglavačke, a time i predizbornu kampanju u Njemačkoj. Merkelova polaže nade u to da, uprkos izbjegličkoj krizi, i dalje simboliše stav: samo bez eksperimentisanja."

Frankfurter rundšau predviđa ishode izbora sljedeće jeseni: „Ne, Angela Merkel neće izgubiti izbore 2017. Moguće da će kancelarka čak profitirati od ulaska Alternative za Njemačku u Bundestag, jer će to učiniti nemogućom ionako slabu crveno-crveno-zelenu alternativu (eventualnu koaliciju socijaldemokrata, Ljevice i Zelenih, prim. red. DW). Vjerovatno za Merkelovu kao kancelarku zaista i nema alternative. I upravo je to zastrašujuće kod ove kandidature. Nije da nema političkih alternativa njenoj politici štednje u Evropi, odbijanju pravednije poreske politike, malodušnoj energetskoj reformi i drugim stavovima. Ali te alternative praktično nemaju šanse jer ih nijedna politička snaga na zastupa istrajno. To razočarane tjera u ruke desničara. Stoga je neiskreno predstavljati Merkelovu kao branu od desničara."

Za kraj komentar berlinskog Tagesšpigela: „Zašto Merkelova hoće moć? Zašto hoće da je zadrži? Kuda hoće sa ovom zemljom? Ako nas izbor Donalda Trampa u SAD ičemu uči, onda da je nabusitost predznak pada. Da se sa ljudima mora razgovarati, to je jedna stvar. Druga je da ti ljudi žele da znaju šta će se desiti. Stvari treba shvatiti ozbiljno: brige, strahove, izazove. Izazov glasi da se kurs Njemačke zacrta, ali ne na nekakvim tajnim zasjedanjima koja podsjećaju na prethodne vijekove. Suprotstavljanje populizmu traži činjenice, uvijek samo činjenice – i transparentnost."