„To je stvarno bilo katastrofalno", kaže Abdul o svom prvom saslušanju u jednoj njemačkoj ustanovi. Godinama je ovaj Afganistanac u Kabulu radio za njemačke institucije, izvrsno govori njemački. Kad je u kolovozu morao bježati od talibana nadao se da će u Njemačkoj biti dobrodošao.

Ali, naišao je na poteškoće. „Pitao sam se: jesam li stvarno u Saveznoj Republici Njemačkoj?" Posebno ga je šokiralo to što je tek četiri tjedna nakon što ga je njemačka vojska zrakoplovom evakuirala iz Afganistana bio pozvan u Ured za migraciju. Bilo je to u Hamburgu gdje je živio u smještaju za izbjeglice.

Lokalni suradnici njemačkih organizacija, tako mu je obećao Bundeswehr, dobit će u Njemačkoj dopuštenje boravka do tri godine „zbog humanitarnih razloga". Moći će odmah raditi i dobivati socijalnu pomoć, rečeno im je. Tako predviđa 22. paragraf njemačkog zakona o boravku.

Dokumenti koje nitko ne želi vidjeti

Abdul je bio uvjeren da će odmah dobiti dozvolu boravka. Jer, donedavno je radio za jednu njemačku instituciju, čije ime ne želi reći dok ne bude završen njegov slučaj. A ne želi ni da se objavi njegovo pravo ime.

Radne ugovore i druge dokumente koje je donio ponio je sa sobom kad je pozvan u ured za strance. Ali, ti dokumenti, kaže ovaj ljubazni mladi čovjek, nikoga nisu zanimali.

Umjesto toga su ga pozvali da podnese zahtjev za azilom. Za lokalne suradnike njemačkih organizacija uopće nije predviđen postupak azila. Osim toga oni time imaju puno manja prava.

Postupak dodjele azila traje mjesecima, nekad i godinama. Do konačne odluke podnositelj zahtjeva ne smije raditi niti smije u Njemačku dovesti svoju obitelj. A povrh svega, o zahtjevima za azil za Afganistanke i Afganistance se trenutno uopće ne odlučuje zbog stanja u toj zemlji. Tisuće zahtjeva još moraju biti obrađeno.

„Nitko me nije htio slušati"

Kad je Abdul napomenuo da je on lokalni suradnik njemačkih organizacija na njega je pravljen pritisak, kaže on. Upozoren je da će izgubiti smještaj u izbjegličkom domu ako bude inzistirao na dozvoli boravka iz humanitarnih razloga. „U takvoj situaciji nekome oduzeti smještaj stvarno znači potpunu katastrofu", kaže Abdul.

Zdvojno je pokušavao objasniti svoju situaciju – na njemačkom i uz pomoć dokumenata koje je donio sa sobom. „Ali, nitko me nije slušao." Na papiru koji su mu dali dobio je crno na bijelo da nije priznat kao lokalni suradnik. Dokument pokazuje DW-u. „To je za mene bio jako težak trenutak."

Abdul je nazvao svoga bivšeg poslodavca koji je onda intervenirao u uredu za strance. Idućeg dana je stvar ispravljena, kaže Abdul. Da je samo zahvaljujući dobrim vezama i izvrsnom znanju njemačkog mogao spriječiti da bude gurnut u postupak azila, to ga je pogodilo. I zasjenilo njegovu pozitivnu sliku o Njemačkoj.

Savezna vlada: 477 lokalnih suradnika

Otkako su sredinom kolovoza talibani preuzeli vlast u Afganistanu u Njemačku je stiglo oko 5440 Afganistanki i Afganistanaca. To su podaci savezne vlade od 18. listopada. Među njima je 477 lokalnih suradnika sa svojim obiteljima. Njemačka osim toga prima aktiviste za ljudska prava, aktiviste za prava žena i medijske djelatnike iz humanitarnih razloga.

Više njemačkih ministarstava je sastavilo vlastite popise lokalnih suradnika i osoba kojima je potrebna zaštita. Zato češće dolazi do zbrke. Na te popise se i naknadno stavljaju osobe. Tisuće lokalnih suradnika i članova njihovih obitelji još čekaju na evakuaciju iz Afganistana.

Prijepor unutar vlade

Do nekoliko tjedana prije talibanskog preuzimanja vlasti savezna ministarstva obrane, unutarnjih poslova, razvojne pomoći i vanjskih poslova još nisu bili postigli suglasnost tko može biti priznat kao lokalni suradnik. Najprije su tu ubrajani oni koji su za njemačke ustanove radili u posljednje dvije godine.

Tek sredinom lipnja su ministarstvo obrane i ministarstvo unutarnjih poslova proširili krug lokalnih suradnika na one koji su za njih radili od 2013. godine. Druga dva ministarstva to nisu prihvatila jer su svoje lokalne suradnike htjeli zadržati u Afganistanu za buduću suradnju. Savezna vlada je podcijenila opasnost koja je tim ljudima prijetila od talibana. Tako je mnogim ugroženim ljudima prekasno pružena pomoć.

Svi na provjeri

Ali, i pred onima koji su stigli u Njemačku nalaze se prepreke. Savezna ustanova za migraciju i izbjeglice (BAMF) priopćila je DW-u da za sve Afganistanke i Afganistance mora biti provjereno jesu li bili lokalni suradnici. Tko ne bude priznat kao lokalni suradnik mora podnijeti zahtjev za azilom kako bi i nakon 90 dana (toliko vrijedi viza koju su dobili u zračnoj luci ili njemačkom veleposlanstvu u Pakistanu) mogao ostati u Njemačkoj.

To je posebna viza izdana samo radi provjere statusa kad stignu u Njemačku. To je kod nekih izazvalo zbrku jer su očekivali da će automatski kad dođu u Njemačku dobiti višegodišnju dozvolu boravka. Kasnije su doznali da mora biti razjašnjeno jesu li bili lokalni suradnici ili moraju podnijeti zahtjev za azilom.

Neki su, međutim, pozvani da podnesu zahtjev za azilom prije nego što je provjereno jesu li bili lokalni suradnici. Jedan od njih je Mohammad. Njega je s obitelji iz Kabula evakuirao Bundeswehr, priča on na telefonu i preko WhatsAppa.

Trenutno Mohammad, koji se zapravo drukčije zove, živi u smještaju za izbjeglice na sjeveru Njemačke. Početkom rujna je dobio pismo od BAMF-a da podnese zahtjev za azilom. „Prilikom kratkog saslušanja u zračnoj luci niste naveli da ste radili za neku njemačku organizaciju u Afganistanu. Zato ne može dobiti dozvolu boravka kao lokalni suradnik", rečeno mu je.

Tko je lokalni suradnik?

Za Mohammada je to bio šok. Bio sam lokalni suradnik, kaže on. Od 2019. do 2021. je radio za Njemačko društvo za međunarodnu suradnju (GIZ). DW-u je dostavio pismo, potvrdu koju je izdao menadžer jednog projekta. Tu stoji da je radio za GIZ kao savjetnik.

Ali, i dalje je bio zaposlen u jednom afganistanskom poduzeću. Zato nije jasno je li i on, po definiciji Savezne vlade, lokalni suradnik.

Lokalnim suradnikom se smatra onoga tko je od 2013. radio za neko od njemačkih ministarstava ili neku od institucija. Brojni Afganistanci su, međutim, radili preko afganistanskih kooperanata.

Mohammad se sad pita je li pametno podnijeti zahtjev za azilom, jer viza istječe nakon 90 dana.

Stručnjaci za azil upozoravaju da onaj tko podnese zahtjev za azilom, pa ga možda kasnije povuče, jer je priznat kao lokalni suradnik, može dospjeti u nezgodnu situaciju. „Kad osoba podnese zahtjev za azilom, prestaje vrijediti viza", objašnjava Peter von Auer iz organizacije za ljudska prava Pro Asyl. „Ako zahtjev povučete, onda ste do okončanja postupka ilegalno u Njemačkoj. Morali biste Njemačku napustiti."

BAMF: Zahtjev za azilom bez prisile

Savezna ustanova za migraciju i izbjeglice opovrgava da se pravi pritisak na Afganistanke i Afganistance da podnesu zahtjev za azilom. Priznaje da su slali pisma, ali samo kako bi ih „informirali o njihovim pravima".

„Savezna ustanova je samo ukazivala na mogućnost postupka za dobivanje azila", stoji u priopćenju poslanom DW-u. Dodaje se da je podnošenje zahtjeva za azilom „dragovoljna opcija".

Ali, istraživanje DW-a pokazuje drukčiju sliku. Afganistanske suradnice i suradnike jedne zaklade bliske jednoj njemačkoj stranci BAMF je pozvao da podnesu zahtjev za azilom, iako su oni po definiciji bili lokalni suradnici. I drugi Afganistanci su, prema informacijama DW-a, pozivani da podnesu zahtjev za azilom prije nego što je razjašnjeno imaju li status lokalnog suradnika.

„Izbacit ćemo vas na ulicu"

To potvrđuje i jedan video snimljen 22. rujna, koji je dostavljen DW-u, a koji se dijeli i po društvenm mrežama. U njemu jedna suradnica gradskih vlasti u Eisenhüttenstadtu Afganistankama i Afganistancima govori da „nisu 100 posto priznati kao lokalni suradnici", da će to tek biti provjereno, i dodaje: „Ako kažete danas neću pokrenuti postupak za dobivanje azila, dogodit će se sljedeće: izbacit ćemo vas (…) na ulicu."

BAMF je to opovrgao tvrdeći da se nikoga ne prisiljava na podnošenje zahtjeva za azilom.

Igra živaca

Neizvjesnost opterećuje afganistanske lokalne suradnike u Njemačkoj. To kaže i Abdul, mladi čovjek koji odlično govori njemački: „Ne mogu više spavati, jer se brinem", priča on u razgovoru za DW.

Dva mjeseca nakon dolaska u Njemačku on još uvijek nema dozvolu boravka prema paragrafu 22. Samo mu je obećano da i nakon isteka od 90 dana može ostati u Njemačkoj do okončanja postupka.

„S time moram živjeti", odgovara on na pitanje, kako izlazi na kraj s tom situacijom. Jedno ga ipak veseli: odnedavno zna da i njegov obitelj može doći u Njemačku. To mu je, kaže, najvažnije.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu