"Igra je gotova: 12 godina je trajala potraga za Karadžićem između ostalog i zbog masakra u Srebrebrenici 1995. godine. Sada je bivši vođa bosanskih Srba uhapšen – mogla se očekivati dramatična pucnjava, umjesto toga uhapšen je guru sa bijelom bradom u autobusu koji je sa sobom u prtljagu imao kapu za kupanje i kupaće gaće," - piše u uvodniku Magazina Spiegel beogradska dopisnica Renate Flotau. Ona je sa Karadžićem uradila desetak intervjua najčešće na Palama. Novinarka Spiegla Karadžića opisuje kao uvijek strpljivog i mirnog sugovornika, koji je rijetko podizao glas i kod kojeg je na stolu uvijek stajala šljivovica. No, u uvodniku magazina se ističe kako je ova novinarka "samovoljnog vlastodršca i noćnog čovjeka ponekada morala jako dugo čekati, jednom prilikom od 11 do 23 sata, te je nakon toga morala spavati u autu jer je noću bilo nemoguće se voziti tokom rata u Bosni". Drugi put su ovu novinarku i tadašnjeg šefa dopisništva Spiegela Olaha Ihlau, natrag vratili Karadžićevi tjelohranitelji. No, i to je bila vožnja opasna po život. Naoružani vozač ih je vozio 150 kilometara dugim krivudavim i uskim putem. Flotau se prisjeća kako je Karadžić stalno pokušavao glumiti državnika i činio se nepobjedivim. „Jedno je naravno sigurno: međunarodna zajednica u Bosni je pokazala malo truda u potrazi za Karadžićem. Američki admiral Lejton Smit, koji je od 1995 do 1996 godine bio na čelu IFOR-a, nije bio jedini komandant koji je dozvolio da haški bjegunci, među kojima i Karadžić i Mladić, ne budu gonjeni kako se situacija u Bosni ne bi dodatno destabilizirala, “ - ocjenjuje Spigel.

Sve je bila igra

Suedeutsche Zeitung piše da je Karadžićevo sklonište bila javnost jer je brutalni ratnik i kao mirni guru trebao prije svega - veliku pozornicu. "Za Karadžića je dakle sve bilo jedna velika igra, i politika i medicina. Radilo se o tome da je i u jednom i u drugom obećavao ozdravljenje. No, da li se on najveći dio vremena osjećao kao pobjednik i da li se s druge strane osjećao ugodno u "drugoj koži" i u tom ezoteričnom svijetu u to također postoje sumnje. Mnogo toga iz njegovog života u bjegstvu je još neosvijetljeno. U Beogradu su do sada poznati samo dijelovi njegovog života kojim je živio posljednjih godina. Čime se on sve bavio prethodnih godina znaju samo oni koji su u to upućeni. Ipak ne treba biti prorok kako bi se reklo da je on vjerovatno imao i vrlo loših vremena. Za ovakav stav dovoljna je primjerice izjava Milomira Kandića, direktora jedne privatne klinike u Beogradu koji je rekao: "On je bio čovjek bez novca, njegova odjeća bila je vrlo stara". S obzirom na milione dolara, koje je Karadžić navodno tokom rata uzeo za sebe, ovo je iznenađujući dojam, piše Sudeutsche Zeitung i zaključuje kako će Karadžić pred Haškim tribunalom još jednom biti na velikoj pozornici.