Najkasnije u krizi eura su se morale raspršiti i posljednje iluzije kako članstvo u Europskoj uniji znači i osobno blagostanje svakog građana. Početkom prosinca 2012. je europski statistički ured EUROSTAT objavio kako 24% stanovništva Europske unije - oko 120 milijuna ljudi – živi pod teretom siromaštva ili socijalnog isključenja.

Gotovo svaki deseti Europljanin (9%) jedva si može priuštiti što mu je potrebno i nije sposoban plaćati sve račune. Povrh toga, to su podaci europskog ureda za 2011. Mnoge zemlje EU-a u oštre mjere štednje krenule su tek godinu kasnije, a broj nezaposlenih od tada se još više povećao.

Tako je u veljači ove 2013. godine više od 26 milijuna stanovnica i stanovnika Europske unije tražilo, ali nije moglo naći posao. Gotovo tragično je stanje sa nezaposlenošću među mladima. Dvije trećine Grka mlađih od 25 godina ne može naći posao, a nije mnogo bolje niti u Španjolskoj, Italiji, ...

Tko da vjeruje "velikim" statistikama?

Te loše vijesti iz Europske unije su se proširile i Hrvatskom. Iako se većina građana na referendumu izjasnila za pristup Europskoj uniji, posljednja ispitivanja nekih hrvatskih medija pokazuju kako čak dvije trećine Hrvata misli da će im nakon pristupa Uniji biti još gore nego sad.

Ipak, među onima koje su do sada pristupile Europskoj uniji, praktično nema zemlje u kojoj se u razmjerno kratkom razdoblju nije povećao nacionalni dohodak, pa tako i BDP po glavi stanovnika. Naravno, sumnjičavci će odmah primijetiti kako u društvu jednog milijunaša i stotine siromaha mogu "u prosjeku" zarađivati odlično.

Ali kako žive obični stanovnici? Je li im novčanik sada puniji ili prazniji od kako su njihove zemlje pristupile EU-u? Zato se Deutsche Welle odlučio na malo ispitivanje po Europskoj uniji. Zahvaljujući našim brojnim redakcijama diljem srednje i jugoistočne Europe, zamolili smo tamošnje dopisnike da nam odgovore na pitanja kakva se teško mogu naći u službenim godišnjacima i statističkim tabelama: koliko je zarađivao jedan učitelj prije ulaska njegove zemlje u EU i koliko zarađuje sad? Koliko stoji mlijeko, kolike su mirovine?

Mala šetnja Europom

Stručnjaci za statistiku bi mogli prigovoriti kako možda tu uspoređujemo "kruške i jabuke". Jer, obratili smo se dopisnicima iz Poljske, Bugarske, Rumunjske - a zanimala nas je i Grčka. Kod nje nije glasilo pitanje, kako je bilo prije ulaska u EU - jer Grčka je još bila članica Europske ekonomske zajednice kada je 1981. pristupila europskoj obitelji. Tamo nas je zanimalo, kako je bilo prije krize - i nakon mjera štednje. Jer, i mjere štednje su dio paketa Europske unije.

Istina, razlike između izabranih zemalja su goleme i teško ih je uspoređivati. I previše često se zaboravlja, na primjer, da Poljska ima gotovo 38 milijuna stanovnika i da je već domaće tržište dovoljno veliko da ublaži mnoge oluje svjetskog financijskog tržišta. Isto tako, jedna Grčka nikad nije bila socijalistička zemlja gdje su poduzeća morala ispunjavati planove i petoljetke,...

Na koncu, nijedna se ova zemlja ne može usporediti s Hrvatskom koja je, osim "privatizacije", pretrpjela i rat i njegova razaranja. Utoliko je i to jedan od razloga što Hrvatska, na primjer, izdvaja više za zdravstvenu zaštitu od svih zemalja u ovoj anketi. S druge strane, zdravstveni sustav Grčke je, zbog mjera štednje, praktično na samoj granici nužne skrbi.

Ali i u Rumunjskoj se pacijentima, čak i u bolnicama, "savjetuje" da se sami pobrinu za lijekove koji su osobito skupi. Nažalost, često je riječ o lijekovima za teške i dugotrajne bolesti - na primjer citostaticima za oboljele od raka ili o koktelima brojnih i skupih lijekova za oboljele od AIDS-a.

Mercedesi ili trajektne linije?

Općenito, socijalizam je svakako bio jedan od razloga, zašto se na zemlje Zapada, dakle na Europsku ekonomsku zajednicu, gledalo kao na jamstvo blagostanja.

Ali bez ulaženja u rasprave o ideologiji, može se reći da se tamošnje stanovništvo bilo naviklo i na određene socijalne povlastice kakve se ekonomski jedva mogu opravdati. Poliklinike, škole, starački domovi, dječji vrtići, kazališta, javni prijevoz, pomoć nezaposlenima, ... Sve to košta i sve to na koncu netko treba platiti. A i stanovnici Grčke su na bolan način morali shvatiti: Europa - neće.

Nije sve u novcu

Zato su i ove usporedne tabele tek mali pregled bivšeg i sadašnjeg stanja i nije na nama da bilo što predviđamo. Ipak, prije nego što vas prepustimo tabelama, prenosimo mišljenje našeg kolege dopisnika iz Poljske. Tamo je bilo mnogo otpora prije ulaska u Europsku uniju, a zbog brojnog poljoprivrednog stanovništva, protu-europsko raspoloženje se osjećalo i dugo nakon pristupa. Ipak, on dodaje kako mnogi Poljaci ne žele vrednovati članstvo samo u eurima i centima.

Točno je da Bruxelles neumorno donosi nova i nova pravila, ali ona ne moraju biti uvijek loša. Poljsko iskustvo jest i da se kvaliteta života uopće poboljšala. Da se više pazi na okoliš, da se infrastruktura enormno poboljšala, i da članstvo u EU-u ljudima nudi nove prilike. Ali na svakoj je državi i na svakom ponaosob da te prilike iskoristi, jer to nitko neće učiniti umjesto njih.

Zahvaljujemo se kolegama iz četiriju redakcija Deutsche Wellea bez čijeg doprinosa ovaj tekst ne bismo mogli napisati: Mariyi Ilchevoj iz bugarske, Jannisu Papadimitriouu iz grčke, Michału Jaranowskom iz poljske i Kenu Versecku iz rumunjske redakcije.

Autor: Anđelko Šubić

Odgovorna urednica: Marina Martinović